Karibi – Kapetanova priča

Caribbean sea – Karipsko more – Karibi

Autor: Kapetan

Što treba znati o Karibima?

Za Karibe kažu da su američko Sredozemno more. Ono što se baš zove Karibi je more zatvoreno na sjeveru Kubom, Hispanolom, Portorikom, na istoku grebenom otočića zvanih Antili, na jugu kopnom Venecuele i Kolumbije, na zapadu obalom Paname, Kostarike, Nikaragve, Hondurasa, Gvatemale, Belizeom i meksičkim poluotokom Jukatanom.

Osim mnoštva sićušnih otoka uz spomenute jedini veći otok još je Jamajka. Brodom se ulazi-izlazi uglavnom kroz jukatanski prolaz, (Meksiko-Kuba), Mona prolaz, (Portoriko – Hispanola), i Windward strait između Tobaga i Grenade.

Caribbe. Jedna od rijetkih riječi koja je ostala iza iščezlog naroda, a koji je nekada nastanjivao otoke u Karipskom moru. Još se samo par izvornih riječi očuvalo, a neke su ušle u naš svakodnevni govor kao Tabaco, Hurricane, BBQ (Barbeque), Cuba, (Bacardi, Cubalibre). Kažu da su nekada sve otoke naseljevala miroljubiva plemena naroda koji se krećući sa juznoameričkog kopna preko ogrlice karipskih Antila, nastanio na svim otocima. Međutim, kasnije je za njima došlo ne tako miroljubivo pleme koje je sebe nazivalo Cribbe i po malo potisnulo ove prve i ograničilo ih na velike otoke kao Dominica/Haiti (Hispanola), Kuba, Jamajka, Portoriko.

Vjerojatno su ih na manjim otocima lakše savladali pošto je i broj stanovnika bio manji, a na većim su se otocima mogli bolje organizirati i braniti, jer ih je bilo puno. Uglavnom Kolumbo spominje Caribbe kao ratoborno pleme i vjerojatno su baš oni pobili njegove mornare ostavljene u prvoj koloniji Novog svijeta na Hispanoli. Čak se tvrdi da ime Canibal, koje označava ljudoždere, vuče svoj korijen od riječi Caribbe.

Da bi se došlo u to zatvoreno more, često se plovi kroz jedino more na svijetu koje nema obala, a to je Sargaško more. Pokriva područje takozvanog Bermudskog trokuta i malo više i dublje u Atlantik, a poznato je po svojim plutajućim algama i jeguljama koje putuju čak iz naših krajeva u ovo more da bi se tu mrijestile.

Dolaskom Europljana sve se mijenja i narod Kariba uskoro iščezava osim malih enklava na Hispanoli i još ponekom većem otoku. Španjolski konkvistadori pokušali su domaće stanovništvo koristiti kao robove, ali su se ovi pokazali isuviše neotporni na teške uvjete rada i na boleštine koje su Europljani sa sobom donijeli. U kratkom roku istrijebljeno je skoro svo stanovništvo, a naročito je stradala Hispanola koja je bila najgušće naseljena. U nedostatku radne snage počeo je uvoz crnih robova iz Afrike, tako da danas mješavina tih naroda (karipskih domorodaca, crnih robova i bijelih doseljenika) čini većinu populacije. Slično je i sa jezicima koji se koriste. Izumrli karipski se ne koristi osim po nekoliko riječi i skoro u potpunosti ga je zamijenio španjolski. Govori se još i francuski (Haiti, Antili), engleski (Jamajka, Antili, Bahami, Belize), nizozemski (Antili) i kreolski, koji postoji u više varijanti i zavisi o tome kako su se i koji jezici miješali.

Odiseja Kolumbovih posmrtnih ostataka

Imao sam prilike brodom posjetiti popriličan broj otoka u Karibima i po koji porat u Venecueli. Najjače su me se dojmili Santo Domingo, Dominikanska Republika, St. Eustatius – mali otočić u Nizozemskim Antilima, St. Croax – američki otočić u sastavu Virgin Islands otoka, Aruba, Curacao, Venecuela i Portoriko.

Santo Domingo je glavni grad Dominikanske Republike i prvi grad osnovan u Novom svijetu dolaskom Europljana. Nalazi se na otoku Hispanoli, koji dijele dvije države. Jedna je Dominikanska Republika, a druga Haiti. Hispanola je prvi veći komad zemlje koji su španjolski osvajači oteli domorocima s Kariba i uopće u Novom svijetu. Tu je Kolumbo postavio centralnu upravu, a pomagali su mu vlastita braća, da bi poslije njega titulu potkralja i guvernera preuzeo njegov sin. U centru tog starog kolonijalnog grada stoji Kolumbov kip; kip prvog karipskog domorodca koji stoji uz Kolumba i u ruci drži Bibliju. Naime, pošto se Kolumbo više puta vraćao na Hispanolu, poveo je s prvog putovanja i par karipskih stanovnika u Španjolsku na dvor kralju i kraljici. Jednoga od njih koji je naučio čitati, vratio je natrag na Hispanolu i taj isti danas stoji uz njega na centralnom trgu u blizini katedrale. Katedrala je izgrađena negdje 15.. i neke i prva je katedrala u Novom svijetu. Izgledom više podsjeća na tvrđavu nego na katedralu, ali takva su vremena tada bila. Interesantno je da je Kolumbo tu bio i sahranjen. Naime, nakon posljednjeg putovanja u Novi svijet tužili su ga kralju i kraljici Izabeli. Novi moćnici i plemenitaši, naseljeni na Hispanoli, su ga na brodu, ploveći natrag u Španjolsku, okovali u lance. To ga je toliko uvrijedilo da je zahtijevao kada umre, neka mu stave te lance i tako ga s njima sahrane. Po njegovoj smrti to su i učinili i sahranili ga u katedrali u Sevilji. Međutim, nakon stotinjak i više godina, netko se dosjetio da bi mu više odgovaralo grobno mjesto u katedrali u Santo Domingu, pošto je on taj Novi svijet otkrio i za to ima najveće zasluge, pa su ga iskopali i ostatke još jedanput prevezli preko Atlantika i sahranili u katedrali na Hispanoli zajedno s braćom i sinom. Kada se Dominikanska Republika oslobodila kolonijalnog jarma i Španjolaca, zaključeno je  da im Kolumbo ništa dobroga nije donio i zato neka ga se prebaci na španjolski teritorij pod vlašću kralja za kojega je u stvari radio i koji ga je plaćao. Tako su ga iskopali i prebacili u katedralu u Santiago de Cubi. Jadan ni tu nije imao mira, jer kada su se Kubanci osamostalili, iskopaše ga po zadnji put i opet brodom preko Atlantika prebaciše natrag u Sevilju. Santo Domingo isplati se posjetiti, jer je jedan od jako dobro očuvanih kolonijalnih gradova s izvanrednom arhitekturom. Popularna je turistička destinacija.

Haiti – previranja i smjene vlasti

Drugi dio otoka pripada Haitiju. To je najstarija nezavisna država u Južnoj Americi. Naime, Toussaint Louverture, crnac koji je u francuskoj vojsci stigao do čina narednika, po povratku iz Europe pobunio je crnačke robove na otoku i pokrenuo revoluciju. Borio se uspješno protiv Francuza, ali je sam u jednoj bitci uhvaćen i odvučen u Francusku, gdje je u zatvoru umro. Njegov nasljednik Jean-Jacques Dessalines porazio je Francuze i proglasio se za prvog predsjednika države koju, naravno, godinama niti jedna zemlja nije htjela priznati. Može biti i zbog toga što je Jacques dao poubijati sve bijelo stanovništvo na otoku tako da je postotak bijelaca na Haitiju i dan-danas niži nego u bilo kojoj drugoj karipskoj državi i može se reći da je to 100% crnačka država. U silnim previranjima i pučevima nakon oslobođenja i nezavisnosti vlasti se dokopao i Henri Christophe koji se poslije proglasio kraljem i osnovao kraljevski dvor po uzoru na francuski. Taj bivši rob dao je izgraditi najveće utvrđenje u cijelim Karibima u strahu od bijelih napadača i stvarno Citadelle Laferrière nikada nije osvojena. Koliko su bitke crnih robova i francuske Napoleonove vojske bile žestoke, govori i to da je s francuske strane poginulo 18 generala. Na kraju je Napoleon bio prisiljen zbog ratovanja u Europi dići ruke od Haitija i prepustiti ih samim sebi. U novijoj povijesti treba spomenuti i krvoločnog predsjednika Dominikanske Republike Rafaela Trujilla koji je izazvao i napravio pokolj Haićana u Dominiki. Čak su tada i njegovi vjerni saveznici Ameri digli ruke od njega, a peruanski pisac Mario Varga Llosa napisao izvrsnu knjigu Jarčeva gozba o njegovoj dugododišnjoj vladavini terora.

Kažu za Hispanolu da je to najljepši otok Kariba, a i sam je Kolumbo bio zapanjen ljepotom i takvu je opisao u svom dnevniku. Otok je okružen plavim i bistrim Karipskim morem, plaže su bijele i nevine, a unutrašnjost ispresijecana rijekama, potocima, brdima i planinama od kojih najviša doseže čak 3100 metara i ujedno je najviši vrh Kariba. Nakon svih pučista, generala i predsjednika Haitijem su dugo vladali otac i sin poznati kao Papa Doc i sin Baby Doc Duvalier. Oba su bili sinonim za korupciju. Prije par godina zdrmao ih je i katastrofalan potres od kojega se još uvijek nisu oporavili unatoč velikoj pomoći cijele svjetske zajednice.

Nama pomorcima bilo je zabranjeno izlaziti van u Port-au-Prince i pod brodom, tokom iskrcaja, cijelo vrijeme stajao je naoružan vojnik. Malo je zemalja u svijetu u kojima okorjeli pomorac ne smije van zbog vlastite sigurnosti, a jedna od tih je Haiti.

Antili

Od Antila brodom sam otplovio prema Grenadi (najmanja država koju je ikada napala jedna velesila kao USA, što pokazuje koliko je ideologija jača od oružja i koliki je strah od ideologije), Barbados (engleska kolonija sa prekrasnim plažama), Santa Lucia (turistička oaza za jedriličare), St. Martin koji po pola dijele Francuzi i Nizozemci, a koji je ujedno i najjači turistički centar u Antilima, St Croix (američki otok u Virgin Otocima), St. Eustatius mali otočić bez turista i bogate povijesti.

Na St. Eustatiu sam proveo nekoliko dana i odatle više puta krenuo kući s broda. Uvijek se ostane par dana pošto je jedina veza avionom na St. Martin, a dnevno imaju jedan let i to malim aviončićem, pa su sjedala unaprijed prodana. Uspio sam se popeti i na sam vrh ugaslog vulkana s kojeg se pruža predivan pogled na okolne otočiće i za lijepa vremena vide se Saba i Monserat. Otočić je nizozemska kolonija, a tijekom povijesti prelazio je iz ruke u ruku, čini mi se, 9 puta: tako su ga u početku držali Španjolci, pa Francuzi, Englezi, Nizozemcii, Danci i ne znam još tko i često se izmjenjivali. Bio je poznat po svome bogatstvu, pa je jedno vrijeme nosio ime Golden Rock.

Dok su ga držali Španjolci, i sva roba koja je odlazila iz Novog svijeta prvo se na St. Eustatiusu sortirala i prekrcavala, pa tek onda odvozila u Cadiz u Španjolskoj koji je imao dozvolu za primitak sve robe iz Novog svijeta. Kažu da je ispred otoka u to zlatno doba znalo biti usidreno i stotinjak jedrenjaka. Često je bio napadan od gusara, ali i same su pojedine države slale na njega flotilu ratnih brodova da ga unište. Zbog dobre zarade i lakog bogaćenja privlačio je mnoge avanturiste.

Na vrhu otoka nalazi se groblje u kojem su pokopavani stanovnici zadnjih 300 – tinjak godina: ima katolika, protestanata, židova, hindusa i muslimana. Blagostanju otoka stali su na kraj Englezi i to zbog contrabanda (šverca) s Amerikancima tijekom njihovog rata za nezavisnost od Engleza. Naime prodavali su Amerima barut, a to se engleskom kralju nikako nije dopalo, pa je poslao 3 ratna broda da napadnu i unište taj lanac opskrbe što su ovi temeljito učinili. Pobili su više od pola stanovništva među kojima je bilo dosta židova, a ostatak raselili po ostalim otocima u Antilima. Nakon američkog stjecanja nezavisnosti, prva država koja je priznala USA bio je baš St. Eustatius koji je tada, izgleda, bio nezavisan neko vrijeme. Tome u čast američki ratni brod s predsjednikom Ruzveltom u prošlom je stoljeću pristao na otok i salvom iz brodskih topova odao počast otočanima, a oni podigli malu ploču u spomen na taj dan. Jedina razonoda na otoku je ronjenje i tko voli, zaista može uživati, jer otok je vulkan strmih obala koje su nastanjene svim mogućim stvorenjima Karipskog mora.

Jednu smo se subotu nakon iskrcaja s broda i odmaranja u hotelu uz obalu „Old Gin Hause“ sekondo i ja uputili u brdo, u selo. Pošto cijeli otok ima 2000 stanovnika svatko živ na koga naiđete pozdravlja sa dobar dan, pa i vi morate odgovoriti istom ljubaznošću. Stanovništvo je većinom crno ili kreolsko. Sjećam se da smo se tu večer „zabili“ u lokalnu birtiju u centru sela i zadržali se u ugodnom drustvu lokalnih stanovnika sve do sitnih jutarnjih sati. Sekondo iz Splita odmah se skompao s jednim domaćim King Kongom obrijane glave i sa zlatnim lancem od pola kile oko vrata. Čuo sam ga gdje ga Crni pita „Where are you from man“ a sekondo odgovara „Croatia man“. Ubrzo su se zavrtjele i ture pića, a poslije je on kao pravi Splićo zarolao onu jednu domaću egzotičnu cigaretu. Kasnije smo se nas dvojica vratili iz sela na brdu u hotel na plaži starom drndavom vespom i dva tri puta pali u nekakve kaktuse i bodljikavo trnje, a sve zahvaljujući tome što je on vozio, a možda malo i onim egzotičnim cigaretama 

Priča sa St. Croix otoka i Bandjalajka

Bilo je jos sličnih dogodovština po tim otocima, a ostao mi je u sjećanju St. Croix gdje smo ispedalirali najprije na kupanje na prekrasnu plažu i razgledavanje starog grada. I taj je otok mijenjao vlasnike 10-tak puta, pa je tako zabilježeno da je zapovjednik otoka i garnizona, dok je otok bio pod Dancima , pokrao otočku blagajnu i sam podmetnuo požar ne bi li sve prikrio. Razlog svemu je bila njegova lijepa ali rastrošna žena čijim prohtjevima nije mogao udovoljiti, pa je sve češće posezao u gradsku kasu sve dok dug nije nadmašio njegova 10 – godišnja primanja. Uhapšen je i osuđen na 12 godina teške robije. Šta je sa ženom bilo – ne spominju (vjerojatno se ponovo udala).

Tu smo se nakon povratka s plaže nas nekoliko „zabili“ u nekakav pub, a prvi makine nosio je kapu šiltericu koju je prošlo putovanje kupio u Bostonu i na kojoj je stajalo veliko slovo „B „. Kako je otok pun Amera, svako malo bi mu s ushitom prilazio neki od njih govoreći da je i on iz Bostona. Prvih tri – četiri puta prvi makine je počinjao priču da on nije iz Bostona nego da je samo kapu tamo kupio kao suvenir, a onda mu je to dosadilo pa kada je naišao 5. po redu i oduševljeno pokazao na svoj B na maji, Primo mu kaze da ovo B na kapi ne znači Boston nego Bosnia – samo da ga se riješi. Na naše čuđenje taj srednjovječni Amer povika da je i on bio u Bosnia. Kad, kako, gdje. Ispade da je dobavljao pomoć preko UN poslije rata. Kada smo ga zapitali u kom je to gradu proveo 6 mjeseci on kaze Bandjalajka. Nikako nismo mogli skužiti gdje je to. Ni njegov dosta precizan iskaz da je grad udaljen sat i pol vožnje od Zagreba i da nekakva rijeka teče sredinom grada i još detalja nije pomoglo, nego nam je trebalo dobrih pola sata da skužimo da je to Banja Luka. Poslije smo nastavili cugati s njime kao da smo zemljaci – Bosanci. Jedva se vratismo na brod ranom zorom.

Portoriko, Aruba, Curasa

Portoriko sa svojim crvenkastim pješčanim plažama posebno je lijep, a glavni grad San Juan primjer kolonijalne arhitekture i života. Portoriko je američki teritorij i osjeća se da je to ipak ozbiljnija država od okolnih. Prekrasne crvenkaste plaže bolje su uređene od bilo kojeg drugog mjesta i mnoštvo američkih turista redovito ih posjećuje.

Isto tako bijele pješčane plaže Arube i Curasa i Blue Caribian sea ljeskaju i teško je odoljeti kupanju, a zatim uživanju u koktelima pod palmom, pošto smokve nema. To su otoci koji su nekada pripadali Nizozemskoj i danas su još uvijek u tijesnoj vezi s ‘Niskozemskoj’, ali su posebne nezavisne minijaturne državice. Krcati su hotelima i kockarnicama i, u vrijeme sezone, a to je naše zimsko doba, puni su turista iz Europe i Sjeverne Amerike.
Porto La Cruz u Venecueli i obližnji Isola de Margerita su isto tako jako lijepe turističke destinacije; mnogoTalijana svake godine dolazi na odmor. U Kolumbiji Cartagena dos Indias je jedan od najlješih gradova Kariba uopće, a i grad Gabriela Garcie Marquesa, s dobro očuvanim starim gradom i tvrđavom izgrađenom da bi se spriječili česti gusarski napadi. Dva puta ga je palio poznati gusar Sir Francis Drake, a i mnogi prije i poslije. Inače je gusarstvo i piratstvo bilo popularan i unosan posao i jako razvijen u Karibima. Kažu kada je Sir Francis Drake, engleski gusar kome je kraljica dala titulu Sir zbog njegovih zasluga, dopremio u Englesku nekoliko zaplijenjenih španjolskih galijuna s blagom iz Novog svijeta i, pošto je to blago predao kraljici, engleski BPD istog je dana skočio za 10%. Treba zamisliti kolika bi to suma bila danas. Prebivalište na Jamajci imao je i riđobradi Morgan, pa poznata Tortuga kao utočište gusara svih nacija. Plovidba je tada zaista bila pothvat.

Muzika Kariba

Muzika zanimljivih Kariba također je posebna i mješavina je svih varijanti koje su u Karibe donijeli novopridošli stanovnici. Danas je vrlo popularna salsa i salsa klubovima u svakom dijelu Kariba, zatim merenge popularne na Hispanoli, meksička cumbia, rasprostranjena na kopnu, rege na Jamajci i još mnoštvo različitih varijanti sličnog ritma. Trebalo bi svakako poslušati Gloriu Estefan i njen album Mi Tera, pa Elvisa Crespa i njegov Suavemente, Bob Marlya svi znaju. Meksikanske: Montes de Durango, Luz Roja, Mar Azul, Alacranes, Kubance iz Buena Vista social cluba (Compay Secunda, Ibrahim Ferrera, Omara Portundo, Tito Puente), Roberto Poveda i da ne nabrajam. Muzika se na ovom području pojavljuje sa zalaskom sunca i kako sunce tone u more, tako i muzika postaje glasnija. Na nekim od otoka i preko dana na pješčanim plažama koje su stvorene za tehno-dance party, muzika ne posustaje.

More je prekrasne plave boje (Caribbien blue), providno, toplo i čisto. Za nas možda malo i pretoplo, jer se temperature kreću od 28 pa naviše. Često, dok ste u moru, sitne ribice vas grickaju po nogama. U početku je malo neugodno, a poslije se čovjek opusti, uživa i dobije besplatan piling. Kao i većina tropskih mora, Karibi obiluju ribom i nije nikakav problem nešto uhvatiti ako se ima pribor i volja. Popularan je i Big game fishing na tune i sabljarke, a često vam garantiraju najmanje 3 ulova.

Uragan Sandy

Treba se paziti debelog mora, jer je uvijek malo nemirno zbog konstantnih vjetrova, ali zato je idealno za jedriličare, kojih ovdje ima u svako doba godine, osim kada nastupi vrijeme uragana. Prije godinu dana usidrio sam se u Deleware Bay-u na ulazu u Philadelphiju i obimom do tada najveći uragan „Sandy“, prešao je preko nas. Barometar je toliko pao da nitko nikada nije vidio tako niske vrijednosti, a vjetar se digao na 80 čvorova. Sve se stišalo u momentu kada je OKO uragana prešlo preko nas, a onda je vjetar opet poludio. Mi smo na moru prošli dobro i bez oštećenja, ali je Sandy na kraju izazvao veliku štetu. Postoje i karte uragana koje predviđaju njihovo stvaranje, snagu i kretanje, a pomažu nama pomorcima kad planiramo putovanje. U svakom je slučaju preporučljivo maknuti se s puta.

Što posjetiti?

Većini pomoraca u lijepom sjećanju ostali su gradovi kao: Porto la Cruz, La Guaira, Puerto Cabello, Maracaibo, Santa Marta, Baranquilla, Cartagena dos Indias, Colon, Puerto Limon, Kingston, Santo Domingo, Rio Haina, San Juan, i otočići St Martin, St Eustatius, Antigua & Barbuda, Guadalupe, Dominica, Martinique, Santa Lucia, Barbados, Grenada, Trinidad & Tobago, Aruba, Curacao. Svakome bih preporučio da ih posjeti. Može se bukirati preko lokalne karipske avio kompanije (Virgin ili sl. ), uzeti kartu s 20-tak različitih destinacija po Karibima, a koja vrijedi dva mjeseca za 500-njak USD.