Grand Canyon
Autor: Anton
Doručak na ulici. Ono što je bitno nisu muzeji. Nisu ni građevine. Već ulica. Da, ulica. Zapravo, sve ono na ulicama. Ulicama kojima morate stalno i iznova šetati, a za to vam treba vremena. Kojeg opet nemate. Zaj…, a? Kako upoznati zemlju prolazeći je u trku? Nikako. Zato probajmo polako, koliko se može. Jednu po jednu. Uvijek imam istu želju dok gledam ulicu kako pulsira sjedeći u lokalnoj birtiji nepoznate zemlje. Znate koju? Biti nevidljiv. Mogao bih tada sjediti satima, upijajući život čudnovate sredine. Učiti različitost ne privlačeći pažnju. Ponavljati je svakim putovanjem. Pokušati položiti različitost, najveću svjetsku nauku. Kolokvij života.
Jutro je. Pravac Veliki Kanjon.
Napokon smo ušli u kanjon kako treba. Motorima. Pošto se ni ovdje ne smije voziti van označenih cesta morali smo se snalaziti na nas…”balkan way”.
I onda izbijete ovdje…
Mislim da za ovo tekst ne treba….
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=zrbXRGHr-tk
Grand Canyon je jači od mog zubara. Jedino mi on može držati usta duže otvorena. Ovo mjesto je stvarno nešto. Sama veličina, dubina kanjona, boje. Čudo prirode.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Grand_Canyon
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=mHDJRyNLUXk
Našli na rubu kanjona jedno lijepo mjesto za marendu. Pogledajte.
http://www.youtube.com/watch?v=YbOkdw9sK10&feature=player_detailpage
Još smo malo bauljali rubom kanjona van nacionalnog parka. Ovaj dio pripada Navajo plemenu.
http://www.youtube.com/watch?v=tRpe_tUumbk&feature=player_detailpage
Ispred nekakve suvenirnice na otvorenom sjedio je stari Indijanac. Malo smo čavrljali. Na kraju mi kaže:
“Nemam više snage. Živim samo za djecu i unuke. Da nije njih, otišao bih. U vječna lovišta…tamo negdje u mir.”
To me podsjetilo na pjesmu koja mi svaki put napravi grop u grlu. Veliki grop. Pjesmu koju je napisao čovjek koji sebe naziva “pjesnikom opće prakse”. Arsen Dedić.
Najbolju verziju, onu “Klapa Maslina feat Arsen”, ne mogu naći na Internetu. Našao sam samo ovu lošu snimku i “lošiju” verziju bez Arsena. I tako sve ono šta valja nije na Internetu.
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=nKCHkYz0g3g
Nakon kanjona nastavili smo rutom 66 prema granici Kalifornije.
Ručak i pauza u mjestu Oatman. Rudarski gradić. Ovaj dio Arizone zovu Zlatna dolina. Ne moram objašnjavati zašto.
Glumili smo kauboje…pucali u Wayatta Earpa.
Ručali ovdje…zanimljiv lokal…pogledajte. Baš me zanima situacija kod prodaje objekta. Je li ide s inventarom ili bez?
Inače, ovako diše Arizona…
Još malo Oatmana…
Tovari…
Ni tovari ovdje ne pričaju engleski…
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=M8Xp2qlvtGI
Prekrasna cesta na putu dalje…
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=kjbjtxvHwqQ
Malo smo se zaželjeli terena. Enduro. Nema bolje prijatelji moji…nema bolje.
http://www.youtube.com/watch?v=HT0kviQe6oI&feature=player_detailpage
Spavali smo u malom mjestu na granici Arizone i Kalifornije. Ne znam kako se zove…zaboravih.
slijedi nastavak…Arizona, off road paradise…
Anton u svom prepoznatiljivom stilu, bez puno price – gledajte slike i prepustite se mastanju. Moram vidjeti to cudo od kanjona.