Miami

Autor: Arjana B.

MIAMI, ALI NE CSI

Dvomilijunski Miami godišnje posjeti više od 9 milijuna turista. Iako je grad zbog  ugodne klime i toplog oceana  omiljena  turistička destinacija tijekom cijele godine,  vrhunac sezone proteže  se od prosinca do travnja kad temperatura zraka iznosi ugodnih  25⁰ C, a oceana čak i više od 20⁰C, što je odlično za kupanje. Osim nesnosnih ljetnih vrućina, zimi također nema niti dosadnih komaraca, a i opasnost od uragana je prilično mala.

Stoga smo odlučili posjetiti Floridu početkom siječnja, u vrijeme blagog zatišja između novogodišnjih proslava i Super Bowla, finala NFL-a, koji se početkom veljače održao u Miamiju. Hotelski smještaj i auto rezervirali smo još iz Zagreba putem internetskih agencija. Nakon desetosatnog leta iz Frankfurta i kratkog obavljanja carinskih formalnosti, mini-busom rent-a-car agencije odvezli smo se do njihovog ureda gdje smo iznajmili mali crveni automatik, Dodge Caliber. Iznajmljivanje auta u SAD-u je, baš kao i benzin, znatno jefitinije nego u Europi.  Osim automobila dobili smo i plan Miamija,  a ljubazni djelatnik nam je na engleskom sa španjolskim naglaskom objasnio kojim putem moramo ići da bismo izbjegli opasnije dijelove grada, a koji se nalaze neposredno uz aerodrom. Dok su nam se u mislima vrtjele scene iz brojnih epizoda serije ‘CSI Miami’,  sretno smo i bez ikakvih problema preko mosta MacArthur stigli u Miami Beach, odnosno u njegov južni dio, popularni South Beach. Svidio nam se čim smo spazili ljude kako u kupaćim kostimima s ručnikom prebačenim preko ramena ležerno hodaju ulicama. South Beach nije tipičan američki grad s visokim neboderima i rijekama automobila. Ovo je mjesto za šetnju i odmor u hotelima koji mahom imaju samo dva ili tri kata.

Ulica Ocean Drive s nizom skupih hotela, restorana i barova  smještena je tik pored plaže.  Ocean Drive podsjeća na naše primorske gradiće sa stolovima kafića i restorana na pločniku, atmosfera je opuštena, a vrijeme ugodno i toplo za šetnju. Još popularnije među stanovnicima i turistima je Lincoln Road, moderno preuređena pješečka zona prepuna restorana, kafića i trgovina. Plaža je nepregledno dugačka, pješčana, s prepoznatljivim šarenim kućicama za spasioce, također u razigranom Art Deco stilu.

Hotel Whitelaw na Collins aveniji u kojem smo odsjeli, je kao što mu i samo ime kaže potpuno bijel, izvana i iznutra. U predvorju se nalaze bijele fotelje, stolovi i stolci, a recepcija uvečer postaje DJ pult. Svake večeri između 7 i 8 sati je ‘happy hour’ kad svaki gost hotela može dobiti jedno piće, što je uračunato u cijenu sobe. U našoj ne prevelikoj sobi s dva bračna kreveta i plazma televizorom, jarko rozi zidovi  skladno su se slagali s  bijelim namještajem

Finacijsko središte Downtown Miami je najbolje razgledati u vožnji Metromoverom, povišenom jednotračnom željeznicom bez vozača. Vožnja je besplatna, a prilike za fotografiranje nebrojive. Futuristički neboderi ističu važnost grada kao financijskog i trgovačkog središta. Nedaleko se nalazi i najfrekventnija luka. Izletnički brodovi kojima se Miami razgledava s morske strane su brojni, a obavezna je vožnja pored najskupljih vila na Millionaires’ Row.  Jedan od najživahnijih dijelova grada je Little Havana, koju je najbolje posjetiti u večernjim satima. Život u ovoj  živopisnoj kubanskoj zajednici više je nalik hispanskom nego američkom podneblju, od hrane do španjolskog jezika  koji se čuje češće nego engleski.

Iz Miamija se svakako valja uputiti prema  The Keys. 113 milja dugačka Prekomorska cesta (The Overseas Highway) koja spaja Miami s Key Westom prolazi preko niza otoka i otočića zajedničkim imenom zvanih The Keys. Najpoznatiji most je The Seven Mile Bridge viđen u brojnim filmovima poput True Lies, Licence to Kill i Up Close & Personal. Moderni jedanaestkilometarski most paralelan je sa starim mostom, izgrađenim 1912.g. kao dio Prekomorske željeznice. Tu su željezničku prugu zvali osmim svjetskim čudom, ali je teško oštećena 1935.g. za vrijeme jakog uragana.
Ovdje se također nalazi jedini koraljni greben u Sjevernoj Americi, a proteže se u u dužini od 320 kilometara od Miamija preko The Keys do Nacionalnog parka Dry Tortugas.

Odmor od duge vožnje pronašli smo na najljepšpoj plaži Floride, Bahia Honda State Park, koja je ujedno i zaštićeni park prirode. Da bismo mogli uživati na ovoj predivnoj plaži s bijelim pjeskom, palmama, pelikanima i kristalno čistim oceanom, morali smo izdvojiti 10$ po automobilu.

I konačno, po mom osobnom sudu, najljepši i najspektakularniji dio Floride, Everglades se nikako ne smije propustiti. Ova ‘Rijeka trave’ dugačka  322 km, široka 80 km, ali rijetko dublja od jednog metra, jedinstveni je ekosistem s bujnom vegetacijom i raznovrsnom faunom.
U selu  Miccosukee Indijanaca  sjeli smo na popularni, izuzetno bučni airboat i u pola sata vožnje oduševili se ovim neobičnim, pomalo zastrašujućim krajolikom.

U selu se stječe dojam da su Miccosukee zadržali svoj tradicionalni način života u tradicionalnim kućicama (chickees) gdje prodaju ručno izrađene košare, lutke i nakit ili ‘močvarni obrok’ od repova aligatora. Međutim, nedaleko od sela nalazi se Miccosukee Resort, ogroman hotel s velikim kockarnicama. Budući da kockanje u SAD-u nije dozvoljeno (osim u državi Nevadi i Atlantic Cityju), Indijanci diljem zemlje otvaraju kockarnice na svojoj vlastitoj zemlji koja im je nedavno vraćena.

Everglades zauzima cijeli južni dio Floride, od čega samo 27% pripada Nationalnom parku. Postoje tri ulaza u park iz različitih dijelova Floride, a najbliži Miamiju je Shark Valley. Moguće je vlakićem se provozati po dijelu parka uz stručno vodstvo, pješačiti ili iznajmiti bicikle. Ono što mi je još uvijek nepojmljivo su aligatori koji nezainteresirno leže i spavaju (?) uz rub ceste, a gomile turista im prilaze vrlo blizu samo zato da bi se s njima fotografirale, iako su posvuda upozorenja da im se ne približavaju na manje od 5 metara. Aligatori danas više nisu ugrožena vrsta zahvaljujući Zakonu o zaštiti iz 1969. g. Koliko ih točno ima na području Evergladesa, ne zna se, jer se posljednji čovjek koji ih je otišao brojiti još nije vratio pa se prijave za posao brojača aligatora ponovno primaju. Jeste li zainteresirani?