Las Vegas, Los Angeles i San Diego – najbolje i najgore stvari dolaze iz Amerike – I dio
Autor: Davor Skeledžija
Planovi, planovi, planovi
Plan je bio jednostavan, sletjeti u Las Vegas, s unajmljenim automobilom posjetiti još Los Angeles i potom odletjeti natrag na stari kontinent iz San Diega. Ovaj put nisam sam, sveukupno ću više ili manje vremena na putovanju provesti sa četiri žene u različitim kombinacijama.
Putovanje sa ženama
Da, mnogi će reći da postoji puno mana ovom načinu putovanja. Često imaju mali mjehur, one dane u mjesecu i to više puta mjesečno, a i vrijeme za spremanje im je često eksponencijalno duže. S druge strane, senzibilnije su i vide stvari koje ja ne primjećujem, bolje mirišu i bolje predviđaju potrebe za hranom. Ne treba zanemariti činjenicu da kada je trebalo nešto negdje ispregovarati, a s druge strane je bio muškarac – one bi bile uspješnije. Ako tome dodamo činjenicu da jedna od njih živi u USA već neko vrijeme – riječ je o dobitnoj kombinaciji.
Trump je pobijedio na izborima, ha ha ha ha 🙂
Malo o politici, nezainteresiranima toplo preporučam da preskoče:
Iz nekog razloga svi moji američki prijatelji su nekako fini i kultivirani, a takvi Trumpa uistinu mrze iz dna duše, no ja sam Hillary „mrzio“ malo više. 🙂 Njezina orijentacija industriji rata, korporativnom koruptivnom establišmentu, kumovanje uništenju Libije (video ovdje), laganje u američkom kongresu, prevare unutar vlastite stranke, sami nadopunite niz – sve je to moje simpatije odnijelo u Trumpov tabor.
Poboljšanju odnosa s mojim Amerikancima, dobro je došla činjenica da je Trump kao i svaki „pravi“ političar – ustvari dvolično đubre, jer da nije, druga đubrad bi ga pojela za doručak. Nakon što je tokom predizborne kampanje originalno i uspješno vrijeđao američku obavještajnu organizaciju i dezinformacije koje šire, odmah po dolasku na vlast je promijenio ploču i napao sirijsku vojsku koja se već niz godina uistinu bori protiv ISIL-a i sličnih pripadnika „umjerene opozicije“. Naravno, u stvari riječ je mahom o teroristima koje su Ameri tek nedavno prestali potpomagati. Iskreno, do većine ratova koje je iscenirao Zapad mi nije toliko stalo, no desilo se da sam u Siriji bio prije rata i uvjeren sam da, iako Asad nije cvijeće, ovi s druge strane su pravi bojni otrov. Osim toga, Trump je sklopio ugovor za prodaju oružja u vrijednosti od čak 350 milijardi dolara s apsolutističkom i autokratskom Saudijskom Arabijom, istovremeno zarađuje naoružavajući i njihovog protivnika Qatar. Na kraju se nameće pitanje dal’ bi Killary bila dovoljno sposobna za ovako veliku trgovinu ratom (oružjem) kao Businessman Trump. Možda bi se ona više dvoumila oko onako brzog direktnog napada na stranu zemlju bez ovlaštenja UN-a, dakle na ilegalnu agresiju po svim međunarodnim konvencijama. Ne zato što je Killary miroljubivija, ona možda samo malo više brine „što će drugi reć“ od Trumpa.
Ulazak u Ameriku
Prije godinu dana sam ušao u Ameriku kroz aerodrom u New Orleansu. Bilo me malo strah zbog brojnih sirijskih, kineskih, iranskih, arapskih i sličnih viza i žigova. Osjećaju nesigurnosti samo je doprinijelo sjećanje na maltretiranje na aerodromu u Izraelu nakon posjete Zapadnoj obali (Palestini). No, tadašnji USA nije mogao biti bolji i jednostavniji, doslovce sam ušetao. Ovaj put sam putovao s jednom vrlo zanimljivom djevojkom koja nikada nije bila u SAD-u, ali je imala tu čast da joj je ulazak jednom ranije formalno odbijen, izbacivanje je formalno evidentirano i to na kanadsko-američkoj granici kod slapova Nijagare. Najveća ironija u cijeloj priči je da uopće nije planirala ući u USA 🙂 Iako je priča vrlo zanimljiva, ispričat ću samo njezin kraj: mlada dama je ovaj put doslovce ušetala, dok sam se ja bahati brbljavac, dobrih 20tak minuta znojio i objašnjavao koga imam u Iranu i zašto sam bio u Siriji.
Las Vegas
Odabir gradova koje ćemo posjetiti je dobrim dijelom bio limitiran konferencijom u San Diegu, dakle sve što je relativno blizu – dolazi u obzir. U protivnom Las Vegas ne bi došao na moju listu budući da me kocka nimalo ne zanima. No, kao i uvijek u životu, kad imaš mala očekivanja – pozitivno se iznenadiš. Šetnja SunSet Strip-om i promatranje nevjerojatnih ljudskih kreatura se ispostavilo kao zanimljiv sport. Asociralo me na šetnju internacionalnom svemirskom postajom u Zvjezdanim stazama, gdje je stvarno moguće vidjeti najrazličitije rase i oblike.
Potrebe adrenalin ovisnika poput mene najviše su zadovoljene u nevjerojatnom i jedinstvenom lunaparku na vrhu jednog visokog tornja u Las Vegasu po imenu „Stratosphere tower“. Tamo su nas pošteno protresli i razbacali, a Martina se pokazala većim adrenalin „junky-jem“ od većine muškaraca s kojima sam takve stvari znao prakticirati. Drugim riječima, svaka od mojih suputnica je imala ekspertize zbog kojih je bila nezamjenjiva. Uskoro ćete upoznati i ostale.
Ipak, ima nešto u čemu su podbacile: stara je fora da jesti treba u restoranima gdje je sve puno, pa čak i ako se treba strpiti za slobodan stol. Ukoliko je još riječ o rupi s naizgled upitnim higijenskim standardom – onda osim što ćete dobro jesti, nećete platiti previše novaca, hrana je sigurno svježa, a time i sigurnija, dok je s lokalnom ekipom puno lakše komunicirati. Naletjeli smo upravo na takvo mjesto – s „street tacosima“ i nečim nalik na kebab. Mojem oduševljenju nije bilo kraja, ali i iznenađenju kada su cure rekle da ne bi ni mrtve tamo ušle… Svi moji argumenti su se raspadali kao kule od karata, činjenice da bi pola Las Vegasa drugi dan stradalo od želučanih problema da ovdje nešto ne valja, da se bakterije ne stignu razmnožiti koliko brzo ovdje hrana cirkulira – nisu pomogle..
Pustinja Nevade, Grand Canyon i Hoover Dam
Druga dama u društvu je završila građevinu, za nju je posjetiti Las Vegas, a ne obići najvišu branu na svijetu – jednako kao doći u Pulu, a ne obići arenu. Sreća u nesreći je da je brana na putu za Grand Canyon. Nije bilo loše, Ameri bi našli način kako iz govna izvući novac, a kamoli ne iz ogromne brane. Obišli smo ju uzduž i poprijeko, saznali par zanimljivih informacija, kao što je činjenica da bi beton koji su potrošili za nju bio dovoljan za napraviti autocestu dugačku skoro 5.000 km, te da su napravili najveći frižider na svijetu koji je proizvodio na tisuće tona leda svaki dan kako bi ubrzao hlađenje betona. I krenuli dalje u američku pustinju, u Grand Canyon.
Prije puta sam kupio malog drona s kamerom! 🙂 🙂 Ideja je bila snimiti/poslikati iz zraka ključne stvari kao što su npr. Grand Canyon i Hoover Dam. Naravno da nisam jedini koji se toga sjetio, sjetili su se i Ameri, i na sva lijepa mjesta postavili znakove „No drones“…. Tako da je moj novi lijepi dron veselo lebdio jedino iznad livade ispred hotela u San Diegu… A slike su ispale bez veze…
Grand Canyon – je bio fenomenalan. Dan prije je među dijelom suputnica nastala panika zbog sunca, crvenila i vrućine u pustinji. Umalo sam bio preglasan, ali ipak teškom mukom sam uspio, ni sam ne znam kako, zeznuti demokraciju i isforsirati izlet u Grand Canyon. Šetamo mi tako prema liticama, a kad ono: Opalaaaaa, kako su visoke i dobree! Kako lijepe bojee! Odjednom više nitko nije mislio na užareno sunce i toliku vrućinu da smo jaja mogli peći na haubi automobila. Guštanje, fotkanje i „treking“ su ih sada puno više zaokupljali od zločestog sunca. Grand Canyon nije daleko od Las Vegasa i svakako ga treba posjetiti rent-A-car-om kao mi ili organiziranim turama. Na njega i branu – ode cijeli dan samo tako.
Los Angeles
Za pravi doživljaj putovanja unajmljenim automobilom u Los Angeles kroz pustinju preporučam ponijeti USB stick sa Oliverom i Gibonnijem. Zvuci Dalmacije usred pustinje – neprocjenjivo. 😉
U Los Angelesu sam bio ranije i jedini razlog zašto se našao na našoj karti je da cure mogu reć’ da su bile u Hollywood-u i vidjele kuću Orlanda Blooma. Misija je uspjela, čak su se i vrata njegove kuće na Beverly Hills-u na kratko otvorila. Dobro sam ih pripremio na činjenicu da je Los Angeles tj. Hollywood – šaka jada i lažnog sjaja. Da je barem meni netko učinio tu uslugu prije puno godina. Jedino je lijepo mjesto lungo mare i šetnja uz vrlo vibrantnu atmosferu koju stvaraju lokalni umjetnici i legalni dućani marihuane. Sve ostalo je jadno, čak i sladoled koji smo si priuštili jer smo popadali u hipoglikemiju od hodanja. Agonija zbog lošeg sladoleda je bila tolika da nam je dobri prijatelj iz Zagreba izguglao najbolji sladoled u San Diegu dok smo mi mantrali kamo. Kao i uvijek u životu – dobra priprema je pola posla. 🙂
U Los Angelesu nam se pridružila Ivana, najbolja hrvatska apotekarka. Sposoban i mudar putnik neće na put nositi medicinske proizvode, sa sobom će povesti pravu apotekarku koja će ponijeti sve što može zatrebati. 🙂 Kada nam se pridružila, prestali smo brinuti za probleme s probavom, opekline od sunca i dodatne inzuline, imala je sve što nam je palo na pamet, pa još i koji zamjenski „generik“. 😉 Budući da joj je dodatni hobi istraživanje i planiranje posjeta lokalnim znamenitostima – vjerujem da je jasno da sam se ja – stari putnik mogao potpuno opustiti.
Ono na što ipak nismo dovoljno mislili je plaćanje parkinga i revne parking majstore – no pošteno smo platili kaznu od 57 US$ za 5 minuta kašnjenja i krenuli dalje.
Put za San Diego
Sada smo već sve Oliverove i Gibonnijeve pjesme preslušali nekoliko puta i prebacili se na lokalnu glazbu i na-na-na. Obalna vožnja iz Los Angelesa do San Diega je fenomenalna. Ako su pogledi na ocean, male uređene gradove s plažama, promenadama i morskim vukovima ono što volite, ovo bi trebali iskušati barem jednom u životu. Sve kulturan svijet koji staje na crveno i na zebri, smješka se kad im oduzmem prednost – milina jedna. Sjetio sam se anegdote s dragim prijateljem iz Mostara: dok sam ga vozio po Mostaru me upozorio da ne stajem toliko pješacima na pješačkim prelazima jer ljudi na to nisu navikli i auto iza bi me mogao napucati 😉 Kao i u Hrvatskoj; što je manje mjesto, cijene su niže, a ljudi ljubazniji i srdačniji.
Nastavlja se…: Najbolje i najgore stvari dolaze iz Amerike – San Diego