Once upon a time in America
Autor: Anton
South West USA. Točnije: Kalifornija, Nevada, Arizona. Kako smo…zapravo…dospjeli tamo? Ne znam ni sam. Trebali smo mi opet u Afriku…dolje ukrcat motore na prikolicu te spičit za Namibiju. S Ivanom to ne ide baš tako. Dođe jedan dan do mene i kaže…na engleskom, naravno: “Znaš, zvali su me ovi iz CMA u Arkanzas na nekakvu godišnju konvenciju. Dva tjedna.” “E, i?”, pravim se da ne vidim kamo to vodi. “Znaš, pa mogli bi se naći negdje kad to završi…recimo u Kaliforniji…i opalit turu po jugozapadu Amerike?” “A Namibija?”, još se pravim lud. “Pusti sad Namibiju.” “A motori?”, pitam. “E da, vidiš, ne bi bilo loše naći nekakve motore tamo.”
To s motorima ovaj put nije išlo baš glatko. Obojica tamo imamo prijatelje koji bi ustupili motore, ali… jedni su prilično sjeverno što ih automatski isključuje, dok drugi imaju motore koji nam baš i ne bi odgovarali. Možete nas zamisliti na Harley Davidsonu po brdima Amerike? Ne baš? Ni mi sebe. Dali smo se u potragu za dva jeftina KLR-a. Bezuspješno. Nema takvih u Kaliforniji. I još jedna stvar. U Americi je sve relativno jeftino, ali ne i najam motora. Ubija ih osiguranje…veliki rizik, točnije. Međutim, znajući ljude koji znaju ljude, upali smo u dva motora. Nismo birali. Odlična punuda uz mali uvjet…motori idu bez ikakvog osiguranja u slučaju štete, krađe i ostalih peripetija. Pih. Ne znam stvarno kakvu bismo mi štetu mogli napraviti? I tko bi to mogao ukrasti motor u Americi? Kakva hrpa gluposti.
Dok smo mi razmišljali što i kako, Ivan je svako malo upadao s nekakvim novim prijedlogom. Vidjevši kako bi mogao završiti na padinama Novog Zelanda, cementirao sam odluku povoljnom kupnjom avio karte za San Francisco. Povratka više nije bilo. I tako, gle čuda, završimo u Americi na europskim motorima.
