San Juan – Puerto Rico

Autor: Ehli M.

San Juan, Puerto Rico

Puerto Rico je najistočniji otok iz skupine Velikih Antila, a San Juan njegov najstariji grad. San Juan je i matična luka za mnoge cruise brodove, uključujući i Adventure of the Seas, na kojem smo Lea i ja krstarile 7 dana Karipskim otočjem. Povratak kući s krstarenja smo odložile za jedan dan, želeći upoznati ovaj grad veoma bogate povijesti, čiji je Stari grad pod zaštitom svjetske kulturne baštine UNESCO.

San Juan se nalazi na sjevernom dijelu otoka. Osnovali su ga španjolski kolonizatori u 15. stoljeću. Stari grad je okružen zidinama i dvjema kolonijalnim utvrdama, koje su Španjolci podigli za zaštitu grada i zaljeva San Juan. Danas je San Juan glavni grad Puerto Rica, neovisne otočne države u sklopu američkog commonwealtha. Ujedno je i najstariji grad pod američkom zastavom.

U_Stari grad stižemo taksijem, sa doka Pan Am, gdje smo se iskrcale s broda u kasnim jutarnjim satima. Hotel u kojem ćemo odsjesti je iz lanca Howard Johnson i nalazi se na trgu Plaza de Armas. Izabrale smo hotel unutar samog Starog grada jer je tu sve što želimo vidjeti, stoga ne moramo gubiti vrijeme i novac na prijevoz iz hotelske zone. Hotelska zona (Condado, Isla Verde) je u modernom  dijelu San Juana.

Soba naravno još nije spremna (tek je podne), što nama uopće nije bitno, jer samo želimo ostaviti prtljagu da možemo neometano u obilazak Starog grada. Na recepciji nam ljubazno preuzimaju kofere i daju mapu grada.

Plaza de Armas je glavni gradski trg. U blizini fontane sa 4 statue, koje predstavljaju 4 godišnja doba, mnoštvo golubova. Na klupama u hladu drveća lokalni svijet u kratkom predahu – majke s djecom, starci, zaljubljeni parovi…

Španjolska kolonijalna arhitektura Starog grada već na prvi pogled plijeni moju pozornost. Zgrade vedrih boja sa cvjetnim balkonima su zaista praznik za oči. Ulazna vrata zgrada su tek posebna priča – teško da ćete naći dvoja ista. Sudeći po izlozima mnogobrojnih galerija, veoma su česta inspiracija i za umjetnike.

Cijelu sliku upotpunjuje plava kaldrma, koju svako malo zagledam dok se po njoj šetamo. Lea je tu da me trzne kada sam na najboljem putu da se zapucam u nekoga ispred nas 🙂 Kamen za kaldrmu (aquinas)  je dopremljen iz Španjolske u 18. stoljeću, a vrijeme i vlaga su dosta doprinijeli današnjem izgledu.

Prva stanka je osvježenje na terasi restorana Barrachina. Kažu da je prva pina colada načinjena upravo ovdje 1963. godine. Nemam razloga da im ne vjerujem, pogotovo nakon što sam i osobno probala njihovu verziju koktela kojim se ponose 🙂 Kad smo već kod koktela, u San Juanu je i tvornica poznatog ruma Bacardi, čiji su se vlasnici preselili s Kube nakon dolaska Castra na vlast.

U blizini Barrachine sjedamo na turistički trolley, besplatan prijevoz unutar Starog grada.

Cilj su nam španjolske kolonijalne utvrde, San Cristobal i San Felipe del Morro, obje u sklopu San Juan National Historic Site, državne institucije za zaštitu povijesne baštine.

Izlazimo najprije kod tvrđave San Cristobal. Španjolci su San Cristobal podigli u 17. stoljeću za obranu grada s kopna. Sačuvani su i stari španjolski topovi. U Drugom svjetskom ratu tvrđava je korištena od strane američke armije. Danas se 3 zastave vijore na tvrđavi: portorikanska, američka i stara španjolska vojna zastava. S tvrđave se pruža pogled na moderni dio San Juana, uključujući i gradsku luku gdje je usidren Adventure of the Seas, dok čeka svoje nove putnike.

Prolazak kroz mrežu tunela unutar tvrđave nam pruža dvostruko zadovoljstvo: putovanje u prošlost i kratku zaštitu od sparine i vrućine!

Ponovo sjedamo u trolley, sljedeća stanka je tvrđava San Felipe del Morro ili skraćeno El Morro. Izgradnja tvrđave El Morro je započeta u 15. stoljeću s ciljem zaštite zaljeva San Juan od napada s mora. Pogled na zaljev s najviše razine tvrđave je zaista spektakularan. Na pogled se ne mogu požaliti ni svi oni što su sahranjeni na groblju Marije Magdalene, koje je smješteno između stjenovite obale i zidova tvrđave.

Sasvim je logično i da je prvi svjetionik Puerto Rica izgrađen baš ovdje. El Morro stražarnice kupolastog oblika (garitas) su zaštitni znak ne samo San Juana, već i cijelog otoka. Omiljeni su detalj Puerto Rico razglednica. Park na ulazu u El Morro je mjesto gdje svakog vikenda domaći svijet dolazi puštati zmajeve. Pošto je bila nedjelja, i nas dvije smo bile svjedokom te veoma interesantne lokalne tradicije. Skoro smo kupile zmaja na ulazu, da se i same okušamo u toj vještini. Na žalost, nismo imale toliko vremena.

Vrijeme je bilo da se uputimo nazad prema hotelu, kako bismo se malo osvježile prije večere. Usput pravimo još jednu stanku, na vrhu gradskih zidina, gdje završava ulica Calle Cristo. Tu je Kristova kapela (Capilla de Cristo) sa svojom konfliktnom povijesnom pričom: kažu da je konjanik jahao tom ulicom za vrijeme proslave Sv. Ivana i strmoglavio se sa zidina; po jednima kapela je podignuta da bi se obilježilo čudo sto je konjanik preživio pad; po drugima konjanik nije preživio i kapela je podignuta da bi se zatvorio otvoreni kraj ulice od zidina, kako bi spriječili da se nešto slično ponovo desi. Prilažem sliku kapele, pa sami prosudite što je vjerojatnije. Desno od kapele je park golubova (Parque de las Palomas), omiljen među turistima. Golubovi su dakako glavna atrakcija parka, ali ne i jedina. Kako je park na samom vrhu zidina, pogled na zaljev je sigurno nešto čega ćete se puno duže sjećati od mirisa ptičjeg izmeta 🙂

Nakon što smo malo odmorile noge u hotelskoj sobi, vrijeme je za večeru. Izbor je pao na restoran El Picoteo unutar hotela El Convento. El Convento je najljepši i najluksuzniji hotel u Starom gradu. Zbog visoke cijene nismo ga mogle priuštiti za noćenje, ali su zato cijene u restoranu puno prihvatljivije. Hotel je pravi dragulj španjolske kolonijalne arhitekture i designa. Nekada je bio samostan sestara karmelićanskog reda.

U obližnjoj galeriji možete kupiti minijaturnu repliku hotela, kao i bilo koje druge čuvene zgrade u Starom gradu. Osim zgrada, ponuđene su i minijaturne replike najpoznatijih vrata. Ipak, daleko najpopularniji suveniri su karnevalske maske (caretas), te figurice katoličkih svetaca od raznih materijala (santos).

Nakon večere, nastavljamo šetnju po Starom gradu, u pravcu zidina. U samoj blizini je La Fortaleza, nekadašnja tvrđava pretvorena u guvernersku rezidenciju – najstariju u neprekidnoj uporabi od strane guvernera na području zapadne hemisfere (više od 300 godina). Spuštamo se dalje kroz gradska vrata (Puerta de San Juan) do obale. To su jedina preostala gradska vrata, načinjena od masivnog drveta. Nekada davno ih je bilo 6. Ističu se svojom crvenom bojom.

Od vrata skrećemo lijevo na Paseo de la Princesa, mjesto gdje domaći svijet rado izlazi u večernjim satima. Tu je nekada bio gradski zatvor – interesantno je da su zatvorenike držali izvan gradskih zidina. Danas je u zatvorskoj zgradi gradski turistički ured.

Veoma je živo i veselo uz fontanu Racies, što u prijevodu znači korijenje. Podignuta je u čast bogatog kulturnog nasljeđa grada. Tu se sluša živa glazba, kušaju domaći specijaletiti od uličnih prodavača, ili jednostavno sjedi uz more i uz lagani povjetarac uživa u trenutku. I mi sjedamo na jednu od klupa duž šetališta, baš u vrijeme kada zaljevom isplovljava Adventure of the Seas. Tjedan dana ranije i mi smo bile među sličnom razdraganom grupom putnika koja nam sada maše. Mašemo i mi njima sa željom za sretan put i mirno more.

Jutro počinjemo doručkom u La Bombonera, jednom od najstarijih restorana u San Juanu. Rekoše nam da je nezamislivo doći u San Juan i ne probati njihovu “mallorcu”,  pecivo koje me nakon kušanja najviše podsjetilo na buhtle. Široj popularnosti restorana u ulici Calle San Francisco, inače veoma skromnog izgleda, je najviše doprinijela Rachael Ray, domaćica istoimenog kulinarskog tv showa.

Do polaska na aerodrom imamo još vremena za šetnju duž Paseo del Morro. Kod gradskih vrata ovog puta skrećemo desno, te polako obalom do samog podnožja tvrđave El Morro. Tu je kraj promenade, dalje se kopnom ne može. Sudeći po tom jutru, stjenovita obala uz promenadu je i glavno okupljalište gradskih mačaka – vidjele smo ih bar desetak, kako se lijeno izležavaju na suncu. Društvo im je pravila i jedna iguana, koju smo i fotografirale – iz daljine naravno  🙂

Do aerodroma uzimamo taksi iz hotela. Za vrijeme vožnje taksist me pita odakle smo i kako nam se dopao Stari grad. Kažem mu da me sa zidinama, tvrđavama i golubovima pomalo podsjeća na Dubrovnik. On se smješka i kaže da ima prijateljicu, Dubrovkinju, koja u San Juanu živi već dugi niz godina. Baš ti elementi koje sam ja pobrojala joj često ublaže nostalgiju za njenim Gradom.