Arizona, off road paradise…
Volim riječ polako. Ka i svaki Dalmatinac. Nekad, ne tako davno u mojoj mladosti, “polako” bi značilo mjesec. Ili pak godinu. Sada je “polako” desetak minuta, pola sata najviše. Ovdje, u Americi, “easy” se mjeri u sekundama. Nažalost.
Tako je danas i u turizmu. U par sati se preleti destinacija. Još koji minut za kupnju suvenira i stavljanje slika na fejs. Proklet bio. Ne turist, fejs. Nemam ništa protiv napretka, čak naprotiv, al’ u nekim stvarima ide naopako. Opako naopako. No, to je za neku drugu priču. Skrenuo sam. Mislim s teme. Jednostavno ne želim da mi dijete mladost provede pred ekranom. Neizbježno? Nema veze, idem u laganu borbu s vjetrenjačama. Svjesno, za razliku od onog španjolskog junaka.
Probudili smo se, ne znajući točno kamo dalje. Odlučili smo pratiti Kolorado i biti još neko vrijeme u Arizoni. Nije nam mrska. Onako, lagano divlja. Vozili smo neko vrijeme cestom dok Ivan nije vidio interesantan put. Na karti ga nema…na gps-u prazno. Idemo pogledati. Ovo je opet za moje endurase. Vozili smo dugo isušenim riječnim koritima…pa malo puta…pa opet korito. Kamenja, pijesak, uzbrdice, nizbrdice. Sve…baš kako treba. Idealno za pretovarene motore bez osiguranja. Evo kako to izgleda “live”:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=4tUNxlPOF2w
Ili ovako:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=GYuYc2rdgzc
Još malo:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=fz5g1lDmD1o
Nakon duge i prilično naporne vožnje naletjeli smo na nešto čudno. Pogledajte:
http://www.youtube.com/watch?v=z06uZmrdvFU&feature=player_detailpage
Nismo nešto plašljivi, al’ nam nije bilo svejedno. Jednostavno nema nekakvog legalnog razloga zbog kojeg bi ova ekipa bila tu. Ovdje nitko nije prošao godinama. Put je uništen. Pogotovo onaj tip iz razbijenog vozila koji je prekriven tetovažama zatvorskog tipa. Ili ženska koja nonšarlantno puši u autu. Nisu baš zračili povjerenjem. Pitali smo jel’ sve ok i trebaju li pomoć. “Hvala, ne treba.” Još ovaj u bijelom kaže kako nas put ne vodi nikuda. Nismo se puno mislili. Čelom nazad, hvatamo put koji smo vidjeli desetak minuta prije.
Bilo je malo plivanja. Srećom bez posljedica.
Prilično naporno…
Izašli smo na cestu dobrih nekoliko sati nakon što smo našli put. Nastavili cestom dalje na jug. Jednostavno nismo mogli vjerovati, miljama s jedne i druge strane ceste mali brijegovi koji sežu u nedogled. Malo kamena, više pijeska. Tvrdog. Mekanog. Svi sa tragovima motora. Pa zavoji među brijegovima. Uzbrdice, nizbrdice. I tako stotinama milja. Ovo je raj za off road. Raj. Ivan je ponovio stotinu puta: “I can’t look this any more.” Izašli smo provozati ove tenkove na jednoj od tisuću takvih pozicija. Evo:
http://www.youtube.com/watch?v=8haW-HgHOxk&feature=player_detailpage
Još malo:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=Bg8A9IZeu0Q
Pazi ovo na 0:45.
http://www.youtube.com/watch?v=ik-1gCVlUEk&feature=player_detailpage
Malo smo se zaigrali pa ušli u još dublji pijesak. Nije bilo lako ove motore izvući van.
Kažu dečki s kojima smo pričali kako je ovako stotinama milja uokolo. Ogromno je područje, pa nema gužve. Ali je izrazito opasno, jer se ljudi osjećaju sigurno, blizu su ceste. I onda zalutaju ili se prevare, pa krenu s malo vode. Ovdje treba napraviti točno ono što većina njih i radi. Kamper, motori unutra i ovamo na godišnji. Raj, ljudi, raj.
Umorni smo ušli u Kaliforniju, stali u motel izvan Palm Deserta i zaspali. Ujutro smo samo kratko bauljali mjestom. Palm Desert je “fancy place”. Usred pustinje, s vilama, lijepim kućama i skupim automobilima. Ništa posebno, al’ je netko poznat vjerojatno probio led. Slika nemamo, al’ imamo par filmića:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=sLPpft1lnqI
http://www.youtube.com/watch?v=aXpBDDqcroc&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/watch?v=9c31aDVE3pQ&feature=player_detailpage
Jučerašnji teren sredio je Ivanovu čizmu. Treba nam ljepilo. Wall Mart. Najveći lanac dućana na svijetu. Njih ima svugdje, a svi veliki. Kako sam se samo zaželio malog dućana. Onog kvartovskog. Jedna mortadela, parizer, dvije vrste jogurta, duvan, banane, piva i novine. I zdenka sir. Ja ove njihove dućane ne mogu smisliti. Onaj najmanji je k’o naša robna kuća. Gledam one police s vitaminima, lijekovima i antidepresivima. To se mjeri u desecima metara. Pa toliko nemaju sve naše apoteke zajedno. Nije ni čudo.
Onda odeš kupiti jogurt. Ne vidiš kraj polici s jogurtima. Al’ ti hoćeš naj najobičniji…bez ičeg. Nema…jednostavno nema. Imaš od onog sa svježim krokodilovim suzama do onog s mljevenim zupčanikom pete brzine. Običnog, onog najobičnijeg, nema. Al su im zato jabuke zakon. Sočne, slatke. Neviđeno. Kupili smo ljepilo…dvokomponentno. Nije Ivanova čizma zajebancija.
Nastavili smo lijepom cestom dublje u Kaliforniju.
Današnji dan je odmor. Uključit ćemo našu žensku stranu. Zašto žensku? Evo zašto…its shoping time.
Chaparral – najveći dućan motora i opreme na svijetu. Da, da, na svijetu. Tako bar oni kažu…otkako se zatvorio jedan veći Japanu. Zanimljivo mjesto, a?
Slike nisu najsjajnije, al’ ćete dobiti dojam o čemu se ovdje radi. Zanimljivo je kako ovo funkcionira. Unutra ima bar pedeset zaposlenih, a niti dvadeset mušterija u vrijeme dok smo bili tamo. Što je čudno iako ih je jako pogodila kriza. Mislim, cijelu Ameriku. Evo kako oni funkcioniraju. Naime, dva brata vlasnici dućana prije dosta godina počeli su s malim dućančićem moto opreme. Kako su dobro procijenili tržište prvi su u ono doba počeli internet prodaju moto opreme i dijelova. Kako je to buknulo, skladište je raslo do te mjere da im je najjednostavnije bilo napraviti veliki objekat, pa umjesto još jednog skladišta imati i veliki showroom. Tako je uz sve veću prodaju nastao i najveći dućan na svijetu. Što ovdje ne nađete toga ni nema.
Cijene motora neću postavit. Sram me je.
Poslije Chaparrala otišli smo kod Malcolm Smitha. Ogroman dućan kakvog nema u našim krajevima. Poslije Chaparrala izgleda ko dućančić. Malcolm Smith je enduro legenda. Danas vjerojatno ima 70 godina i još ponešto odvozi.
http://en.wikipedia.org/wiki/Malcolm_Smith_(motorcyclist)
Tu sam se malo ponovio. Dobio sam nemoralnu ponudu za kacigu.
Sve Malcolmove pile:
http://www.youtube.com/watch?v=zuvBhc4iz-g&feature=player_detailpage
Nije bilo lako voziti u ovom. Kamen je isto tvrd, onda i sad.
K’o iz dućana…
Malcolm i Ivan su kolege s iste utrke. Samo drugo vrijeme.
Plan je bio obići Los Angeles u što širem luku, jer nas grad ne zanima. To je lakše zamisliti nego ostvariti. Ceste oko LA su ogromne i sežu stotinu milja uokolo. Ide sve to prilično tečno, al’ svejedno vozite satima na 5-6 traka s milionima auta oko sebe. Umorni smo došli na obalu. San Pedro. Kod nekog Indijca u motel. Zanimljivo mjesto s mirisom curryja u zraku.
slijedi nastavak…Pacific Highway 1, more than just a road…