Chichen Itza

Chichen Itza – 7. svjetsko čudo

Autor: Sam M.

Kako već obećah, evo i nešto o starom naselju Maja, Chichen Itzi. Budući da su ostali putopisci postavili jako visok standard, nisam se ni ja smio osramotiti.

Prije nego pređem na vlastite utiske, dozvolite mi da iznesem nekoliko znanstvenih činjenica.

Chichen Itza pokriva područje od oko 30 km².  Povijest ove moćne prijestolnice majanske etničke grupe Itzae i boga-čovjeka Kukulcána, ovjekovječenog u obliku pernate zmije (serpiente emplumada) stigla je do nas kroz vrijeme u obliku nepotpunih kronika i legendi. Arheološki nalazi upućuju da se grad razvio u periodu 700-900 god. te da je nastavio dominirati širim područjem Yucatana i kasnije.

Tijekom 10. stoljeća u područje su se doselile dvije etničke skupine. Itzae, po kojima je grad nazvan, su stigle iz priobalnog pojasa Meksičkog zaljeva trgovačkim putovima. Drugu skupinu su činili Tolteci iz njihovog legendarnog glavnog grada Tollan (Tula). Tolteci su tijekom tog perioda dominirali središnjim Meksikom. Po naredbi njihovog boga-svećenika imenom Quetzalcoatl, kojeg su Maje zvali Kukulcán, pokorili su Chichen Itzu i pretvorili ga u najmoćniji grad-državu na poluotoku tijekom perioda između 980 i 1220. godine. Ovu teoriju potvrđuje arhitektura zdanja koju karakteriziraju najmanje dva izrazita arhitektonska stila. Srce gradskog područja čini nekoliko monumentalnih građevina povezanih sa 70 putova! Chichen Itza je napuštena 1224. god. iako je i nakon toga ostala svetište hodočasnika raznih regiona koji su dolazili do Žrtvene Cenote nudeći poklone i podnoseći žtrve bogovima voda. Kad smo kod bogova, Azteci su Quetzalcoatla još zvali i Tlahuizcalpantecuhtli (izgovara se: t͡ɬaːwisˈkaɬpantekʷt͡ɬi).

Neću vas dalje zamarati enciklopedijskim podacima koje možete naći ovdje, ovdje i ovdje.

Da biste se lakše snašli, možete pogledati i ovu kartu.

Jedna zanimljivost: kad smo već kod Maja, njihov kalendar završava 2012. godine. Po nekima, tad dolazi kraj svijeta. Ja bih radije rekao da im se više nije dalo računati. Imat ćemo priliku uskoro se uvjeriti tko je u pravu.

Nakon ove uvodne digresije, konačno prelazim na glavno.

Ja bih svakako preporučio da na izlet idete u organiziranoj grupi. Koliko se sjećam, izlet me je koštao 120 kanadskih dolara, što uključuje prijevoz, snack i pića u autobusu, posjet samim ruševinama i ručak u obližnjem restoranu. Autobus je inače vozio obalom od jednog hotelskog kompleksa do drugog i kupio radoznalce prije nego se otisnuo u unutrašnjost poluotoka. Cijela vožnja u jednom smjeru traje oko 4 sata. Sreća da su u autobusu bili neki otkačeni Kanađani iz Calgaryja, tako da smo se dobro smijali cijelo vrijeme.

Inače, poluotok Yukatan je obrastao gustom šumom i grmljem. Interesantno je da rijeka nema, iako je bogat vodom. Cijeli Yukatan je veliko kraško područje puno pećina i podzemnih rijeka, slično našem jadranskom pojasu. Pećine kojima se strop obrušio zovu se cenote i one imaju posebno značenje kod Maja. Jednu od njih smo posjetili prije samog dolaska na ruševine. Dubina vode je nekih 50 metara. Neki su se čak i osvježili, meni se nešto nije dalo. Što da uživam kad se mogu lijepo patiti na vrućini. Pogledajte priložene slike.

U blizini se nalazi restoran u kojem smo ručali. Samoposluživanje. Nije bilo loše. Tu su se nalazile i prodavaonice suvenira , uključujući i srebro koje je u Meksiku dosta jeftino. Ako želite, mogu vam ugravirati vaše ime i sl. na srebrne privjeske u stilu Maja. Vodič nam je dao upute što i kako kupovati. Nekako se nisam mogao oteti dojmu da on ima svoj vlastiti interes u svemu tomu. Na slici možete vidjeti kako izgledaju građevine u kompleksu oko cenote.

Napokon dođosmo i do cilja našeg putovanja. Nakon prolaska kroz glavnu kapiju, ulazimo u sami grad. Ukazuje se velika piramida koja dominira cijelim područjem.

Nazivaju je ‘dvorcem’ (Il castillo). Dosta se razlikuje od egipatskih velikih piramida – i po proporcijama i po izgledu. Zaravnjena je i na vrhu se nalazi hram Kukulcána. Penjanje na vrh je zabranjeno, na moju veliku žalost.

Piramida je puna simbolizma baziranog na zadivljujuće preciznom majanskom kalendaru. 4 stepeništa sa svake strane imaju po 91 stepenicu, sto cini 364. Dodajte tomu zbroju platformu i dobija se 365! Piramida je na 9 nivoa, tako da na obje strane stepeništa ima ukupno 18 terasa – broj mjeseci u majanskom kalendaru! Na prednjoj strani terasa nalaze se 52 panela koji prezentiraju 52-godisnji ciklus kad se solarni i religiozni kalendar poklapaju. Zakošene stranice sjevernih stepenica u podnožju završavaju skulpturama pernate zmije – Kukulcana. Oblik piramide, glave i stranice na proljetni i jesenji ekvinocij daju poseban efekt.  Prilikom izlaska i zalaska, sunce baca cik-cak sjenu terasa na stranice stepenica, što sugerira izgled geometrijskog uzorka na koži nekih zmija. Sjena se polako miče zbog kretanja sunca, tako da izgleda kao da Kukulkan polako vijuga niz piramidu. Pogledajte kako to uživo izgleda ovdje, ovdje i ovdje.

Kako je bio travanj, nekako mi se nije dalo čekati do jeseni da vidim strašnog Kukulkana kako silazi niz skale. Vodič nam je napričao dosta legendi i čak demonstrirao spektakularan eksperiment. Pozvao nas je da stanemo nekih 20-30 metara od stepenica i objasnio da se koncentriramo i zaplješćemo rukama prema taktu koji on bude zadavao. Zatvorio je oči i počeo snažno pljeskati kao da je u transu, a mi smo ga slijedili, s više ili manje entuzijazma. Čuli smo nešto izuzetno – odjeke! Većina ljudi je bila očarana ovim fizikalnim fenomenom. Kao i uvijek, ja sam se izdvajao iz gomile više impresioniran činjenicom da, ako ljudi vide takvo čudo u odjecima danas, kako li su tek Maje reagirali.

Pljeskanje rukama pogledajte ovdje.

Ako produžite dalje od stepenica prema sjeveru, proći ćete pored Venerine platforme i za nekoliko minuta stići do cenote gdje su prinosili žrtve. Arheolozi su na dnu rupetine našli ljudske kosture i obilje nakita.

Istočno od piramide nalazi se ‘Hram ratnika’. Kao i velika piramida, Hram ratnika je stepenasta zaravljena piramida na čijem vrhu se nalazi Chac Mool. Chac Mool, tipičan za Tolteke, je statua čovjeka u poluležećem položaju, s glavom okrenutom ustranu i sa poslužavnikom na stomaku. Značenje figure nije poznato. Kako penjanje na vrh nije dozvoljeno, mogu vam jedino ponuditi ovaj link da vidite.

Hram ratnika je okružen s tri grupe od tisuću stupova koji su služili kao potpora davno nestalom krovu zdanja. Svaki stup predstavlja ratnika. Ipak, moram napomenuti da je vodič imao drugu teoriju, koje se ne sjećam.

Arheološka iskapanja su još uvijek u tijeku. Tako je u zadnja 2 desetljeca otkriven Hram Velikih Stolova (koji se nalazi odmah do Hrama Ratnika) do kojeg se nalazi natkriven gravirani zid.

Južno od Hrama Ratnika sa tisuću stupova su tri manja zdanja.

Veliko Igralište se nalazi na sjeverozapadu od piramide i najveće je u majanskom svijetu. Njime dominira Hram Jaguara. Hram Lubanja nalazi se s vanjske strane, prema Venerinoj Platformi.

Tu se igralo loptom od kaučuka, koju je trebalo udarati bokovima. Cilj je bio probaciti je kroz prsten koji se nalazio visoko na obje strane vertikalnih zidova igralista. Vodič nam je pokazao sliku koja prikazuje njega i nekolicinu ostalih kako igraju kad je bio mršav, u neka davna vremena (iako po mojoj procjeni, vodič nije bio stariji od 35 godina.)

Bilo je tu i mnogo ostalih stvari koje nažalost nisam vidio tijekom posjeta. Volio bih da je vodič pokazao više entuzijazma za šetanje i proveo nas kroz cijelo zdanje. On se ograničio na tri glavna objekta (piramidu, hram ratnika i veliko igralište) i pustio nas da lutamo naokolo. Inače, vodič je bio interesantan tip i nije me naročito oduševio s profesionalnog stanovišta. Prije svega, ubacio je nekoliko neukusnih komentara kojima nije mjesto u takvom okruženju. Čudan smisao za humor, rekao bih. Nadalje, pričao je cijelo vrijeme o svojim privatnim stvarima koje me ni najmanje nisu zanimale. Iznosio je i netočne podatke – npr. da Sunčev sustav obiđe galaksiju za 26.000 godina. (Ustvari, to je prediod precesije vrtnje Zemlje.)

Stoga, da se ne biste osjećali uskraćeni kao ja, najtoplije preporučam da se sami pripremite i nabavite kartu mjesta, tako da se lakše snađete. Još jedna bitna stvar: ponesite vode i kremu za zaštitu od sunca. Trebat će vam, vjerujte mi.

Povratak se otegao beskonačno. Srećom, ja sam se pridružio grupi Kanađana, te smo se zabavljali pričajući svakakve dogodovštine. Vratili smo se u hotel iza 8 sati navecer, mrtvi umorni, ali se isplatilo.