Autor: Ehli M.
Hana Highway
Nakon kiše prethodnu noć, osvanulo je oblačno jutro, koje je uvjetovalo i plan za taj dan – vožnja čuvenim Hana Highway po istočnoj strani otoka. Mnogi su me upozoravali da oko 80km dug put, koji spaja gradove Kahului i Hana, je izuzetno naporan i vijugav, sa mnogo kamenih uskih mostova, na pojedinim mjestima jedva da se mogu mimoići dva auta, da rijetko prođe bez mučnine itd. Naravno, nisu mogli znati da to za vozača koji je prošao Pelješac bezbroj puta ne predstavlja nikakav problem 😉
Krajolici s obje strane ceste mame uzdahe. Lijevo – Pacifičke uvale, desno – rain forest sa vodopadima. Svako malo, parkirana auta i grupice turista kako škljocaju foto-aparatima, inspirirani mnogobrojnim Kodak momentima. Ni mi svakako nismo imune na svu tu ljepotu, pa pravimo nekoliko stopova. Nigdje nam se ne žuri, pa zašto se onda ne prepustiti trenutku?
Prvu dužu pauzu pravimo kod Hana Lava Tube ili ”pećine sa čokoladnim zidovima”, kako ju je Lea nazvala 🙂 Pećinu je formirala lava sa obližnjeg vulkana na svom putu prema moru. Uz ulaznicu za pećinu dobijete veliku svjetiljku, tako da možete sami poći u razgledanje ako vas je volja ili jednostavno slijediti vodiča, što smo mi uradile.
Nastavljamo dalje vožnju, polako se približavajući gradu Hana. Pred samim ulazom u grad je Wai’anapanapa State Park, gdje pravimo sljedeću pauzu. Strmom stazom se spuštamo do neobičnog dragulja koji Park skriva, plažu prekrivenu crnim glatkim sitnim šljunkom, nastalim hlađenjem lave. Čak i po oblačnom vremenu, prelijep kontrast sa zelenim grebenima što plažu okružuju.
U blizini je i podvodna pećina za koju je vezana legenda o havajskoj princezi, koja se skrivala u pećini, pobjegavši od supruga koji ju je zlostavljao. Kristalna voda pećine je odala nesretnu princezu, te ju je okrutni suprug ubio nakon što ju je pronašao vidjevši joj odraz u vodi. U određeno doba godine, na tisuće crvenih škampi preplavi pećinu, tako imate dojam da je voda crvena. Legenda kaže kako je to krv nesretne princeze.
Posljednje odredište na našem vijugavom putu je O’heo Gulch ili Seven Sacred Pools, čudesno mjesto gdje se voda, s oko 120m visokog vodopada Waimoku, u kaskadama spušta u more, čineći tako 7 prirodnih bazena. Vodopad se nalazi u raskošnoj bambusovoj šumi, ispresjecanoj gustom mrežom lijana.
Na obližnjem parkiralištu panika – prilazi nam park ranger i kaže da se parking naplaćuje, a mi spiskale svu gotovinu pri ruci na voće što se prodaje pored puta. Naravno, ne prima kreditne kartice a najblizi ATM je udaljen 15km 🙁 Ne znam na čiju se tugaljivu facu na kraju smilovao, Leinu ili moju, ali samo je odmahnuo rukom i podigao rampu. Nije čak htio ni da uzme onih nekoliko dolara što smo imale. Havajsko gostoprimstvo 🙂
Do bazena vodi kraća staza, sa čijeg kraja možete dalje ovisno o vašem umijeću veranja po stijenama uz jaki vjetar sa Pacifika. Ali sigurno nećete požaliti takvu avanturu kada konačno dođete u zavjetrinu pored bazena. Najveći užitak za turiste (djecu posebno) je kupanje u ovim bazenima, a prolazak ispod samog vodopada je nezaboravno iskustvo. Ja sam se malo dvoumila, ali nisam imala izbora kada je Lea skočila u vodu i počela moliti da joj se pridružim. Lea je zbilja uživala, pentrala se okolo po stijenama k’o majmunče, kako bi mogla skočiti sa što više razine 😉
Vraćamo se u Kahului u ranim večernjim satima, istim putem, koji se učinio puno kraći bez zaustavljanja.
Kapalua Beach, Napili Bay Beach, Ka’anapali Beach
Sunčano jutro narednog dana je bilo u potpunom skladu s onim što smo planirale – provesti cijeli dan na plažama sjeverozapadne strane otoka. Na putu prema Kapalua Beach, prvoj plaži s naše liste, svratile smo na kratko u grad Lahaina, da rentamo opremu za snorkeling. Lei se svidjelo što je s opremom dobila i plastificirani list sa slikama i nazivima riba s kojima se može susresti kada zaroni.
Kada smo konačno pronašle mjesto za parkiranje u blizini Kapalua plaže, pri prvom pogledu jasno nam je bilo čemu tolika gužva. Manji zaljev u zavjetrini, kristalno čisto more, pijesak, hladovina palmi – tropska perfekcija! Ni sljedeća plaža malo južnije, Napili Bay Beach, nimalo nije zaostajala po ljepoti. Tu smo ostale dok nije bilo vrijeme za ručak, kada smo se spustile još malo južnije, na Ka’anapali Beach, gdje smo ostale sve do večeri.
Ručale smo u restoranu Hula Grill, na samoj plaži, sa stolovima u pijesku. Restoran je izuzetno popularan zbog dobre hrane i opuštene tropske atmosfere. Uza samu plažu je i mall otvorenog tipa, Whalers Village, gdje su imali i nekoliko besplatnih aktivnosti, koje je Lea s velikim zadovoljstvom isprobala – instrukcije havajskog “hula” plesa i pravljenja cvijetnog vijenca “lei”.
U mallu smo kupile i par suvenira, jedan od njih je bio neobično interesantan. Lea se odmah zalijepila za Pearl Factory kiosk, gdje nude za prodaju zatvorene kamenice, tvrdeći da svaka od njih zasigurno sadrži biser. Najveći dio zabave je izbor kamenice, pa onda otvaranje, iznenađenje kada ugledate biser, nakon čega vas vrlo lako namame da kupite i neki komad nakita gdje će vam ugraditi taj biser. Lea je htjela samo privjesak, tako da sam dobro prošla 🙂 Super fora, pogotovo način na koji su zalijepili kamenice, izgledale su prilično vjerodostojno.
Ka’anapali Beach je najviše poznata po vulkanskom grebenu Black Rock, koji je raj za snorkeling. Lea i ja još uvijek prepričavamo bliski susret pod vodom s ogromnom kornjačom, najveće uzbuđenje tog dana! Osim ronjenja, greben je i mjesto gdje se mladi (a i oni malo stariji) momci šepure sa skokovima u more. Cijelom dužinom grebena postavljene su baklje, koje se svaku noć nakon zalaska sunca ceremonijalno pale. Kulminacija ceremonije je kada faca što pali baklje skoči sa grebena u more.
Ka’anapali plaža nam se toliko dopala da smo i sutradan tu provele većinu dana u sunčanju i kupanju. Napustile smo plažu u poslijepodnevnim satima, da bismo stigle na zalazak sunca na jednom od simbola Mauia, krateru vulkana Haleakala.
Početak serijala – prethodni nastavak: Havaji, Maui, 1.dio
Kraj serijala – naredni nastavak: Havaji, Maui, 3. dio
Vi ste sanjali i dosanjali Havaje,a citatelji se dive uspjesnom tekstualnom i slikovnom opisu.
Hvala na uvijek lijepim i biranim rijecima za moje doprinose ovom blogu. Nadam se da ce Vam se i posljednji dio Mauia jednako dopasti. Puno srdacnih pozdrava od Ehli!