Jezero Tahoe i Bradova bajka za narančaste ovisnike...

Jezero Tahoe i Bradova bajka za narančaste ovisnike…

Autor: Anton

Naravno, prije puta nam je palo na pamet kako bi dobro bilo imati karte u gps-u. Ali brate čemu briga, pa idemo u zemlju gdje imaš karte za gps na svakim hot dog kolicima. Nema tamo zajebancije, to je Amerika. Ej, vjerovatno po zahodima odmah do ovih za kondome stoje i aparati za gps karte. Jel’ tako?

Napokon motori. Sve onako sjajni, uredni, čisti. K’o da pjevuše onu “…na sve sam friži spreman”. “Jeste vozili kad prije?”, pita momak nakon što smo potpisali par tisuća listova na kojima se ovi ograđuju od uboda komarca do atomskog udara. “Ne, nismo”, kaže Ivan, “valjda na ovima napokon naučimo voziti.” Ovaj se nekako ultra oprezno nasmiješi pa krene objašnjavati žmigavce, duga svjetla i otvaranje kofera. Ne staje sve do šaltanja u prvu. Najmanje tri puta u toku izlaganja upita znamo li kako nam osiguranje ne pokriva štetu, krađu i ostalo. “Znaaaamo, znaaamo, oprezni smo mi, ne idemo svukuda!”, uglas ćemo obojica.

Iznajmljivanje motora i svega što uz to ide

Jučer smo, onako u letu, obišli nekoliko dućana s gps uređajima. Karte nema nitko.

Dečko nas uputi u najbliži dućan koji bi trebao imati sve vezano uz gps. Kaže, sva sreća nije vam daleko pa nećete trebati gps do tamo. Izgleda da sad on nas malo, a? Dućan ima toliki odjel s gps uređajima da rade petorica. Jedan doleti ko strijela pa krenemo: “Znate imamo Garmin gps pa nam treba karta Amerike?” Ovaj nas blijedo gleda pa upita: “Kakva karta?”. “Pa karta Amerike za Garmin uređaj!?”, kažemo. “A, ne ide vam to tako ovdje. Tu vam svi uređaji imaju već karte unutra.”, kaže brzi. “Znamo mi to prijatelju ali je netko te karte stavio unutra. Postoje kartice na kojima su karte i mi to pokušavamo kupiti.” “Nemamo vam mi to, ali imamo odjel koji se zove Geek Squad. Oni bi vam možda mogli skinuti karte s interneta koje ćete vi platiti. Praznu karticu, of kors, možete kupiti kod nas.” Sve je ovo nama brzi pričao na engleskom koji je za nijansu bolji od Ivanovog hrvatskog.

Ajde, bolje išta nego ništa. Nađemo mi taj Geek Squad, te nakon pola sata čekanja objasnimo situaciju jednom od geekova azijske fizionomije. Ovaj gleda kroz zamagljene naočale i…da izvinete…kur.. ne kuži. Kako će skužiti kad čovjek jedva govori engleski. Izgleda da će nam ovde jezik biti najveći problem. Nitko ne govori engleski u Americi. Nakon još pola sata natezanja i objašnjavanja izbaci nam ovaj cijenu za to sto bi odradio. Nije čovjek normalan…za te pare kupimo pet uređaja na onom gps odjelu. Dođe ti da popizdiš…u zemlji kolijevci gps-a ne možeš doći do karte za isti. Kad smo već, nakon dva sata natezanja, odlučili ćemo koristiti navigaciju u papirnatom obliku, pojavi se neki plavokosi lik. Vidim pločicu na prsima sa nekakvim, po mojoj slobodnoj procjeni, istočnoeuropskim prezimenom. Ah, ako nam rođo ne pomogne, neće nitko.

Kažemo mu što je, a ovaj elegantno odšeta par metara dalje na odjel s foto opremom, skine fantomsku karticu s police, donese i kaže “Izvol’te”. Ovi s gps odjela gledaju u čudu, a jedan od njih kaže nešto u stilu: “Kako bismo mi to uopće znali, nije to naš odjel!?” Jebo vas team building, da vas jebo. Nema do našeg europskog rođaka. Kasnije mu sve ispričam, a rođak ce na to: “Znate, oni su vam prilično fokusirani na svoj odjel.” Ajde moj rođak, i tebe je izgleda opralo.

Gurni karticu, bjež’mo iz San Francisca. Cilj za danas je Lake Tahoe, sjeveroistočno od SF-a na granici Nevade. Tamo živi Ivanov prijatelj Brad. Nakon što smo došli na sat i po od Bradovog doma, kaže Ivan kako ne bi bilo loše javiti se čovjeku da dolazimo. “Šta mu se nisi javio prije?”, pitam. “Nisam, al’ nema ti to veze, Bradu možeš doći kad ‘oćeš.” Šta da kažem, šutim. Zove on Brada, a čovjek dva sata od kuće na putu za San Diego. Ide čovjek na prvi odmor nakon godinu dana. I to s velikom prikolicom, motorima, ženom i psom. Međutim, kad je čuo Ivana kaže čovjek: “Već se okrećem na cesti…vi imate sat i po do mene po planinskoj cesti, ja imam sat i po autoputa…ko zadnji magarac!” Ne mogu vjerovati. Znam da Ivan ima ludih prijatelja, al’ ovaj je totalno lud.

Na putu do…

Brad je, naravno, došao prije. Prikolica već parkirana.

Čovjeka nisam znao. Doleti s pivama u ruci, izvinjavajući se što nema vremena sutra s nama opalit jednu vožnju hard enduro motorima po planini. Meni još ništa nije jasno. Čovjek se vratio s odmora na koji je krenuo nakon godinu dana rada, mi mu uletjeli nenajavljeno i tip se izvinjava. Sve mi je bilo jasno tek kad je otvorio prikolicu.

Prikolica je napravljena specijalno za njega. Kad motori izađu, krevet se spusti s plafona. Kauč se otvori, fotelja izleti. Kuhinja, kupatilo, mali servisni centar. Sve stalo unutra. Sve na botune. Pumpna stanica s 120 litara goriva, agregat od 4 kilovata, specijalno grijanje i hlađenje. Čudo jedno. Vidio sam svakakvih prikolica i kampera, čak sam s jednim kamperom prošli mjesec bauljao Francuskom i Italijom al’ nešto ovako funkcionalno u tako malo prostora nisam vidio do sad. Lako je to sve strpati u one velike američke kampere al’ ovo je, brate, nauka.

Brad je okorjeli enduras. Trenutno na KTM-u 300. Uvijek pri vrhu u natjecanjima. Rad preko tjedna, vikend na utrkama. Kaže, 53 godine. Senior Expert. Ostao sam bez teksta, čovjek izgleda 15 godina mladje. Ivan i Brad upoznali su se u JAR-i kad je Brad došao na nekakav GS Challenge.

Nakon prikolice, vodi nas u garažu. Narančasti raj. Evo pogledajte:

Sve u savršenom redu. Brad ima njemačke i portugalske krvi. U garaži je na dijelu njemačka polovica. Trke vozi Portugalac.

Ktm frižider, stolice, šalice, mudante, lusteri…sva čudesa. Kazao sam mu kako je gori od nekih s mog foruma.

Prostoriju s peharima nisam slikao. Stotine.

Da, da, ono s druge strane su dva Ducatija. Odmah mi kaže: “Znam, znam, ne govori ništa.” I smije se.
Felge za trening, za trku, za u spizu. Svašta.

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=GKU8utgKP0Y

Pao je “real American Barbecue”…dobar sočni biftek, preko nekoliko piva i utakmica za titulu svjetskog prvaka u bejzbolu. Bradov susjed i prijatelj trudio se objasniti mi pravila. Klimao sam glavom glumeći razumijevanje. Nije to sport za mene. Nikad mi neće biti jasno kakvo je to svjetsko prvenstvo, a igraju samo američki klubovi. Nema veze…pobijedili su SF Giantsi nakon tko zna koliko godina. Bio je to razlog za još par piva. U San Franciscu ludnica. Zatvorili su grad jer je milion ljudi već na ulicama. Brad se još uvijek izvinjava što sutra ne idemo na hard enduro. Legenda.

Zaspali ko bebe. Brad inače živi u lijepoj drvenoj kući na planini. Upozoreni smo da ne ostavljemo ništa jestivo po koferima. Medvjedi sve počupaju. Ujutro marenda i pravac Yosemite.

Brad, njegova žena Mo i stari pas kojem sam zaboravio ime. Brad je dobio bjanko pozivnicu za Dalmaciju. Samo kartu treba kupit.
Jutro je pa nam slike nisu baš najsjajnije…ne zamjerite.

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=BwvhOwY5bK4

Lokalni šerif…

Prilična šljiva u ovim planinama. Čak i uz jezero. Tahoe je prekrasno jezero i velika turistička destinacija. Slika nažalost nemamo puno.
Evo ovdje za one koje zanima: http://en.wikipedia.org/wiki/Lake_Tahoe

Na putu za Yosemite National Park…nas prvi teren…zagrijavanje…