Autor: Ivana Š.
MIND THE GAP (London – praktični savjeti)
Nakon dugog razmišljanja i stalnog mijenjanja ideja o putovanju, moj muž i ja smo se napokon dogovorili: London. Rezervirali smo karte po dosta povoljnoj cijeni u zadnji trenutak.
Na Heathrow smo sletjeli u 21.00. Aerodrom je odlično povezan sa gradom, na raspolaganju imate taxi, metro, brzi vlak, obični vlak. Mi smo izabrali obični vlak, za 20 minuta smo bili u centru. Imamo prijatelje koji žive u Londonu i kod kojih smo spavali.
Subota kasno navečer dolazimo, u nedjelju ujutro već smo spremni za istraživanje. Dočekuje nas tipični engleski dan, magla i kišica, ne ometaju nas, izlazimo i krećemo u obilazak.
Kupili smo tjednu kartu koja je vrijedila za metro i autobuse. Možete kupiti Oyster card, magnetnu karticu koju platite 3 funte i vrijedi 2 godine, a zatim na nju stavljate iznos koji želite. Možete je jednostavno napuniti sa 10 funti i koristiti dok ne potrošite kredit (svaki put kad je poništite automatski se vaš kredit smanjuje). Mi smo se odlučili uzeti Travel Card tjednu kartu koju smo platili oko 25 funti i mogli je koristiti neograničeni broj puta, i koja je nama bila najpovoljnija budući da smo često mijenjali metro i autobuse. London je podijeljen u 6 zona, mi smo kupili Travel Card za zonu 1 i 2, jer se 90% stvari koje ćete htjeti vidjeti nalazi u te 2 zone.
Krenuli smo. Prvi na listi, budući da je bio jako blizu naselja gdje smo odsjeli, Portobello Road, poznat po pazaru antikviteta i također po Coelhovoj knjizi ‘Vještica iz Portobello Road-a’. Zanimljivo, veselo, šareno….
Nastavljamo put prema Notting Hillu, naselju koje je postalo jako popularno nakon izlaska istoimenog filma. Naši prijatelji nam objašnjavaju da je prije 20-ak godina Notting Hill bilo jedno od najgorih londonskih naselja sa jako visokom stopom kriminaliteta, pa je općina grada odlučila uložiti dosta sredstava u obnovu. Ne moram ni reći da su nakon izlaska filma cijene stanova u tom naselju otišle do zvijezda. Mi, iskreno, nismo bili odusevljeni – obično sivo naselje, ni traga onim lijepim, tipičnim engleskim kućama iz filma. Otkrili smo i zašto, naime velika većina scena iz filma snimana je u obližnjoj ulici Portobello Road.
Nastavili smo put prema Kensingtonskom dvorcu (Kensingston Palace), mjestu gdje je živjela princeza Diana. Prekrasan park, okoliš lijepo uredjen, iznenadile su nas vjeverice kojih je park pun i ne boje se ljudi, slobodno trče i prilaze vam, čak jedu iz vaše ruke. Postoji i muzej princeze Diane u sklopu objekta, cijena 11 funti. Nismo ga posjetili budući da smo, imajući limitiran budget, smatrali da imamo važnijih stvari za vidjeti.
Taj dan obišli smo i Royal Albert Hall, jednu od najpoznatijih svjetskih glazbenih dvorana u kojoj se i danas, nakon više od 120 godina od otvorenja (otvorena je 1871 g) godisnje održava preko 350 priredaba, od koncerata klasične glazbe, baleta, banketa i sl.
Već od ponedjeljka smo imali lijepo vrijeme, vidjeli smo čak i sunce 2 dana što je bio pravi jack pot budući da smo posjetili grad u 10 mjesecu.
Cijeli jedan dan smo posvetili centru. Prva na listi naravno, Buckingham palace! Dojmovi? Lijepo, ali iskreno, očekivali smo nešto više, budući da je pored Big Bena to definitivno prvi spomenik na kojeg se pomisli kad se pomisli na London. Ipak, nismo se razočarali.
Big Ben prekrasan, ogroman… Zgrada Parlamenta, Westminster Abbey (ulaznica oko 8 funti ako se dobro sjećam), London Eye… svi se nalaze u krugu od 300 metara.
Nipošto nismo htjeli propustiti ‘Madame Tussaud’ muzej voštanih figura i također London Eye, “panoramski kotač”.
Kupili smo karte na intenetu i kupujući karte za dvije osobe potrošili smo ukupno 70 funti i tako uštedili 15 funti koje bi potrošili da smo karte kupovali odvojeno. Vidjeli smo ‘Madame Tussaud’, jako lijepo, gužva naravno, ali voštane figure su izgledale kao prave, slikali smo se sa svima, od poznatih sportaša, grupa, do znanstvenika i predsjednika drzava. Računajte da će vam za obilazak trebati oko 3 sata.
Potom smo išli na London Eye, imali smo sreću da je dan bio sunčan, vožnja traje oko 30 minuta, i kad ste na vrhu vidite cijeli London s okolicom, prekrasno…..
Tower of London – impozantna građevina, osim što je služio kao zatvor i mjesto smaknuća, bio je i raskošna kraljevska palača i obrambena utvrda.
Tower Bridge je izgrađen tek 1894, iako većina posjetitelja misli da je puno stariji, jedna od londonskih ikona, jedini pokretni most. U današnje vrijeme most se diže oko 500 puta godišnje, a mi smo imali sreću da smo prisustvovali i trenutku kad se dizao.
Vidjeli smo i znanstveni muzej, nažalost jedini muzej koji smo uspjeli vidjeti, budući da smo se unutra zadržali cijeli dan. Muzeji su puni, imali smo “sreću” da smo se odlučili muzej posjetiti isti dan kad i većina engleskih osnovnih skola :-(, ali ipak smo uspjeli u relativnom miru pogledati sve što nas je zanimalo. Ostale ćemo vidjeti kad se opet vratimo u London.
St.Paul’s Cathedral, prekrasna katedrala, u njoj su se vjenčali princeza Diana i princ Charles, ulaznica košta 11 funti. Abbey Road i Beatlese nismo htjeli propustiti, potpisali smo se na zid, prešli preko famozne zebre, i nastavili naš posjet ostalim znamenitostima.
Budući da moj muž i ja obožavamo hranu, nismo htjeli propustiti najvažnije engleske specijalitete: ‘fish and chips’ (cijene od 3 do 10 funti ovisi u kojem dijelu se nalazite), ‘english breakfast’ sastojao se od jajeta na oko, komada slanine, kriške prepečenog kruha, maslaca i graha. Ne moram ni reći da smo doručkovali u 12, jer smo zaključili da bi nam takav “doručak” u 8 ujutro bio ipak malo previše.
Probali smo i ‘jacket potatoe’, kuhani krumpir s korom kojeg potom razrežu i unutra stave sir, vrhnje, ili tunjevinu s majonezom, jako ukusno. Naravno, kušali smo i neizostavni engleski čaj s mlijekom…
Englezi i ne samo Englezi nego općenito svi stanovnici Londona (jako multikulturalna sredina) su se pokazali kao odlični domaćini, jako ljubazni i u svakom trenutku spremni pomoći. U Londonu sam se prvi put u životu osjećala kao građanin svijeta. Iako živim u inozemstvu, osjećaj u Londonu je bio potpuno drukčiji. Jako lijepo, toliko ljudi, toliko rasa, toliko jezika…..
Promet nas je oduševio, unatoč velikim gužvama. Zašto? Budući da živimo u jednoj drugoj europskoj metropoli, u kojoj se nakon doslovno dvije kapi kiše cijeli grad zablokira i trebaju vam sati da prijeđete 10-ak kilometara, u Londonu smo ostali zadivljeni brzinom autobusa koji unatoč velikim prometnim gužvama nikad ne stoje na mjestu, na neki način uvijek idu naprijed, nema nervoze, trubljenja i svađanja.
U autobusima smo proveli dosta vremena. Kad bi se umorili od cjelodnevnog hodanja, sjeli bi na gornji kat autobusa i tako, razgledajući grad, usput odmarali.
Vidjeli smo i Picadilly Circus, Trafalgar Square, Chinatown (jako skupi restorani), te Covent Garden koji nas se jako dojmio, svaku večer razni umjetnici održavaju predstave, spektakle i sl. Jedan dan posvetili smo i shoppingu, neizostavna Oxford Street. Praktički sve smo kupili u trgovini Primark, jako jako povoljne cijene, čak jeftinije nego kod nas. Na inzistiranje mog muža vidjeli smo i Arsenalov stadion, nažalost samo izvana jer ga iznutra nije bilo moguće vidjeti.
Zadnji dan našeg boravka odlučili smo se za mini krstarenje od Westminster bridge do Greenwicha. Vožnja traje oko sat vremena i usput smo vidjeli London Bridge, Sheakspear’s Globe Theatre…Karta inače košta 11 funti, ali ako imate Travel Card možete dobiti popust tako da smo kartu platili 7 funti. Stigli smo i u Greenwich, slikali se ispred nultog meridijana, posjetili muzej i vidjeli tamošnji fakultet.
Nažalost ostalo je jos dosta stvari koje u 7 kratkih dana nismo uspjeli vidjeti, pa smo odlučili da ćemo se definitivno vratiti u London. Čekamo nove ponude low cost kompanija.