Riviera Maya

Mexico, Riviera Maya

Autor: Sam M.

Riviera Maya se nalazi na istočnoj obali poluotoka Yucatán, prema Karipskom moru. Sletjeli smo u poznatome ljetovalištu Cancun. Tijekom leta su nas upozorili da se držimo našeg vodiča koji će nas čekati i odvesti do autobusa. Nakon prolaska kroz carinu i graničnu kontrolu, dočekalo nas je čitavo mnoštvo nudeći taksi ili brigu oko prtljage. Ne dajte se zavarati, držite se svog vodiča. Nakon smještanja stvari u autobus (uz napojnicu za dečka koji je utovario stvari), uputili smo se prema hotelu.

Nakon sat vremena vožnje po autocesti uz obalu prema jugu i živopisnog manevra vozača autobusa, zbog kojega se promet iz suprotnog smjera zaustavio, ušli smo u ograđeni kompleks Barcelo Maya pod oružanom stražom, tipično za Latinsku Ameriku. Jedan od pet hotela u kompleksu je i naš Colonial, sa 5 zvjezdica. Prostrani hotelski lobby je u otvorenom i natkrivenom prostoru. Vrata i zidova nema, niti ima potrebe za njima u takvim klimatskim uvjetima. Tijekom godine temperatura varira izmedju 20 i 30 stupnjeva Celzija.

Nakon formalnosti na recepciji, morali smo sačekati par sati do popodneva da možemo ući u sobu. Dali smo se u šetnju prema bazenima i plaži (ili, da budem iskren, prema baru). Iako prilično žedni od “naporna” puta tijekom kojega nismo radili ništa drugo do sjedili u avionu, nije nam promakla ljepota hotela. Cijeli se kompleks sastoji or relativno malih zgradica na dva kata potpuno okruženih tropskim zelenilom. Konačno dođosmo i do velikog bazena nepravilnog oblika. Sjedosmo za bar, naručismo margarite ili što već, te počesmo uživati. Naravno, sve je uključeno u aranžman. Možete jesti i piti koliko hoćete. Sve što trebate je plastična traka – narukvica koju vam stave na recepciji prilikom prijavljivanja u hotel. Boja trake označava u kojem hotelu odsjedate i koji dan ste došli. Nedaleko od bara je i jedan od mnogobrojnih restorana, te se uputismo prema njemu, nakon sto smo izgladnjeli sjedeći u baru i gledajući ljude kako se praćakaju po bazenu i sunčaju na ležaljkama. Restoran je natkriven, bez prozora, sa mrežama za insekte i radi na principu samoposluživanja. Izbor jela je odličan i, ne vjerovali ili da, čak imaju i picu, pommes-frites, steak, za one koji se ne žele odreći standardne sjevernoameričke kuhinje.

Konačno se dočepasmo i prostranih soba s dva ogromna kreveta (king-size), kupaonicom i ostalim “sitnicama” koje se mogu činiti pretjerivanjima, ali je to standard za sjevernoameričke turiste: npr. air-conditioning koji mora raditi stalno, daska za glačanje i glačalo, TV s gomilom programa na raznim jezicima, hladnjakom u kome ćete naći grickalice, sokove a i poneku pivicu, vino, tequilu, whiskey; naravno, sve je uračunato u cijenu. Tu je obvezan sef u koji ćete ostaviti putovnicu, kreditne kartice i novce.

Za večeru smo se uputili u drugi, zatvoreni, restoran na istom principu samoposluživanja, sa staklenim vanjskim zidovima, okružen vodoskocima i vrtovima. U hotelskom kompleksu su i a-la-carte restorani: Bali-Hai (azijski), Mare Nostrum (plodovi mora), Capri (talijanski) i Santa Fe (meksički). Po dolasku u hotel, dat ce vam vouchere koje ćete koristiti da si rezervirate mjesto unaprijed. Uradite to odmah, inače možete izvisiti. Naravno, sve uračunato u cijenu. Slobodno se možete kretati između hotela i jesti i piti u bilo kojem restoranu ili baru.

Nakon večere, možete prošetati do jedne od pozornica gdje se svake večeri održava neki program.

Naredno jutro smo se svi okupili na “predavanju” gdje nas je predstavnik agencije upoznao s detaljima sto se može raditi, kako se ponašati itd. Uz doplatu, možete odabrati posjete lokalnim znamenitostima kojih ima toliko da u tjedan dana nema šanse da ih možete sve vidjeti. Ja sam se odlučio za posjet majanskim ruševinama zvanim Chichen-Itza o kojima ću drugom prilikom. Također smo uplatili i plovidbu katamaranom (koja se nažalost nije ostvarila zbog vjetra.)

Jedne večeri smo se uputili do grada zvanog Playa del Carmen, oko 20 minuta vožnje taksijem prema sjeveru. Nakon vrlo dobre večere u jednom od mnogobrojnih restorana, prošetali smo se glavnom pješačkom ulicom, punom barova i restorana gdje sjedite na otvorenom i promatrate što se dešava na korzu. Tu su i mnogobrojne prodavaonice nakita. Mnoštvo svijeta na ulici. Ovakav, “mediteranski” ugođaj je vrlo netipičan za Sjevernu Ameriku. Smjestismo se u jednom baru i odlučismo za crno vino. Ni blizu našem postupu ili dingaću, ali smo preživjeli. Što se mora, nije tesko.

Playa del Carmen nam se svidjela dovoljno da se tamo uputimo i druge večeri. Ovaj smo se puta odlučili za bar na samoj plaži. Mjesto je bilo vrlo diskretno osvijetljeno. Svirala je prilicno dobra grupa, nesto u jazz-blues stilu. Tip koji je svirao gitaru, saksofon i klarinet je nešto toliko mršavo da mi nikako nije bilo jasno što ga drži vertikalno. Srećom po njega, nije puhao jak vjetar. U neka doba se stvori tip s bakljama koji je izvodio svakojake trikove. U daljini prema moru smo vidjeli svjetla – otok Cozumel, jos jedno poznato ljetovaliste.

Tijekom boravka u hotelu, nismo se nešto pretjerano izlagali samom moru. Vrijeme je bilo vjetrovito, valovi veliki, tako da je bila istaknuta crvena zastavica, što znači – kupanje nije preporučljivo. Plaža je pješčana, ali su na pojedinim mjestima izložene stijene, tako da se trebate pripaziti da vas valovi ne bace na jednu od njih. Budući da je sunce vrlo visoko (geografska širina je svega 20 stupnjeva), izgori se vrlo brzo, tako da sam se ja držao hladovine pored bazena.  Jedan dan sam probao ronjenje s opremom u bazenu.  Hotelski ronilački klub je PADI licenciran. Iako mi je išlo odlično – instruktorica je rekla da sam “prirodan”, nisam se odlučio za puni tečaj gdje bih dobio licencu. Ronjenje na koraljnom grebenu je otkazano zbog vjetra i jakih morskih struja. Za ilustraciju kako mi je ronjenje koristilo – stalno sam nalazio dolare i pesose koji su ispali ljudima u bazenu. Zgodno došlo za napojnice. Vrijedno je napomenuti da u Americi muškarci nose šlampave duge kupaće gaćice, najčešće do koljena. Kratke, pripijene, ili kako ih ovdje krivo zovu – speedo, nisu preporučljive, osim ako ne želite privući gadljive poglede. Za žene je bikini minimum, čak i za curice koje su tek prohodale.

Budući da mi je jedna od glavnih zanimacija promatranje ljudi, nisam uspio ne zapaziti gomilu posluge koji neumorno vode brigu oko bazena, vrtova, restorana, plaže. Sve je besprijekorno čisto. Često sam se pitao što oni misle o nama, sjevernoameričkim ili europskim “bogatašima” (prema njihovom standardu) koji se katkad ponašaju bahato prema njima, kao da su niža vrsta. To vam neće donijeti nikakve bodove kod njih. Ali, povremena napojnica u restoranu ili baru svakako hoce, iako je neobavezna. Čudo je što taj jedan dolar može uraditi za vas. Nemojte biti ni previše raskalašni. Pokazivanje kako imate novaca u principu je vrlo loša ideja u Latinskoj Americi, jer ćete privući neželjenu pažnju. Ostavite i koji dolar na krevetu za spremačicu. Kad smo kod napojnica, sve manje od jednog dolara se smatra uvredom.

Hotelska posluga je većinom majanskog podrijetla. Iako je Majanska civilizacija zagonetno iščezla, ljudi su ostali. Kako sam čuo, majanski je četvrti najveći jezik u Americi po broju ljudi koji ga govori (nakon španjolskog, engleskog i portugalskog). Po izgledu, Majanci su niski i nabijeni, imaju nisko čelo i vrlo gustu crnu kosu. Od tolikog mnoštva koliko sam ih vidio, nisam zapazio nijednog s prorijeđenom kosom, da i ne govorimo o ekstremnijim slučajevima.

U okviru hotelskog kompleksa je i mnoštvo prodavaonica gdje možete kupiti svakojake suvenire, nakit, alkohol, i slične stvari. Ako mislite da vam Tabasco nije dovoljno ljut, probajte habanero. Kao i svugdje drugo, mnoge “autentične” stvari su “Made in China”. Cijene su dosta visoke, prilagođene zapadnom standardu. Za ilustraciju, ja sam kupio bocu prvoklasne tekile po 30% nižoj cijeni u duticu na kankunskom aerodromu u povratku. Ako se odlučite za kupovinu, zgodno je imati na umu da se možete cjenkati s prodavačima ako nema nikoga u blizini.

Sto se tiče zdravstvenih preporuka, u samom ljetovalištu ne biste trebali imati probleme. Pijte samo buteljiranu vodu. Ipak bih preporučio cijepljenje protiva hepatitisa A i B.

Kako ste već mogli zapaziti, ovaj tip turizma je nešto drukčiji nego u Europi, iz više razloga. Prije svega, pitanje sigurnosti. Kriminal u Latinskoj Americi je vrlo unosan biznis, te baš i nije preporučljivo šetati se svuda naokolo. Drugo, Amerikanci i Kanađani vole ići nasigurno, da ne moraju razmišljati ni o čemu – gdje će jesti, je li sve pripremljeno po higijenskim standarima i koliko će ih sve na kraju koštati. Stoga se najčešće odlučuju za “all inclusive” (sve uključeno), sto je netipično za Europu. U jednom od budućih reportaža ću pisati o malo drukčijem turističkom aranžmanu.

I za kraj, tu su i linkovi gdje možete naći više detalja o pomenutim mjestima:

http://en.wikipedia.org/wiki/Canc%C3%BAn

http://en.wikipedia.org/wiki/Cozumel

http://en.wikipedia.org/wiki/Playa_del_Carmen