Dallas

Dallas – I tko je ubio Kennedyja?

Autor: Sam M.

2004. godine sam se našao u Dallasu, Texas, s kolegom s kojim sam radio. Nismo imali baš puno vremena za duži obilazak grada. Ručali smo u restoranu i on je predložio da obiđemo Kennedyjev memorijalni muzej. I tako je pitao konobaricu za upute kako ćemo doći do njega. Ona reče da je čula za događaj, ali da nema pojma gdje je muzej. Pitat će šeficu. Nakon nekoliko minuta se vratila, ispričavajući se kako ni šefica ne zna. Nas dva smo se samo zgledali i izašli van.

Šetali smo par stotina metara i došli do autobusnog stajališta, gdje je vozač čekao vani. Razmišljamo: ako on ne zna, tko će onda znati! I tako ga upitasmo, a on odmah odgovori: “Samo idite niz ovu ulicu i stići ćete do muzeja.” “Koliko je daleko?” upitasmo. “O, blizu, je, najviše desetak minuta hoda!”

I tako se uputismo do muzeja, koji je, kako ste mogli zaključiti, bio svega 15-ak minuta laganog hoda od restorana u kojem nisu znali za njega!

Muzej je smješten na šestom katu skladišta knjiga iz kojega je pucano na Kennedyja. (u Sjevernoj Americi, prizemlje se računa kao prvi kat). Korištenje fotoaparata nije bilo dozvoljeno, tako da nisam mogao napraviti nikakve slike, ali na ovom linku možete saznati više.

Muzej je bio pun fotografija na panoima gdje su se objašnjavale pojedinosti o situaciji koja je prethodila atentatu u Americi, detalji o samom atentatu, i istrazi koja je usljedila. Dakako, prema nalazima Warrenove komisije.

Zadržali smo se na jednom interesantnom panou na kojem je prikazana slika s jednog od primanja u Bijeloj Kući. Kennedy je volio okupljati oko sebe američku intelektualnu elitu, kako je pisalo. Drži se da je za vrijeme njegovih primanja Bijela Kuća bila mjesto najveće koncentracije američke inteligencije, s izuzetkom kad je Thomas Jefferson objedovao sam! Jefferson je bio treći američki predsjednik i otac je američke demokracije. Veliki čovjek kojega neizmjerno poštujem.

Najviše nas je zanimao prozor s kojega je, navodno, pucao Lee Harvey Oswald. Dugo smo stajali i gledali vozila koja su prolazila ispod. Interesantno, cijelo područje je ustvari mnogo manje nego se moze zaključiti iz snimaka napravljenih za vrijeme atentata.

Mjesto gdje je predsjednik ubijen udaljeno je svega stotinjak metara od prozora! I ne samo to: cesta kojom se predsjednik kretao zavija i spušta se niz brdo, tako da se na jednom mjestu čini kao da vozila koja se udaljavaju stoje u mjestu! Na tom mjestu je predsjednik i ustrijeljen! Nakon što sam vidio prizor svojim očima, zaključio sam da je atentat mogao izvršiti bilo tko s minimalnim treningom, bilo je toliko jednostavno: nepomična meta (zbog načina na koji cesta zavija) na udaljenosti od svega 100 metara. Sudite sami iz priložene slike. Mjesto samog atentata je obilježeno križem na ulici. Prozor, s kojega je pucano, također je označen.

Nakon obilaska muzeja izašli smo na ulicu i napravili nekoliko snimaka, koje prilažem. Pogledajte i ovaj link gdje se možete postaviti u ulogu promatrača i “prošetati” na samom licu mjesta.

Vratili smo se u gradić u Oklahomi u kojem smo tada radili na projektu. Jednoga dana smo za vrijeme doručka u restoranu pričali o utiscima iz Dallasa, pogotovo o komentaru o inteligenciji u Bijeloj Kući, te o demokraciji u SAD i ulozi Jeffersona. Kad smo završili i zatražili da platimo račun, konobarica nam je rekla da ne brinemo, sve je plaćeno! U čudu smo joj rekli da mora da se zabunila. Ona je odgovorila da je gospodin za drugim stolom platio za nas. Okrenuli smo se prema dvojici starijih ljudi i jedan od njih je rekao: “Gospodo, hvala vam na lijepim riječima o nama i našem predsjedniku. Bila mi je čast i zadovoljstvo slušati vas i nadam se da nećete zamjeriti što sam vam platio račun.” Rukovali smo se i zahvalili, duboko dirnuti. Bez obzira sto ljudi mislili o Americi, moje je iskustvo da ćete rijetko gdje u svijetu naći tako prijateljski nastrojene ljude.

I na kraju da se vratimo na pitanje s početka: tko je stvarno ubio Kennedyja? To ostavljam vama da prosudite.