London

U ZAGRLJAJU STARE DAME

Autor: Slavica D.

Od trenutka kad stupite na londonsko tlo, pa do onog zadnjeg pogleda iz aviona koji odlazi u visine, prati vas osjećaj da ste u središtu svijeta. Sva moć, dostojanstvo, skladni spoj stare viktorijanske i moderne arhitekture, vrhunska moda, kultura, i nadasve prisustvo kraljevske snage… vide se na svakom koraku i vi privremeno postajete dio te ljepote. Taj osjećaj je zaista čudesan.

London mnoge asocira na kišu, ‘uštogljene’ Engleze, visoke cijene i Big Bena. No nije baš tako, neke sasvim druge stvari ostave jak dojam na turiste.

Rekli su mi da od proljeća nije bilo bog-zna-kakve kiše, sve do tog tjedna krajem listopada kad smo mi došli. Ali, ta kiša nam nije teško pala, zaista smo se na nju lako navikli. Bila je dio londonskog šarma i nimalo nije umanjila predivnu sliku grada. Doživjeli smo samo jedan jači pljusak, a sve ostalo je bila povremena sitna kišica, koju nismo puno ni primjećivali.

U Londonu se nisam osjećala strancem, jer su svuda ljudi različitih boja kože, čuju se različiti jezici. Svi su jako ljubazni, kad vas vide da otvorite plan grada na ulici odmah prilaze i nude svoju pomoć. Čitala sam o tome, ali bilo je ugodno to i doživjeti. Čak mi je jedan gospodin ponio kofer niz stepenice u metrou. Ni traga od spomenute uštogljenosti, ponašanje baš po mojoj mjeri.

Cijene su astronomski visoke, smještaj i prijevoz su nam bili najskuplji, a i raznorazne ulaznice kojih nema ispod 10 f po osobi – ulaznice u St. Paul’s katedralu, u Westminster Abbey, u Tower of London, London Eye, na pojedine izložbe, a najpapreniji je ulaz u muzej ‘Madame Tussaud’ (čak 25 f).

Ali, ipak, najbolje stvari su im besplatne. Najbolji muzeji i galerije su besplatni, a spadaju u rang najvećih na svijetu. Čuveni British Museum, Victoria & Albert Museum, National Gallery, Tate Modern, Science Museum, Natural History Museum … U svakom možeš provesti dane i dane gledajući predivne eksponate, uživajući u djelima najvećih svjetskih umjetnika, stare arhitekture, čudima nauke i tehnike, rijetkim životinjskim vrstama… ali mi za sve to nismo imali puno vremena. Samo smo proletjeli kroz te ogromne prostore, napravili stotine fotografija i trčali na neka druga odredišta. Zaista šteta, ali uvijek ostaje ono – ‘neki drugi put’.

Bilo je iznenađujuće nakon praznih splitskih muzeja naići na gužvu u londonskim muzejima, tu ljudi dolaze na cjelodnevni obiteljski izlet, vodeći malu djecu u kolicima, unutra su restorani i kafići, dodatne igraonice za djecu a i za odrasle. Sami muzeji su među najljepšim i najvećim građevinama, sa skupom opremom, toliko novca je u njih uloženo, da nekad nismo znali hoćemo li se više diviti Picassovim ili Van Goghovim slikama ili šarenom aranžmanu od cvijeća i balona u ogromnom predvorju muzeja.

London ima divne mostove ali definitivno najromantičniji je Tower Bridge. Lijep je danju, ali je čaroban noću. Zanimljiv je i Milenium Bridge, most za pješake, podignut u čast novog milenija. Izgleda nekako vanzemaljski. Spaja zgradu City College-a (gdje se obrazuju budući političari) i Tate Modern galerije (adaptirana zgrada bivše el.centrale, u nju uloženo 210 mil.dolara, tu su najveća djela moderne umjetnosti. Tada je bio hit – ogromni tobogani gdje su stalno redovi za spuštanje).

Uzbudljiva je bila jednosatna vožnja brodom po Temzi, od zgrade Parlamenta do Greenwicha. Sve važnije građevine nalaze se uz obale rijeke, pa nam izgleda da smo u tih sat vremena vidjeli sve.

Ali pravo uzbuđenje čekalo nas je kad smo stupili na nulti meridijan, kad smo nogama stali na dvije zemljine polulopte. U tom trenutku se osjećate kao vladari svijeta. Tad sam sebi obećala da ću sve učiniti da te dvije polulopte što bolje upoznam. Tu je Kraljevski opservatorij, Kraljevski pomorski muzej, dotjerani parkovi gdje su brojne vjeverice stalni stanovnici, prilaze vam i normalno jedu iz ruku. Greenwich Village je periferni i miran dio, daleko od vreve milijunskog velegrada.

Trebalo bi puno vremena i prostora da se opišu svi dojmovi iz Londona, zanimljive zgrade od crvene fasadne cigle sa isturenim prozorima, njegovane okućnice oko privatnih kuća, nisam vidjela ni kupus ni salatu u vrtovima, samo cvijeće i ukrasni grmovi. Crveni doubledeckeri, telefonske govornice, crni taksiji – atrakcije su već svima poznate.

Asterix je rekao ‘čudna zemlja, čudni ljudi, čudni običaji’. Gledala sam istovremeno u rukavice na svojim rukama i u njihove žene koje na toj niskoj temperaturi ne nose čarape na nogama, već samo lagane cipelice. Ni struja im nije ‘normalna’ kao kod nas, već morate kupiti poseban adapter. Ali ipak za nas najveći problem predstavlja njihov promet koji ide ‘krivom’ stranom ceste. Jedno vrijeme sam se trudila da skužim odakle dolaze vozila (pametni Englezi su napisali svugdje uz rub ceste ‘look left’ ili ‘look right’), ali zadnje dane mi se sve pomiješalo od toliko novih stvari da nisam gledala ni na jednu stranu, već sam se nadala da su njihovi vozači toliko kulturni pa će oni paziti na ovakve neupućene turiste.

Sve što sam čula i čitala o Londonu i njegovim ljudima za mene je bilo, vjerujte mi, još mnogo ljepše. Jedan mali dio zabilježili smo u naših 750 fotografija koje ostaju za trajnu uspomenu.

Uvijek je buđenje iz lijepog sna neugodan proces i želimo se opet vratiti nazad, barem još malo.

Ali ostaje nada da će nam se pružiti prilika za neko novo čarobno putovanje …