Autor: Karmela A. M.
Dok kroz prozor aviona gledam zlatna polja Kentuckyja i dok se spuštamo iznad rijeke Ohio u glavi mi odzvanjaju popularni stihovi „Ohio, here we go again!“ Nakon 10-tak godina evo me ponovo u Ohiu!!! Za vrijeme dva studijska boravka u Clevelandu obišla sam dobar dio države, ali su mi se putovi mimoišli sa Cincinnatijem tako da je pravi trenutak za posjetiti grad koji nosi ime prema rimskom državniku Cincinnatusu, a ima jednako zvučan nadimak – The Queen City.
Cincinnati se nalazi na jugozapadu Ohia, a njegovo šire gradsko područje proteže se u čak tri države – Ohio, Kentucky i Indiana. Moj hotel je smješten u Convingtonu u Kentuckyju, a samo 10-tak minuta pješačenja i prelazak preko rijeke Ohio dijeli me od Cincinnatija. Rijeka Ohio je plovna i ulijeva se u jezero Erie, a slobodno bi se mogla zvati Freedom jer su preko nje robovi bježali iz Kentuckyja u slobodni Ohio.
Moj prvi susret sa Cincinnatijem bio je kao u bajci, naime taj vikend održavao se festival svjetlosti #binkcincinnati, boje se izmjenjuju, crvena, ružičasta, plava, zelena,… ne znam na koju stranu bih gledala, naš zagrebački advent je sitnica prema ovom blještavilu.
Jedan od simbola grada je Roebling Suspension Bridge ili u narodu poznati Cincinnati-Covington Bridge preko rijeke Ohio. To je vrlo neobičan most čije dno je rešetkasto i kroz šupljine se vidi rijeka. Ako mi slučajno ispadne mobitel vjerojatno će preživjeti, ali ključ ili neka sitnija stvarčica sigurno će završiti u rijeci. Na mostu se osjeti svaki dašak vjetra, svaka vibracija, a posebno je uzbudljivo kad naiđe autobus ili kada se duž cijelog mosta nađe kolona pješaka i ostaneš 30-tak minuta zarobljen u gužvi kao za vrijeme festivala svjetlosti.
Duž rijeke Ohio nalaze se brojni parkovi koji su puni rekreativaca, turista i ljubitelja prirode. U čast oca nacije i prvog američkog predsjednika Georgea Washingtona, koji je nosio nadimak Cincinnatus u Yeatman’s Cove parku, nalazi se spomenik Cincinnatusu. U International Friendship parku se mogu naći dijelovi vezani za sve kontinente, a posebno sam se obradovala kada sam na ulazu u park među ostalim ugledala i hrvatsku zastavu. Jedan od najpopularnijih parkova u Cincinnatiju je rajski park Eden u kojem se nalazi Cincinnati Art Museum. Ne znam jesu li ljepše zlatne boje jeseni ili uređeni parkovi s puno detalja poput šapica ili listova otisnutim u stazama. Pravo je vrijeme kada vjeverice skupljaju plodove za zimu i može ih se sresti na svakom koraku. Skoro sam zaboravila koliko su pitome vjeverice u Ohiju – izazivaju me, približe se, a dok ja izvadim mobitel da ih uslikam one pomisle kako ću im ukrasti lješnjak ili žir i pobjegnu.
Živopisni downtown je skladan spoj suprotnosti – s jedne strane moderni poslovni neboderi koji se pružaju u visine, a s druge strane povijesne građevine poput katoličke, baptističke crkve, sinagoge,…
Ljubitelji tenisa dobro znaju da se u Cincinnatiju održava poznati ATP turnir, a iz Cincinnatija su popularni Redsi, jedna od najstarijih profesionalnih američkih baseball ekipa, nastala još krajem 19. stoljeća. Osim Redsima, downtown je dom i poznatim Bengalsima, ekipi američkog nogometa. Zahvaljujući istraživačkom duhu često se znam naći u uličicama gdje me pomalo ljudi čudno gledaju, gdje normalno u sred dana po betonu leže prosjaci, beskućnici, komirani ljudi… Tako mi je dečko od svega 20-tak godina nudio prelijepu bijelu macu za par jointa.
Volim američku slobodu, otvorenost i neopterećenost. Kao u filmovima, normalno je sresti prolaznika koji glasno pušta glazbu, pjeva i pleše ne obazirući se tko će što reći ili pomisliti. To je nevažno, treba uživati u trenutku. Normalno je u avionu vidjeti stjuardese i stjuarde kasnije životne dobi, normalno je što žene voze kamione, autobuse, viličare, prtljagu na aerodromu,…, normalno je da mi u parku priđe curka i pita jesam li „single“… Ameri me često znaju oduševiti svojom funkcionalnošću i jednostavnošću. Kako vole sve veliko, u hotelu me dočekala soba s dva velika kreveta, moglo bi spavati skoro pola nogometne momčadi, a s druge strane na doručku me dočekaju papirnati tanjurići i plastični pribor za jednokratnu upotrebu.
Osim što je Cincinnati Kraljičin grad, s pravom se može reći da je i grad Leteće svinje, koja se može naći na ulazu u hotele, po parkovima i suvenirima. Po Letećoj svinji nazvan je i poznati Cincinnati Flying Pig Maratho, koji se tradicionalno održava početkom svibnja, kada je u Cincinnatiju posebno živo.
Uz prelijepu gospođu Leteću svinju teško bih mogla i pomisliti jesti meso, ali zato ne mogu odoljeti slatkišima poput reese’s. U ovih 10-tak dana pojela sam bar 2,5 kg reese’s, a koliko je to kcal neka ostane tajna. Iako sam u prosjeku svaki dan prešla 20 km, posljedice zdrave američke hrane ću još neko doba osjećati, osobito na treninzima i turnirima iz squasha.
I dok letim prema Chicagu, malo sam zadrijemala i u snovima vidim kako za nama leti zlatna Leteća svinja, maše mi i poziva me da opet posjetim prelijepi Cincinnati, njen i Kraljičin grad. Svakako se vratim, prvom prilikom ❤