Memphis

Autor: Arjana B.

Memphis

Kad bih nakon kratkog boravka u Parizu svojoj obitelji rekla: “Kad smo već tu u Parizu, zašto ne odemo do Madrida”, sigurno me ne bi shvatili ozbiljno. Kad sam im međutim u Evansu, srcu Georgie predložila da na par dana skoknemo do 850 kilometara udaljenog Memphisa, nisu oklijevali ni sekunde. Jer, ceste su u Sjedinjenim Državama sjajne, hotela i motela različitih kategorija i pristupačnih cijena ima napretek, galon benzina je jeftiniji nego naša litra, a iznajmljivanje auta povoljnije nego u Europi.

Tako smo sjeli u naš ogromni narančasti Dodge Grand Caravan sa sedam sjedala (koji nam je kao “upgrade” od unaprijed rezerviranog manjeg kompaktnog automobila udijelio službenik rent-a-car agencije samo zato što nikad prije nas nije imao mušterije iz Hrvatske!) i krenuli put države Tennessee. Razlog našeg puta u Memphis bio je posjet Gracelandu, domu Elvisa Presleya.

No prije dolaska u Memphis, zastali smo u državi Mississipi u Tupelu, gradiću u kojem je u, čini mi se, najmanjoj kući na svijetu, rođen kralj rock’n’rolla i u kojoj je sa svojom siromašnom obitelji živio do svoje 13. godine, kada su se u potrazi za boljim životom preselili u obližnji Memphis. Tamo su nastavili životariti sve dok Elvis nije postao poznat i slavan. 1957. g. Elvis je za svoju obitelj kupio Graceland.

Očekivala sam grandiozno zdanje, no Graceland izgleda kao skromni dom jedne američke obitelji višeg sloja i nimalo ne sliči današnjim milijune dolara vrijednim kućama bogatih i slavnih. No uvjerena sam da je u ono doba slovila kao jedna od najekskluzivnijih kuća u Americi. Danas u kući više nitko ne živi, većina prostorija otvorena je za posjetitelje, a u ”Meditacijskom vrtu” na kraju imanja se uz Elvisov nalaze i grobovi Elvisovih roditelja i bake te spomen ploča njegovog mrtvorođenog brata blizanca.

Nedaleko od kuće smješteni su manji paviljoni u kojima posjetitelji mogu razgledati Muzej Elvisovih automobila, Muzej Elvisove odjeće, izložbu Elvis u Hollywoodu te dva aviona koja je koristio.

Uz svaki paviljon neizbježne su suvenirnice s uobičajenim suvenirima. No, upravo ovdje sam sam kupila svoj prvi glazbeni magnet s Elvisovom slikom koji na dodir svira Suspicious minds.

Sve u svemu, cijeli kompleks Graceland je prilično kičast, ali toliko upečatljiv da sam još i danas uvjerena da je Kralj živ!

Memphis ipak nije samo Graceland, on je i živopisna Beale Street u kojoj iz malih trgovina i restorana dopire glazba jedne ere kad su tamo dolazili svi oni koji su na glazbenoj sceni blues i rock’n’roll glazbe htjeli nešto značiti. Današnji je Memphis izgubio taj svoj nekadašnji šarm, a šetnja ulicom Beale pomalo je melankolična.
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=Wk2rMfQd-ok&hl=en_US&fs=1]
U nedalekom ekskluzivnom hotelu The Peabody svakodnevno se pak odvija jedna sasvim neobična ceremonija. Naime, svako prije podne, točno u 11 sati iz lifta izlazi skupina patki predvođena svojim gospodarom (Duck Master) koje po crvenom tepihu uz glazbeni marš i pljesak razdraganih gledatelja stupaju do fontane u foajeu hotela. Tu ostaju do 17 sati, kad se u istoj takvoj ceremoniji vraćaju u svoje ”kraljevske” odaje na posljednjem katu hotela. Tradicija je započela1930-ih godina kad je nakon jednog lova direktor hotela ostavio patke u fontani foajea, na radost mnogih posjetitelja. Nije na odmet napomenuti da u restoranu hotela Peabody nećete moći naručiti jela od patke.

Na kraju odlazimo do rijeke, žile kucavice ne samo ovog grada već cijele zemlje, oca svih voda. Sivi je siječanjski dan, kiša rominja, a moćni ogromni Mississippi ulijeva strahopoštovanje. Brodovi tipični za razdoblje u kojem je pisao Mark Twain usidreni su i čekaju ljepše dane da niz rijeku ponesu turiste poput nas. Mi ćemo za to morati doći drugi put…. ma gdje god bili u Americi… jer sve je to blizu….