Disney World – treći dio

Autor: Ehli M.

Disney World:  Epcot i Disney Hollywood Studios

Epcot

Epcot je meni osobno najinteresantniji park. Tu ćete naći zabavu za svačiji ukus. Od avanture, povijesti, pa sve do budućnosti – ovdje rijetko koja želja ostaje neostvarena. Zaštitni znak mu je kugla futurističkog izgleda (podsjeća na golf lopticu), koja se nalazi na samom ulazu u park. Čine ga dva glavna dijela, Future World i World Showcase.

Future World je skoncentriran oko kugle i tu se nalaze dvije najveće atrakcije parka, bar sudeći po redovima. Soarin’ ću vam opisati iz osobnog iskustva, a Mission: SPACE po Leionoj priči – tamo se ipak nisam usudila poći.

 Soarin’ vožnja mi se nevjerojatno svidjela jos 2003. u Disney California Adventure parku, na osnovu koje je ista atrakcija kasnije otvorena i u Epcotu. Redovi su bili ogromni pa smo uzeli „fast-pass“ i pogledali neke druge stvari s manje gužve, dok smo došli na red. Soarin’ je simulator letenja nad kalifornijskim krajolicima. Na atrakciju se ukrcavate kao da zapravo ulazite u avion, stjuard vam daje upute i sl. i onda počinjete da klizite u ogromnoj stolici, dok vam noge vise u praznom prostoru. Zavisno od toga koji krajolik se vidi na ogromnom platnu koje vas okružuje, imate osjećaj da čujete kako vjetrić piri u Napa vinogradima, da će vas zapljusnuti val dok surfate kalifornijskim plažama, da ćete udariti u planinski vrh dok skijate na Tahoe jezeru, da se spuštate na nosač aviona u vojnoj bazi u San Diegu i još mnogo toga. Vrlo zabavno iskustvo!

Mission: SPACE je simulator svemirske letjelice, sponzoriran od strane Hewlett-Packarda. Kažu da dok se vozite doživite osjećaj bestežinskog stanja, kakav zapravo doživljavaju astronauti kada napuste atmosferu Zemlje. Po Lei definitivno najstrašnija vožnja, ali to ju nije spriječilo da ide ponovo. Ja se nisam puno dvoumila kada su mi veterani otkrili mali detalj – jedina vožnja gdje dobiješ i vrećicu za mučninu! Čak i činjenica da postoje dvije verzije, zelena – laganija i narandžasta – do daske, nije pomogla da se predomislim. S još par mama sam na izlazu penzionerski čekala naše hrabre astronaute 🙂

Još jedna Future World atrakcija mi se učinila prilično zanimljivom – Spaceship Earth. To je interaktivna vožnja, gdje putujete kroz vrijeme, počevši od pećinskih ljudi, pa sve do Apple računala. Na kraju dobijete i simpatičnu sliku u budućnosti, u skladu s odgovorima na nekoliko pitanja što odgovorite za vrijeme vožnje.

Drugi dio parka, World Showcase, je svijet u malom. U središnjem dijelu je laguna, duž koje su kao na izložbi poredane Kanada, Engleska, Francuska, Maroko, Japan, Italija, Njemačka, Kina, SAD, Norveška i Meksiko. Svaka od spomenutih zemalja je u graditeljskom i kulturnom smislu replicirana do najsitnijih detalja. I ne samo to – čak i osoblje u restoranima, dućanima, te umjetnici na ulici pričaju s originalnim naglaskom jezika koji se u toj zemlji govori.

Taj_dio me stvarno fascinirao – ne znam oficijelno je li im to u opisu radnog mjesta, ali ne mogu da vjerujem da je baš puka slučajnost da umjetnica koja je rezala siluetu Leinog profila u Parizu priča s francuskim naglaskom, konobar u Italiji sa savršenim talijanskim, a svi što rade u Casablanci stvarno izgledaju kao Arapi!

Čak i Disney likovi koji se šetkaju okolo su svaki u svom dijelu svijeta: Aladdin i Jasmine u Maroku, Snjeguljica u Njemačkoj, Belle u Francuskoj, Mulan u Kini itd.

Epcot je park koji zahtijeva i najviše hodanja, što je potpuno razumljivo jer vam se pruža jedinstvena prilika da obiđete pola svijeta za svega nekoliko sati 😉 Ja sam ručala „fish & chips“ u Engleskoj (uživo slušajući glazbu Beatlesa, čak je i kiša padala), pojela Napoleon kolač u pariškom cafeu i popila espresso na trgu Sv. Marka u Veneciji… a u međuvremenu sam pazarila na bazaru u Marrakeshu, te u Japanu kupila Lei figuricu sove koja donosi sreću – za natjecanje 🙂

Disney Hollywood Studios

Ovo je savršen park za sve ljubitelje Hollywood kinematografije. Tu možete posjetiti filmske studije i saznati kako su se snimale razne akcije i vratolomije u pojedinim filmovima. Možete čak i sudjelovati u snimanju scena s omiljenim likovima, te postati American Idol zvijezda. I naravno, ništa bez ludih „roller coastera“, na koje sam i ovdje išla kao na robiju 🙂

Park sam posjetila u dva navrata. U toku dana na nekoliko sati, te zadnju večer natjecanja, kada smo ga imali na raspologanju do u sitne site, nakon zatvaranja za ostale posjetitelje. Zaštitni znak parka je ogromni čarobnjakov šešir, što Mickey nosi u filmu Fantasia, koji je veoma efektno osvijetljen u večernjim satima. Cijeli prostor je podijeljen na 6 tematskih dijelova: Hollywood Boulevard, Sunset Boulevard, Pixar Place, Streets of America, Animation Courtyard i Echo Lake.

Na_dnu Sunset bulevara su dvije udarne atrakcije parka, Rock ‘n’ Roller Coaster Starring Aerosmith i The Twilight Zone Tower of Terror. Rock ‘n’ Roller Coaster je adrenalinska vožnja uz glazbu i spotove grupe Aerosmith, gdje nakon što krenete za manje od 3s dobijete ubrzanje od 100 km/h! Stiskala sam pojas do besvijesti, čuvajući vrat i leđa, glasno cvilila, te cijelo vrijeme u sebi ponavljala „što je meni ovo trebalo!“ Domaćini su se naravno pobrinuli i da zabilježe izraz vašeg lica – fotografije možete vidjeti odmah na izlasku. Meni se činilo da su na mojoj oči bile bar par cm ispred očnih duplji 🙂

The Twilight Zone Tower of Terror je inspiriran Zonom sumraka. Nezaobilazna kuća duhova i lift, gdje vas uz  simulaciju slobodnog pada prvo spuštaju, pa onda iznenada podignu nazad, pa tako po nekoliko puta. Naša cijela ekipa je dobila zaseban lift, vrištali smo svi zajedno u sav glas 🙂

Toy Story Midway Mania unutar Pixar dijela je više bila po mom ukusu – simpatična vožnja i 3D video igra u isto vrijeme. Vozite se u paru kroz svijet igračaka i igrate jedno protiv drugog karnevalske igrice.

 Disney World je mnogo više od svega što je stalo u ovaj putopis iz tri dijela. Svako dijete s ove strane bare mašta da posjeti Disney World barem jednom u životu, te ga s pravom zovu obaveznim američkim hodočašćem. Bilo je zaista lijepo na nekoliko dana izgubiti vezu s realnim svijetom, u zemlji iz snova gdje je sve savršeno do suza. Na kraju krajeva, zar svi mi bar ponekad ne poželimo da smo vječna djeca poput Petra Pana i njegovih izgubljenih dječaka.