Las Vegas

Autor: Ehli M.

Las Vegas – Sin City

U slučaju da ste nakon pročitanog naslova pomislili kako  će ovo biti avantura tipa one u filmu „The Hangover“, morat ću vas odmah razočarati. Moji razlozi za posjetu Vegasu su bili više logističke prirode – avionska karta iz Detroita za Las Vegas je dvostruko jeftinija od karte za bilo koji drugi grad u blizini Grand Canyona – što je bila naša glavna destinacija za spring break 2009. U Vegasu sam na kraju provela jedan dan i dvije noći, u društvu koje je činilo troje odraslih i troje djece.

Iz Detroita polazimo u večernjim satima. U avionu opuštena atmosfera, vidi se da je ovo „party flight“, većina putnika već lagano pijucka – visinske pripreme za ludi provod kojem se nadaju. Puno njih s nestrpljenjem očekuje okušati svoju kockarsku sreću.

Slijećemo u Las Vegas oko 11 sati navečer. Nakon što smo dobili dozvolu odvezivanja pojaseva, sa razglasa se istog trena začuo prikladan muzički izbor: Lady Gaga i „Poker Face“ 🙂

Ako vas kojim slučajem izbace na aerodrom u Vegasu a nemate pojma gdje ste, vjerujte mi vrlo brzo biste skontali – slot mašine vas čekaju na svakom koraku, čim stupite nogom u aerodromsku zgradu.

Na aerodromu preuzimamo minivan koji smo unaprijed rentali za Arizonu i krećemo prema hotelu. Blještava svjetla ispred nas nepogrješivi su znak približavanja centru svih zbivanja u gradu poroka – Las Vegas bulevar ili jednostavno Strip. Prolazak pored čuvenog znaka „Welcome to Fabulous Las Vegas“ je još jedan pokazatelj da smo na pravom putu.

Ubrzo se na lijevoj strani bulevara ukazao i naš hotel, Excalibur. Iz imena se da naslutiti kako  hotel izgleda kao dvorac kralja Arthura. Izbor baš ovog hotela je u najvećoj mjeri posljedica činjenice da smo u Vegasu sa troje djece. S inspiracijom za design hotela u priči o kralju Arthuru skoro se završava svaka druga mogućnost stavljanja Las Vegas i djecu u istu rečenicu. Vrlo brzo postat će mi jasno i zašto su prije par godina organizatori finalnog natjecanja u plesu, gdje je je moja kćer Lea sudjelovala, u zadnji čas odlučili promijeniti lokaciju. Umjesto Las Vegasa natjecanje je prebačeno u Nashville, a razlog koji su organizatori naveli je da čak i službeni ured za promociju turizma Las Vegasa ga više ne smatra prikladnim okolišem za djecu.

U Vegasu je skoro svaki hotel ujedno i casino, to sam manje-više znala. Ono što nisam znala je da je praktično nemoguće doći do recepcije a da bar jednim dijelom putanje ne okrznete i casino.  Ni jedna prilika da vas namame da kockate se ne propušta. Ja sam još i nepušač, pa mi nimalo ne godi miris dima koji me zapahnuo već na samom ulazu. Na putu do lifta prolazimo pored bara na čijem šanku plešu dvije djevojke, u odjeći koja daleko više otkriva nego što pokriva.

Osim tih par stvari koje nisu po mom osobnom ukusu, hotel je izuzetno lijep. Smještaj daleko bolji nego što sam očekivala za $45 za noć. U Michiganu jedva da možete prenoćiti u nekom motelu pored puta za te pare. Pa u čemu je onda fora?  Da bi privukli ljude da ostanu što duže i naravno, kockaju što više!

Sutradan je kćeri prijatelja s kojima smo u društvu, Dzanni, 13. rođendan. Devetogodišnji im sin, Naco, obožava iluzionista Criss Angela, čiji je show redovna postavka u susjednom Luxoru. Poslije doručka u Starbucksu unutar hotela, njih dvoje odlaze da se raspitaju za ulaznice. Ja ostajem s djecom i dok ih čekamo zabavljam se fotografirajući djecu kako se ludiraju ispred ulaza u hotelsku „wedding chapel“.

Ne samo da u Vegasu preko noći možete prokockati sve što imate, istom brzinom se možete i vjenčati. „Wedding chapels“ su uz casina glavna atrakcija ovog grada.

Prijatelji se vraćaju i uskoro imamo plan za taj dan. Svi ćemo zajedno u obilazak Stripa po danu, a samo njih dvoje i Naco će navečer pogledati show. Lea, Dzanna i ja nismo pretjerano zainteresirane za tu vrstu zabave, pogotovo ne za ulaznicu od $70. Mi ćemo pogledati show koji je besplatan – piratska zabava ispred hotela Treasure Island.

Prijateljica mi usput kaže kako joj se bolja polovica to jutro i oparila. Dok je ona tražila što bolji deal za karte, suprug je malo prekratio vrijeme igrajući se na poker aparatu. I posrećilo mu se – dovoljno da svi taj dan odemo na ručak i proslavimo dan kada je Dzanna i oficijelno postala tinejdžerica .

U obilazak Stripa idemo pješice. Osim ako ne vozite ferrari ili lamborghini i samim tim želite da se pokažete, ne preporučam vožnju Stripom. Prometna ludnica, najblaže rečeno!

Preko puta Excalibura je MGM, sa svojim prepoznatljivim zlatnim lavom. Kip slobode i Brooklyn Bridge nam pomažu da ubrzo lociramo i New York, na istoj strani Stripa gdje je i Excalibur. Desno od Excalibura ste već na drugom kontinentu – egipatska sfinga sa obeliskom, zaštitini znak Luxora.

Dok hodate Stripom ne možete a da svako malo ne primijetite šarene sličice po pločniku. Malo detaljniji pogled i odmah vam je jasno kako nisu u pitanju baseball sličice, niti bilo koje druge te vrste. U pitanju je malo drugačija vrsta „sporta“ – na slikama su obnažene djevojke i informacije o svakoj od njih. Svakih nekoliko metara naići ćete na facu koja nudi slike svakoj osobi muškog roda što pored njih prođe. Apsolutno ne igra nikakvu ulogu je li pored te osobe možda i supruga ili je osoba dječak od 9 godina. Naco postavlja pitanja, traži objašnjenje, roditelji se znoje dok okolišaju u potrazi za pravim riječima. Lea i Dzanna se smješkaju, one su starije i već pomalo kontaju o čemu je riječ. Na naše užasnute poglede čak se i zezaju, pokušavajući da imitiraju dilere sličica kako karakterističnim pokretom uzimaju sličicu iz špila. Iskreno se nadam da im to neće biti najinteresantniji doživljaj na ovom putovanju!

Nastavljamo dalje lijevom stranom, već nazirući Paris, Bellagio i Caesars Palace. Želimo vidjeti Bellagio muzičku fontanu. Ta čudesna igra svjetla i vode se dešava svakih 30 minuta u toku dana, a svakih 15 minuta u večernjim satima. Nakon desetak minuta čekanja, sa prvim zvucima muzike počinje romantični vodeni ples. Meni osobno je ovo najljepša atrakcija na Stripu. Nismo zaboravili pogledati fontanu i u večernjim satima, vraćajuci se nazad u hotel.

Gladni smo, vrijeme je da se nešto prezalogaji. Izbor je pao na Jimmy Buffett’s Margaritaville, unutar hotela Flamingo. Restoran je u sklopu poznatog lanca. Tropska dekoracija, opuštena atmosfera i zabavno osoblje. Slavljenica Dzanna je dobila krunu od balona u obliku broja 13.

Sljedeća stanka je ispred hotela Venetian. Venecija u malom – vjerna replika Trga Sv. Marka, Duždeve palače, uz neizbježne gondole.

Polako pada mrak, Criss Angel ekipa nas napušta da bi stigli na vrijeme za show u Luxoru. Nas tri prelazimo na suprotnu stranu Stripa, gdje je Mirage i još jedna atrakcija – vještački vulkan. Stigle smo u pravi čas, „erupcija“ vulkana upravo počinje. Uspjele smo se progurati kroz masu ljudi do ograde, neometano sam napravila i nekoliko snimaka. Zvučni efekti su veoma dobri – snimka stvarne erupcije vulkana.

Treasure Island je odmah uz Mirage. Nije nam trebalo puno da skontamo lokaciju za „The Sirens of Treasure Island“ show koji hoćemo pogledati. Masa ljudi što se kretala u istom pravcu kao i mi nas je uputila na pravo mjesto. U sljedećih pola sata je pomiješano malo guranja i malo zabave, više nisam ni očekivala – sasvim pristojno za besplatan show u večernjim satima u Vegasu.

Fashion Show Mall nam je posljednja Strip atrakcija prije povratka u hotel.  Nećemo ga nešto pretjerano pamtiti po samom shoppingu, jer najvećim dijelom je to bio „window shopping“ – previše napucano za naš džep. Puno više ćemo pazariti u outletu izvan grada, po povratku iz Arizone na putu za aerodrom. Ali zato smo na terasi malla imali super večeru, u restoranu tapas stila. Tapas su španjolskog podrijetla i čine ih raznovrsna topla i hladna jela, poslužena na malim platama. Uglavnom se jedu u društvu, gdje kombinirajući pomalo s nekoliko plata dobijete na kraju željeni obrok. Ako je kojim slučajem u tom društvu Lea, onda vas sigurno neće zapasti ni jedna mušula 🙂

Vegas napuštamo sutra ujutro, nakon moje premijere u svijetu slot mašina. Otići u Vegas, a ne prokockati bar $10 (od koga je i to je za kocku previše)  bilo bi isto kao otići u Italiju i ne probati pastu.

Sve u svemu, ako me sada upitate  bih li poželjela nekada se ponovo uputiti u Vegas, moj odgovor bi vjerojatno bio ne. Ne kažem da ne bi bilo lijepo pogledati show kao sto je npr. Cirque du Soleil ili lješkariti na suncu pored Caesars Palace bazena. Ali tu se završava svaka druga zainteresiranost za ovaj grad. Ja volim mjesta koja imaju dušu, Vegas je po meni nema. Ali zato ima kiča u neizmjernim količinama.

Ponovo naglašavam, ovo je slika Vegasa viđena očima osobe kojoj ludi noćni provod nije puno značio ni kada je bila puno mlađa. Za sve one koji spadaju u noćne ptičice, Vegas je vjerojatno grad iz snova – jer ne zaboravite „What happens in Vegas, stays in Vegas“ 🙂 🙂 🙂