Brazil – 2. dio – Petropolis

Autor: Ivan A.

1. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Brazil – 1. dio: Rio de Janeiro – Tijuca – Krist Iskupitelj

Objavljeno 9. siječnja 2026.

19.3. Quitandinha palača – Katedrala – Imperijalni muzej – Kristalna palača

Ovaj dan Hrvoje, Anica i ja odlučili smo se za izlet u Petropolis, nekadašnju carsku prijestolnicu Brazila. Na putu prema tom gradiću vodič nam je tijekom vožnje autobusom ispričao razne zanimljive detalje o povijesti Brazila i Petropolisa. Tako nam je spomenuo da je prva prijestolnica Brazila u stvari bio Salvador u današnjoj saveznoj državi Bahia. To je bilo u razdoblju otprilike od 1549. do 1763. godine. Nakon toga je glavni grad postao Rio de Janeiro, koji je glavni grad Brazila bio od 1763. do 1960. godine. Naposljetku, glavni grad 1960. godine postaje Brasilia, koja je i danas glavni grad države.

Vodič je istaknuo kako je ovaj dio Brazila prirodni fenomen zbog velikog broja brda i planina, a također se osvrnuo i na rudnike zlata na području savezne države Minas Gerais, koja graniči sa saveznom državom Rio de Janeiro. Naime, rudarstvo se u Brazilu odvijalo u kontinuitetu još od 1690-ih godina, a zlato i danas ima veoma veliku važnost u gospodarstvu Brazila i okolnih zemalja. Krajem 17. stoljeća portugalski kolonisti počeli su otkrivati obilne zalihe zlata na području Amazone, što je pokrenulo jednu od najdugotrajnijih zlatnih groznica u povijesti.

Tijekom vožnje do Petropolisa vodič nam je spomenuo još neke zanimljivosti iz brazilske povijesti. Primjerice, prvi car Brazila Pedro I. bio je sin kralja Portugala Joãoa VI. Car Pedro I. vladao je kao brazilski car od 1822. do 1831. godine, a naslijedio ga je Pedro II. koji je vladao od 1831. do 1889. godine. Obojica su okrunjeni u Carskoj kapeli (koja se danas naziva Igreja de Nossa Senhora do Monte do Carmo da antiga Sé) u Riu. Navedena crkva bila je katedrala Ria de Janeira od 1808. do 1976. godine, a o njoj ću još pisati u posljednjem nastavku putopisa, s obzirom da smo zadnjih dana u Riu posjetili još nekoliko znamenitosti.

Što se tiče Petropolisa, radi se o gradu koji je smješten u brdima, a njegova povijesna jezgra datira u sredinu 19. stoljeća. Kada šećete gradom i proučite razne zgrade i kuće koje se ondje nalaze, možda biste pomislili da se nalazite negdje u srednjoj Europi, odnosno u alpskom području. Naime, grad su najvećim dijelom izgradili njemački doseljenici. Važnu ulogu u izgradnji grada i njegovih institucija također su imali i Francuzi, što je vidljivo na Quitandinha palači i vrtovima pored Imperijalnog muzeja. Njemački utjecaj dodatno je vidljiv u jednoj gospodarskoj grani koju su ovdje donijeli, a to je pivarstvo, o čemu će kasnije biti još riječi.

Vožnja od Ria do Petropolisa predstavlja idealnu priliku da vidite Brazil u njegovim raznim izdanjima. Od koliko-toliko sređenog Ria, preko kaotičnih i divljih predgrađa i manjih naselja, do Petropolisa koji je jedan od najsigurnijih i naprednijih gradova u državi.

Zaustavljamo se kod prve znamenitosti, a to je Quitandinha palača. Ovo je nekadašnji luksuzni hotel, površine oko 50 000 kvadratnih metara, koji je služio za ugošćivanje stranih državnika i poznatih ličnosti. Nekoć je ovo bio najveći casino hotel u Latinskoj Americi, a neki od poznatijih posjetitelja bili su Greta Garbo, Orson Welles, Eva Peron, Henry Fonda i drugi. Eksterijer palače u stvari je u normansko-francuskom stilu, dok je interijer mješavina brazilskog baroka i art deco stila. U palači se nalazi oko 440 soba, a izgrađena je od 1941. do 1946. godine.

Quitandinha palača
Quitandinha palača

Uslijedio je odlazak do Katedrale São Pedro de Alcantara. Radi se o katoličkoj katedrali, izgrađenoj u neogotičkom stilu. Gradnja je počela 1884. godine, a dovršena je 1925. Katedrala je počivalište posljednjeg brazilskog cara Pedra II., a posvećena je svecu zaštitniku grada.

Katedrala São Pedro de Alcântara
Katedrala São Pedro de Alcântara
Katedrala São Pedro de Alcântara
Katedrala São Pedro de Alcântara
Katedrala São Pedro de Alcântara
Katedrala São Pedro de Alcântara

Nastavljamo dalje do Imperijalnog (Carskog) muzeja. Jedino što smo ovdje smjeli fotografirati bila je vanjska fasada. Naime, fotografiranje unutra nažalost nije dopušteno. Ne samo da fotografiranje nije dopušteno, nego još morate na svoje noge (koju god obuću nosili) staviti nekakve dodatne “mega-papuče” pomoću kojih se krećete po muzeju. Zafrkavali smo se da im na ovaj način još obavljamo i posao čišćenja prašine s podova. Naime, pod predvorja (od mramora iz Carrare u središnjoj Italiji i crnog mramora iz Belgije) postavljen je 1854. godine. Visoke je kvalitete i od velike važnosti za ovaj muzej. Stoga je potreban i veliki oprez prilikom hodanja po muzeju i potrebno je dosta pažnje kako ne biste proklizali. Te “mega-papuče” smijete skinuti jedino dok hodate po stepenicama.

Imperijalni (Carski) muzej
Imperijalni (Carski) muzej

Carski muzej smješten je u palači izgrađenoj u neoklasicističkom stilu sredinom 19. stoljeća. Palača je okružena lijepo uređenim vrtovima koji su idealni za šetnju i zaklon od ljetnih vrućina. Pod osobnim nadzorom cara, vrtove je uredio pariški pejzažni arhitekt Jean Baptiste Binot 1854. godine. Vrt se može pohvaliti s oko stotinu vrsta drveća i cvijeća iz raznih dijelova svijeta (među ostalima Meksiko, Argentina, Ekvador, Japan, Madagaskar, Australija, Kina). Vrtovi oko muzeja doista su impresivni i bogati, s obzirom da su neki dijelovi vrta veoma lijepo uređeni, dok drugi dijelovi liče na pravu džunglu.

Vrt pored Imperijalnog muzeja
Vrt pored Imperijalnog muzeja

Povijesna važnost ovog muzeja vidljiva je u tome što je nekoć bio ljetna rezidencija brazilske carske obitelji. Nakon državnog udara 1889. godine carska obitelj otišla je iz Brazila, a od 1891. do 1939. godine nekadašnja carska palača postala je sjedište raznih obrazovnih institucija, da bi od 1940. godine ovdje bio smješten Imperijalni muzej.

Kada je u pitanju interijer muzeja, jedan od predmeta koji se ondje ističe svakako je brazilska carska kruna. Nadalje, ovdje možete vidjeti i razne portrete članova brazilske carske obitelji, carske dragulje, posuđe, prvi telefon u Brazilu i druge značajne predmete. Što se tiče soba i ostalih prostorija, mogu se posjetiti carev ured, sobe za primanje gostiju, glazbena dvorana (u kojoj se čuva zlatna harfa), knjižnica, arhiv i druge.

Uslijedila je pauza za ručak. Kada smo rezervirali ovaj izlet, uzeli smo opciju bez uključenog ručka, čisto kako ne bismo morali gubiti previše vremena na jelo i kako bismo imali nešto veću fleksibilnost ako bismo tog dana htjeli posjetiti više znamenitosti u gradu. Autobus nas je iskrcao kod restorana, gdje nam je vodič rekao da slobodno odemo jesti. Pokušao sam mu objasniti da ručak nismo uključili u svoju rezervaciju, međutim on je bio uporan i čak mi pokazao listu na kojoj se vidi da je u našu rezervaciju uključen i ručak. Pomislili smo: “Dobro, nastojali smo biti pošteni i objasniti situaciju sa svoje strane, ali ako inzistira da nam je ručak uključen u izlet, tko smo mi da to odbijemo?”

Nakon nekoliko dana kada nam je baš nedostajalo salate, odlučili smo osim mesa i priloga natrpati dosta salate, da smo mirni i po pitanju toga, barem neko vrijeme. Ručak je funkcionirao po principu “all-you-can-eat”, stoga smo se vraćali par puta. Jedino što je trebalo platiti bili su piće i desert. Žena koja je radila na blagajni za pića i deserte bila je komična, ali i draga. Svakom posjetitelju i posjetiteljici najprije je rekla: “Sim, meu amor?” (“Da, moja ljubavi?”) i onda donijela što je bilo zatraženo. Imam osjećaj da se u nekim ugostiteljskim objektima u Brazilu svakako osjeti nekakva posebna razina srdačnosti. Jedan drugačiji, opušteniji stil života osjeti se i na ulicama pa ćete povremeno primjetiti kako ulični prodavači pjevuše dok hodaju i rade, time čineći svoju svakodnevicu zaigranijom i veselijom.

Iskreno, ne sjećam se koja smo sve jela uzeli, ali ono što sam siguran je to da je bio šarolik izbor i da nam je bilo ukusno. U sjećanju mi je ostao komad pohanog mesa s rastopljenim sirom na njemu, a sve to bilo je u nekakvom finom umaku na bazi rajčice.

Petropolis - šaroliki ručak
Petropolis – šaroliki ručak

Nakon svih tih ubačenih kalorija svakako nam je bilo potrebno još malo šetnje. Zato nam je izvrsno došao posjet Kristalnoj palači (portugalski: Palacio Cristal) i parku pored nje. Ne mogu reći da mi je ta palača bila nešto spektakularna, čisto jer ima taj moderni štih i zbog toga kao da mi nema taj osjećaj kakav pruža starija arhitektura, kao što je slučaj kod Carske palače, Quitandinha palače i Katedrale. Vrijedi spomenuti da je ova palača napravljena po uzoru na kristalne palače u Londonu i Portu.

Petropolis - Kristalna palača
Petropolis – Kristalna palača

Uslijedio je posjet najstarijoj pivovari u Brazilu, osnovanoj 1853. godine. Iskreno, ovdje nisam imao neka velika očekivanja, jer sam ovdje odlučio otići više zbog toga da još malo protegnem noge i potrošim još koju kaloriju. Naposljetku mogu reći da mi se pivovara činila veoma zanimljivom, jer je ovo mjesto gdje možete dosta toga naučiti o pivarstvu i pivu općenito. Ovdje možete doživjeti interaktivno putovanje kroz evoluciju piva tijekom stoljeća, čime su na jednome mjestu spojeni povijest, zanimljivosti, zabava i degustacija.

Petropolis - pivovara
Petropolis – pivovara

Cijeli koncept posjete ovoj pivovari zanimljivo je osmišljen. Na početku dobijete čašu. Imate 4 punkta, odnosno šanka na kojima možete probati razne vrste piva. Na svakom punktu/šanku probate po jedno pivo od 0,25 l i nosite čašu dalje sa sobom, što znači da možete pijuckati pivo i razgledavati pivovaru. Jedan član naše ekipe pokušao je na jednom punktu dobiti još jedno pivo, međutim šankerica ga je pristojno i jednostavno “otkantala”, rekavši samo: “Bye, bye!” s osmijehom na licu. Kada su tako srdačni čak i dok odbijaju vašu zamolbu, jednostavno im ne možete zamjeriti.

Petropolis - pivovara
Petropolis – pivovara

Na ovome mjestu možete naučiti o povijesti pivarstva u Brazilu, procesu proizvodnje piva, sastojcima, vrstama čaša za piva i razne druge informacije. U svakom slučaju, bilo je zanimljivo iskustvo, a na kraju možete zadržati i čašu koju ste dobili na početku. Bio sam iznenađen kada sam vidio koliko raznih vrsta čaša za pivo u stvari postoji.

Pivovara - razne vrste čaša za pivo
Pivovara – razne vrste čaša za pivo

Kao da nam nije već bilo dovoljno hrane za ručak, nakon posjete pivovari odlučili smo se “zacementirati” pa smo otišli i na čaj/kavu i desert u jednu od lokalnih slastičarni. Ne sjećam se koje su kolače Anica i Hrvoje uzeli (u svakom slučaju – dobro su izgledali), a ja sam se odlučio na brazilski klasik – brigadeiro tortu. Kako je to bogat kolač bio!

Slastičarna - deserti (lijevo: brigadeiro torta)
Slastičarna – deserti (lijevo: brigadeiro torta)

Taman dok se izlet privodio kraju, počinjala je kiša, tako da smo tijekom dana uspjeli izbjeći loše vrijeme i uživati. Bilo je baš zanimljivo vidjeti još jedan dio Brazila s bogatom poviješću i arhitekturom. Iz tog razloga, mogu preporučiti ovaj izlet ukoliko se nađete u ovom dijelu svijeta, posebice jer se grad ne nalazi predaleko od Ria (oko 2 – 2 i pol sata). Premoreni, vraćamo se natrag u Rio, u kojem nas već idući dan čeka novi obilazak po gradu.


Nastavak serijala: —–> Brazil – 3. dio: Glava šećera – Selaronove stepenice – Olimpijsko šetalište – Maracana

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Scroll to Top