Havaji – Maui – 1.dio

Autor: Ehli M.

Maui

Meni su Havaji dugo bili jedna od onih najskrivenijih želja, koje se vežu sa maštarijama tipa “ako jednog dana dobijem na lotu…”. Prva ozbiljnija razmišljanja o eventualnom odlasku na neki od havajskih otoka su počela u vrijeme kada se pojavio Disney film “Lilo & Stitch”. Moja kćer Lea, kojoj je tada bilo 6 godina, se na prvi pogled zaljubila u pustolovine male Havajke Lilo. Vjerujte da ni sama više ne znam koliko smo puta film pogledale – čak i danas, kada je Lea više nego dvostruko starija, drago nam je poćuriti kada ga slučajno uhvatimo na nekom od tv kanala 🙂

Lein interes za Havaje, nakon svakog ponovnog gledanja filma, me zapravo potakao da počnem razgledati aranžmane po Internetu – čisto da imam predstavu koliko bi nas to eventualno zadovoljstvo koštalo. Prijateljica iz Los Angelesa, kojoj se posrećilo da u “aloha state” putuje nekoliko puta, mi je preporučila Maui, po njoj najljepši od svih havajskih otoka.

Početkom travnja 2007. naša maštanja su postala stvarnost. Nakon izuzetno duge zime u Michiganu, nas dvije smo provele Lein proljetni raspust na Havajima – sedam nezaboravnih dana, baš na otoku Maui!

Prolazeći kroz Frommer’s Maui vodič nekoliko puta, dok sam se pripremala za put, vrlo brzo mi je postalo jasno da lista svega onoga sto želim da vidimo/probamo nije mala.

Maui je drugi po veličini havajski otok, koga je priroda obdarila egzotičnim plažama, spektakularnim vodopadima, te raskošnom tropskom vegetacijom.

Stoga sam odmah u početku donijela odluku da ne odsjedamo u resortu, nego u nekom manjem hotelu, koji je na centralnoj lokaciji i s koje možemo svaki dan praviti kraće izlete na koju god nam stranu otoka na um padne. Maui Beach Hotel u centru grada Kahului mi se odmah učinio kao prikladan izbor.

Kahului

Direktan let iz Chicaga za Kahului, inače najveći grad na otoku Maui, je trajao oko 8 i pol sati. Dok čekamo prtljagu, u nekoliko navrata imamo priliku vidjeti tradicionalnu havajsku dobrodošlicu – darivanje cvijetnog vijenca, za koji se na havajskom kaze ”lei”. Cula sam da se takva dobrodošlica na aerodromu može unaprijed naručiti, naravno uz odgovarajuću cijenu J:)

Odmah nakon izlaska iz aerodromske zgrade, u zraku se osjeti miris mora i cvijeća. Dođe mi da se uštinem, još uvijek mislim da sanjam. Jesmo li mi stvarno na Havajima?!

Na aerodromu preuzimamo auto koje ćemo zadržati svih 7 dana – naše male dnevne avanture po otoku bile bi nezamislive bez tog neophodnog pomagala.

Do hotela nam je trebalo oko desetak minuta vožnje. Dok se čekiramo na recepciji, ispred nas prepoznajemo četveročlanu obitelj, koja je sjedila u redu do nas u avionu. Smješkamo se jedni drugima, još uvijek ne znajući kako ćemo se narednih nekoliko dana sretati čak i na izletima – kao da nam je ista osoba planirala program putovanja!

Po ulasku u sobu, Lea je malo razočarana pogledom – nije joj se nimalo svidjelo što balkon gleda na parkiralište i neku pomoćnu zgradu do hotela. Ne znam koliko je baš pomoglo moje uvjeravanje da to ništa ne znači, ionako ćemo najmanje vremena provoditi u sobi. Znam samo da je živnula kada su nam na recepciji rekli da će nas sutradan prebaciti u sobu sa pogledom na more 🙂

Wailea Beach

Zbog vremenske razlike, sutradan se budimo u neko gluho doba noći, naspavane. Čim je svanulo, sjedamo u auto i krećemo na južnu stranu otoka. Odmah primjećujem ogromnu razliku u kvaliteti cesta – nema rupa kao u Michiganu. Naravno, kada ne posipaju sol po njima 5 mjeseci godišnje!

Nakon četrdesetak minuta vožnje stižemo na Wailea Beach, gdje namjeravamo provesti dan u sunčanju i kupanju. Plaža je školski primjerak havajske razglednice i okružena je s nekoliko luksuznih resorta. Dio plaže ispred Four Seasons nam se učinio najprivlačnijim, te smo tu zapikale naše mjesto pod suncem.

S plaže se pruža pogled i na otočić oblika polumjeseca, Molokini. Molokini je u stvari vrh potopljenog vulkanskog kratera. Zbog veoma bogate podvodne flore i faune, spada među 10 najpopularnijih mjesta u svijetu za scuba ronjenje.

Dok smo se izležavale na vrućem pijesku, pažnju nam je privukao sjeverni kraj plaže, gdje smo svako malo vidjele ljude kako dolaze i gledaju nešto po stijenama. Radoznalost je učinila svoje, pa smo se uputile tamo popločanim šetalistem. Predmet interesa su bile havajske “sacred stones”, kamenje koje lokalno stanovništvo smatra svetim. Bijelo je i strukturom podsjeća na koral. Kasnije sam saznala da je običaj da lokalni ribari ovdje prinose žrtve sa nadom za što uspješniji ulov. Uzele smo jedan mali kamenčić za uspomenu – ne znam je li to uopće dozvoljeno, u svakom slučaju nitko nas nije pokušao spriječiti.

Vrlo brzo nakon šetnje, bile smo na žalost svjedokom događaja kojeg se i danas sjećamo sa sjetom. U prvi mah nisam ni shvatila o čemu se radi, kada sam začula vrisku koja je dopirala s trampoline u moru, jedno desetak metara udaljenoj od obale. Onda sam vidjela starijeg dječaka kako pliva prema obali, u isto vrijeme bezuspješno pokušavajući da održava nekoga na površini. Spasilačka ekipa iz Four Seasons se izuzetno brzo pojavila, te su nakon par minuta na pijesak u blizini nas izvukli besvjesnog dječaka. Ugledavši pored njega stariju gospođu kako jeca, prisjetih se da sam ju vidjela možda nekih pola sata ranije, kako je dosla na plažu sa ta dva dječaka. Nesretni dječak je možda mogao imati oko desetak godina i izgledao je kao rođeni Havajac, što me potaklo na razmišljanje da je vjerojatno onda morao biti i solidan plivač. Ono što sam ranije čula o jakim podvodnim strujama se pokazalo točnim, na žalost na način koji smo najmanje očekivale. Svaku narednu minutu što je Lea provela u moru, motrila sam je kao kobac.

Leu je cijeli događaj veoma potresao, pa smo na kratko napustile plažu i otišle u susjedni mall na ručak. Mai-tai za mene i bezalkoholna pina colada za Leu su pomogli da malo rasteretimo misli. Iako sam ja pomalo skeptična kada se miješa slano i slatko unutar jednog jela, škampi pohani u ribanom kokosu sa sosom od manga su mi se zaista dopali.

Iao Valley State Park

Sljedeće jutro počinjemo vrlo kratkom vožnjom na sjeverozapad do gradića Wailuku, gdje nam je cilj Iao Valley State Park. Park se nalazi u srcu rain forest, a zaštitni znak mu je “needle” (u prijevodu igla), šiljati vulkanski ostatak pokriven gustim zelenilom. Havajsko ime mu je “Kuka’emoku”. Kroz bujnu tropsku vegetaciju doline protječe Iao potok, duž kojeg uživamo u prekrasnom jutru i šetnji prema vidikovcu. U botaničkom vrtu sa zanimanjem posmatramo egzotične biljke, s velikom većinom ih se po prvi put susrećemo uživo. Lei je posebno interesantan cvijet banane.

Dok se šetamo tim raskošnim prirodnim okolišem, teško je zamisliti da je ovako relaksirajuće mjesto nekada bilo poprište najkrvavije bitke u havajskoj povijesti. U 17. stoljeću kralj Kamehameha I je ovdje potukao Maui ratnike i preuzeo kontrolu otoka s ciljem ujedinjenja sa ostalim havajskim otocima.

Maui Tropical Plantation

Iz Iao Valley put nas dalje vodi na tropsku plantažu. Četrdesetominutni obilazak vlakićem nas je uveo u svijet uzgoja tropskog cvijeća i voća. Zamislite polje puno orhideja, opojni miris plumerije, bugenvilije u bojama za koje nisam ni znala da postoje.

Meni se tako dopao jedan plavi cvijet za koji na žalost nisam uspjela saznati kako se zove. Najviše me izgledom podsjeća na wisteriu.

U polju šećerne trske vodič nam je ponudio komadiće na kušanje. Ja se satrala žvačući – po meni previše posla a krajnji rezultat srednja žalost! Ovisnica o kafi je naravno ovjekovječila i prvi susret sa biljkom bez čijeg postojanja bi mi bilo izuzetno teže početi svako novo jutro!

Demonstrirali su nam i kako se otvara kokosov orah, za svaki slučaj da i to naučimo – nikada ne znaš kada možeš zaglaviti na pustom otoku 🙂

Plantažu napuštamo sa teglicom slatka od manga i kutijom macadamia oraha prelivenih čokoladom.

Ma’alaea

Poslije podne imamo rezerviran tour za jednu od najpopularnijih Maui atrakcija – posmatranje grbavih kitova, kojima su havajska ostrva zimsko utočište. Uzele smo tour iz gradića Ma’alaea, preko Pacific Whale Foundation – organizacije za zaštitu kitova.

Grbavi kitovi u vode oko Mauia dolaze u studenom i ostaju na zimovanju do svibnja, kada se vraćaju na sjever prema Kanadi i Aljasci. Vjerojatnost da ćete vidjeti kitove u moru u tom periodu je toliko visoka, da vam svaki organizator garantira ponovni tour besplatno, u slučaju da ste pri prvom pokušaju bili slabe sreće.

I zaista, već nakon desetak minuta nakon što smo se odvojili od obale, vodič nam skreće pozornost na dvije tamne mrlje u moru ispred nas. Ispostavilo se da su u pitanju mama i mladunče. Nema kraja uzbuđenju među turistima kada su se kitovi po prvi put pojavili iznad površine! Nakon nekoliko spektakularnih egzibicija kojima su nas počastili, požalila sam što nemam bolji foto-aparat. Što je tu je, prilažem par fotkica što je Lea snimila, uzbuđeno trčkarajući s jedne strane broda na drugu k’o osica 🙂

Dok se u Ma’alaea luci iskrcavamo s broda, gledamo jednu veselu ekipu kako se upravo vratila s uspješnog ribarenja sa sabljarkom trofejne veličine. Uzbudljivi dan završavamo večerom u restoranu Ma’alaea Grill, nakon čega se vraćamo nazad u Kahului. Na pola puta do hotela prolom oblaka, brisači na autu jedva su stizali da pokupe svu vodu i pri najvećoj brzini.

Naredni nastavak: Havaji, Maui, 2. dio