Grad dobrih ljudi / you will never walk alone
Autor: Marin S.
Otkako je Ryanair došao u hrvatske gradove, udaljenije europske destinacije su postale nikad bliže i nikad jeftinije. Na red je došla Engleska. London? Kuda svi, tamo neće mali Mujo… Iskreno nisam siguran bih li u sljedećih nekoliko godina odlučio otići do Liverpoola da nije ove niskotarifne aviokompanije. Ipak, iz Rijeke u Liverpool nema direktnih letova, ima iz Zadra, ali južnije mi se nije išlo. Bolje spojiti let do Brisela i koji dan u Belgiji te odatle letiti u UK. Znači, let Rijeka-Brisel i taj dan let do Manchestera. Nekoliko sati između letova se da skratiti odlaskom do obližnjeg grada Charleroi i opipati Belgiju.
Let do Manchestera traje kratko, Ryanovi avioni usprkos niskim cijenama na akcijama, nisu nepouzdani, već naprotiv. Čitajući razne forume po netu vidljivo je kako se dosta ljudi plaši letjeti s njima zbog niskih cijena, čisto njihov problem. Sad neću pisati o Manchesteru, ali sam dolazak u Manchester daje neku okvirnu sliku o Engleskoj. Recimo za početak, puno Poljaka živi-radi u Engleskoj, ali i općenito u UK. U busu od aerodroma u Manchesteru do grada čuo sam oko sebe bar petero Poljaka. Na dosta trgovina i na busevima su reklame na poljskom. Simpatično, iako daleko od slavenskih zemalja. Engleska je svijet u malom, toliko raznih nacija, naroda, plemena živi na otoku, teško ih je svih izbrojati. Crnci, Europljani, Kinezi, Japanci, Arapi. Vidio sam i crne Kineze muslimane s maramom preko glave, časna pionirska.
Manchester je jedan bombon na svoj način, ali grad o kojem ću pisati je Livepool: grad koji me očarao, grad dobrih ljudi. Nikada ne sudim knjigu po koricama, ali ako pročitate sedmu, sedamdeset sedmu i posljednju stranicu knjige, već možete procijeniti hoće li na skupljanje prašine ili biste ju mogli “progutati”.
Liverpool je predivna knjiga, neću reći bajka, jer nikada lučke gradove nisam zamišljao bajkovitim i realno to nisu. Grad izuzetno zanimljive arhitekture, ne pretjerano lijepih žena, dobrih pubova i klubova, grad studenata i grad s dušom. Hodam nedaleko od autobusne stanice i vadim kartu elpula. Tražim u kojem otprilike kvartu je moj hostel, kada ono, odmah prilazi prvi čovjek, zatim drugi s istim pitanjem: „Oprostite gospodine, snalazite li se, možda vam ja mogu pomoći?“. Vrlo lijepa gesta koja, pokazalo se, nije slučajna, još dosta puta susreo sam srdačne i ljubazne ljude koji se instinktivno trude vam pomoći bilo čime.
Ne želim slušati upute, putokaze, već sam želim istražiti, nanjušiti odredišnu točku. Šećem po gradu; po brojnim znamenitostima rekao bih da je to centar, ako ne, nekada je bio, a novi centar nije daleko. Da ne duljim, nalazim se oko stanice Lime street. No u ovom gradu ima zbilja mnogo toga za vidjeti. Pored mene se nalazi vijećnica Sv.Georgha u kojoj se danas održavaju koncerti i druge multikulturne manifestacije. Pored nje veliki parking, šetnica, ogroman park s klupicama i fontane. Vrlo je lako uzeti irski radler, sjesti na klupicu pored fontane i promatrati ovu veliku, staru građevinu i uživati. Po fasadi bi se reklo da tu stoji već nekoliko stoljeća, a po monumentalnosti da je bila od velikog značaja kako građevina tako i sam Liverpool. Pred tim mjestom se vjerovatno skupljala svita u čast velikim pobjedama, prestancima revolucija, buna i ostalim oblicima vitlanja mačevima i rezanja ekstremiteta ljudi u čast režima. Ova zgrada ima toliko toga za ispričati.
Gledam u drugu stranu nasuprot nje, visoki toranj s rotirajućom kapsulom s koje se pruža „uuuuhh“ pogled na grad. Staro i novo, kao svugdje.
Policajac pored kazališta blizu vijećnice piše kaznu za nepropisno parkiranje. Kazna je 50 ili 70 funti kaže, ali meni neće otkriti koliko će napisati za ovu kiu piccanto jer nije riječ o mom vozilu. Inače na cestama auti za dvije klase jači od hrvatskih, u isti koštac može jedino Zagreb, no kako god, Liverpool ima više range i land rovera nego cijela Lijepa naša. Prometni policajac mi je zaželio lovely day i rastegnuo osmijeh kakvog nećete vidjeti ni na recepcijama Sheratona ili Kempinskog u Hrvatskoj. Radim đir do centra grada, pijuckam radler, s noge na nogu do kuda stignem. Po putu primjećujem naljepnice NK Rijeka na prometnim znakovima i na kantama za smeće, očito se i Armada kulturno uzdizala u ovom gradu prije i poslije utakmice s jednim nogometnim liliputancem iz Walesa, koji je, bajdvej, svega 30-ak minuta udaljen od Liverpoola. Ulazim na busni kolodvor, kebab house i da… opet…. nije da nisam naviknut, ali Englezi su zbilja ljubazni i otvoreni ljudi. Naravno, ne svi, ali pođete li u Liverpool ovdje ćete sigurno to primjetiti. Fotkam po gradu, ispijam radler i krećem lagano prema hostelu. Sitna lova, dobro mjesto za spavati i dobra internacionalna atmosfera. Argentina, Finska, Španjolska, Poljska, Japan… Navečer svi gledaju televiziju a dvoje njih, pretpostavljam jer me vide prvi dan u hostelu, mi prilaze i pitaju otkuda sam i kada sam došao. Kroejša velim, a oni odgovaraju: „Dobra večer, kruh, pivo, rakija, **bem ti mater, **ši *urac“ )). To rekoše dva Poljaka iz Gdanjska koji kažu kako su bili u Hrvatskoj više od deset puta, te osim psovki zbilja znaju i nešto progovoriti na hrvatskom. Oni su došli na odmor sedam dana i odlučili svih sedam dana provesti u ovom hostelu s povremenim odlascima do trgovine, kada prifali pivo i rum. Tu je i Finkinja koja je odlučila odvojiti mjesec i pol za putovanje Velikom Britanijom, crnac iz ne znam točno koje zemlje koji je došao na magisterij ovdje, te je u potrazi za stanom. Španjolke su na proputovanju Europom, a stižu iz grada Alicante. Japanac je imao stalno slušalice i buljio je u svoj aparat tako da ne znam je li se tko i upoznao s njim.
Luka i sam grad Liverpool su osnovani u trinaestom stoljeću te su dugo vremena bili polazišna točka za odlazak u Novi Svijet. Danas ljudi ne odlaze već dolaze u Liverpool. Okej, možda i odlazi, situacija u ovom gradu i Engleskoj također nije bajna. Turisti dolaze ovdje jer je grad odlično razvio priču o neponovljivim Beatlesima i općenito pop-rock sceni, grad je dao velik broj glazbenika i taj dašak se osjeti po pubovima u kojim se možda rađaju novi Beatlesi. Neko vrijeme glavni partner Liverpoola je bila Irska iz koje je dolazila koža i krzno, a u obratnom smjeru je isplovljavalo željezo i metal. U sedamnaestom stoljeću, za vrijeme engleske revolucije grad proživljava burne trenutke s krvavim epilozima. Nakon još jedne revolucije (industrijske) grad postaje najveća luka poslije Londona i Bristola, odavde se izvoze proizvodi iz industrijskog Manchestera i tako je i dan danas, ali industrija u Manchesteru je u padu, automatski kaska i Liverpool.
Predivan centar, moćni grad ali već malo dalje od centra, čak ne treba ići u rubne dijelove, malo van centra se može uočiti nešto drukčija slika ovog prekrasnog grada. Uglavnom, i ako niste ljubitelj muzeja, Merseyside pomorski muzej, Beatles muzej i muzej grada Liverpoola bi vam mogli biti zanimljivi, a upad u ovaj posljednji je mukte. Za mlade grad ne bi smio biti dosadan: šetnje i razgledavanje znamenitosti danju, a noću – nezaboravni izlasci u klubove i pubove.
Mladih ima na svakom koraku, tu djeluju tri sveučilišta. Neki su došli na studij, a većina ih ovdje živi. Liverpoolska katedrala je također jedno zabavno mjesto. Da, katedrala, koja pripada anglikanskoj crkvi, predivne arhitekture, vidljiva iz više dijelova grada, je druga najduža katedrala na svijetu a u njoj, točnije malo iznad oltara, se nalazi bar u kojem možete popiti kavu, pivo, uzeti burger po sniženoj cijeni. Naravno tu je i nezaobilazna suvenirnica. Osjećaj pri ulasku u ovo zdanje je kao da ulazite u hotel gdje vas susreće nasmijana recepcionerka.
U_Liverpoolu je osnovana prva crnačka zajednica u Velikoj Britaniji, te se grad ponosi prvom kineskom zajednicom u Europi. Šetao sam centrom svaki dan; u jednoj od šetnji zaustavlja me jedna Engleskinja, za razliku od većine sunarodnjakinja joj, ova je bila čak na granici , rekao bih lijepa. Započinje razgovor, mislio sam jednostavan ulet ima, simpatična je, a onda počinje pilati, čak i ne pilati o svojem društvu-organizaciji friends of the earth (https://www.foe.co.uk/index). S obzirom da naziv organizacije dosta govori o djelatnosti neću u detalje, a i nisam siguran je l’ sam upućen u detalje, jer očito je čitava mašinerija u tom projektu. Mlada djevojka mog godišta, pitam je zašto je ona uključena u to, zanimalo me jesu li ti članovi neki eko frikovi ili imaju svoje razloge. Ispostavilo se da joj je to jedan od tri posla kojima se bavi, iako ima diplomu. Kao dosta mladih ne može naći svoj osnovni posao. Život u Engleskoj nije jednostavan, kaže i u jednom trenutku nakon fakulteta nije imala što za jesti. Stranci koji dođu će raditi i za manju plaću, natiskani u nekom stanu kao u konzervi. Engleska po njoj nema perspektivu jer se tvornice gase, proizvodnje je sve manje. Problemi koji muče Hrvatsku nisu zaobišli ni Englesku. Riječ je o korupciji za koju kaže da je ovdje skrivena i razvijena na najvišoj mogućoj razini, ali svi šute. Sama se boji skorog građanskog rata, jer ljudi će progledati.
Gušt je prošetati livepoolskim dokovima, gdje često šeću turisti; ovdje možete proći kroz čitavu povijest trgovanja, a odete li malo dalje prema trajektnom pristaništu, možete se provozati rijekom Mersey koja dijeli grad na dva dijela. Trajekti plove često, a pod rijekom se nalaze tri tunela, jedan je željeznički. Inače o tom trajektu je pjevala još jedna liverpoolska grupa „Gerry& The Pacemakers“. Sportski ponosi grada su Liverpool i Everton. Za oba kluba su nastupali ili nastupaju i naši igrači. Prvi dan gradom se šetalo u kratkim rukavima, treći je bilo hladno bez zimske jakne, a peti dan – na odlasku, ponovo je granulo sunce i dalo onaj proljetni osjećaj. Kada bura ovdje zapuše brzo se sjetite jadranske obale, Rijeke, zimske hladnoće. Bura je, takođe,r dio ovog grada i što god radili ovdje, s kim god bili , you `ll never walk alone.