Stockholm – Venecija sjevera

Autor: Ana Belanda

Stockholm, turistički ne baš razvikan grad, ali meni  simpatičan i poželjan. Grad izgrađen na 14 otoka  međusobno povezanih s 57 mostova i arhipelagom,  za koji se procjenjuje da ima više od 30000 otoka i otočića. Venecija sjevera….

Švedska mi se kao zemlja uvijek sviđala. Priče o kvaliteti njihovog života koje pamtim još iz vremena moje mladosti, izazivale su moju znatiželju i već sam dugo vremena razmišljala kako bi bilo lijepo posjetiti tu daleku bogatu zemlju.  Nisam htjela ništa posebno očekivati, uz nešto osnovnih informacija s interneta,  knjiga i pokret, pa nek bude kako bude. Tako nam je stigao dugo očekivani dan. Letimo za Stockholm!

Let Dubrovnik-Beč-Stockholm protekao je u najboljem redu.  Volim sjediti kraj prozora i pratiti dolazak na željeno odredište.  Zadnjih godina imamo Google Earth pa nam puno toga postaje poznato i prije putovanja, što baš i nije uvijek najbolja stvar.  Još uvijek je bilo zimsko doba i veliki dio površine je bio pod ledom, nikako nisam mogla prepoznati poznate konture grada i, kad smo sletjeli, bila sam pomalo iznenađena. Uobičajeno, carina, hotel, smještaj i vrlo brzo bili smo u điru po gradu.

Dočekalo nas je sunčano vrijeme i odmah smo krenuli na prvi zadatak – kupiti Stockholm Card koja nam je omogućila korištenje javnog prijevoza  kao i  slobodan ulaz u gotovo sve muzeje. Stockholm Card se može kupiti za 24, 48, 72 ili 120 sati. Kupnja ove kartice je bila pun pogodak, s njom smo se narednih dana lako i nesmetano kretali gradom,  svaki  se cent koji smo za nju dali isplatio.

Prvi cilj nam je bio posjet  Gradskoj vijećnici u koju  se može ući samo kroz organizirane ture s vodičem. Već u 11,00 sati našli smo se u zgradi i u poznatoj „Plavoj dvorani“, u kojoj se svake godine održava večera nakon dodjele Nobelove nagrade. Budući da u ovom životu sigurno neću imati prilike biti gost na toj svečanosti u ovoj dvorani,  biti tu makar  kao turist ispunilo me velikim zadovoljstvom. Barem na trenutak taj prostor ujedinio me s najbriljantnijim umovima modernoga doba. Velika čast ako mene pitate! 🙂

Nakon toga smo se popeli na vrh tornja Gradske vijećnice. Mnoštvo ljudi strpljivo je čekalo na svoj red, svi s istim ciljem da doživimo grad iz ptičje perspektive. Konačno kad smo došli na red mogli smo birati popeti se na vrh pješke ili uzeti dizalo. Ha, pogađate, poslije dugog stajanja na ne tako visokoj temperaturi, lift se sam po  sebi nametnuo kao pametan odabir.  Da, ali tu nije kraj, nismo izašli iz lifta pa već stigli na vrh, uslijedio je dug labirint hodnika dok smo napokon „osvojili“ vrh.

I zaista pogled je bio savršen kao s razglednice. Bilo bi lijepo da sam mogla tamo stajati dugo i uživati u ljepoti pred mojim očima, međutim broj posjetitelja je ograničen, kako netko izađe tako netko uđe,  a ljudi su vani na hladnoći čekali s nestrpljenjem i ne bi bilo fer da smo se tu predugo zadržali stoga smo se oprostili od ovog „vrha svijeta“ i krenuli dalje.

Naš sljedeći cilj bila je  Drottningholm palača, rezidencija kraljevske obitelji. Stigli smo tamo nakon prilično duge vožnje podzemnom željeznicom i autobusom. Za ovaj pothvat smo se morali pripremiti jer bismo puno vremena izgubili da smo na licu mjesta tražili način dolaska do palače s obzirom da se ona nalazi dosta daleko izvan grada. Budući da smo došli dobro pripremljeni i organizirani, putovanje do ovog cilja proteklo je bez ikakvih problema.

Svaki dvorac  sliči jedan drugome. Nismo se  htjeli pretjerano opterećivati  pojedinostima, napravili smo obilazak, prošli kroz veliki, lijepi i naravno bogati prostor. Pomalo sam već zasićena ovakvim zdanjima u kojima se prilično umorim, a i zrak je uvijek nekako ustajao tako da u nekom trenutku osjetim kao da se gušim. Izlazak iz dvorca bio je pravo osvježenje kao da sam doživjela preporađanje, prodisala sam.  Našli smo se u velikom parku nalik na sve one već viđene, ali za razliku od interijera, ljepota vanjskih uređenih površina ne može me umoriti. Žao mi je što je još uvijek bila zima jer  u kasno proljeće ili ljeto, ovakva mjesta izgledaju čarobno. Međutim, svako doba nosi svoje radosti tako da sam samo ovom prilikom mogla vidjeti smrznuto jezero u kojem su u malom krugu odmrznute površine plivale male patkice i labudovi, i to je poseban doživljaj.

Sljedeće jutro padao je snijeg. Stvarno snijeg. Za nas koji dolazimo iz južnih krajeva, snijeg je uvijek atrakcija (ali samo jedan dan). Prvi dan je bilo sunačno, drugi dan snijeg ali i ne tako niska temperatura. Ovaj grad kao da nam je želio pokazati sva svoja lica. Na rasporedu nam je bila Kraljevska palača. Trebalo nam je neko vrijeme da prođemo i kroz ovaj veliki, bogati interijer. Dva sata su prošla da nismo ni trepnuli. I opet naravno isto, ali treba to vidjeti, inače bih cijeloga života žalila. Palača sadrži još tri muzeja od kojih smo uspjeli videti Tre Kronor Museum  i Treasure Chamber, prostorije u kojima su izloženi kraljevski dragulji i druge vrijednosti kao što je mač kralja Gustava Vasa.

Bilo je lijepo i vrijedno vidjeti i posjetiti  ih, a nakon tako prilično velikog napora, otišli smo na finale juniorskog prvenstva  u  hokeju u Globe Arena (najveća okrugla građevina na svijetu s četiri velike dvorane, u kojima se održavaju razne sportske i kulturne manifestacije na  kojima nastupaju svjetske zvijezde ).  Prvi put sam u životu gledala hokej uživo i moram priznati da mi se svidio više nego kad ga gledam na televiziji,  a i stvarno, biti u Švedskoj, u  Stockholmu a ne vidjeti hokej, isto je što i biti u Irskoj a ne popiti pivu,  grijeh. I tako, dvije dobre juniorske momčadi, dva sata dobre igre,dva sata dobre zabave, dva sata navijanja. Iako nisam imala pojma za koga navijam, bilo je samo važno navijati! Preporučam!

Nakon zime i snijega svanulo je opet lijepo sunčano jutro. Vratili smo se u Globe Arena ali ovaj put da učinimo jedan đir gore–dolje u staklenoj gondoli. Gondola se instalirala i otvorila za posjetitelje točno dva mjeseca prije nego smo mi došli tako da ni mnogi stanovnici Stockholma još nisu bili iskusili tu zabavu, a ja sam penjući se prema vrhu i kasnije spuštajući se prema dnu, bila sretna kao malo dijete. Pogled s vrha nije baš atraktivan i nije nešto zbog čega se treba upuštati u ovu „avanturu“, ali je meni sve ovo skupa bilo jako, jako zabavno. Ma, ja se tako ponekad otkačim, izađem iz okvira svojih godina i jednostano prodišem. To je bio jedan od tih trenutaka.

Na red je došao Vasa muzej. Ako postoji mjesto koje u Stockholmu treba vidjeti onda je to svakako taj muzej. Posvećen je brodu Vasa koji je kralj Gustav II Adolf dao sagraditi kao najveći brod ikad sagrađen u Švedskoj. Vasa je trebao biti ponos švedske moranarice. Oko tri godine trajala je izgradnja broda. Kad je završen okupljena oduševljena  gomila ljudi stajala je na obali kako bi vidjela isplovljavanje Vase, međutim, nakon samog isplovljenja, brod se potopio zajedno s posadom. Mnogo ljudi je tada poginulo, a brod je ostao na dnu punih 300 godina.  Ipak Vasa predstavlja impresivan dio povijesti i Šveđani su zaključili da zaslužuje muzej koji će biti njemu posvećen.  1987. godine započela je izgradnja zgrade u obliku gigantskog jedrenjaka u koji se smjestio restaurirani brod. Vrlo impresivno!

Potom je uslijedio posjet Nordiska muzeju, hmm ne znam što bih rekla…. Zgrada je vrlo lijepa izvana i iznutra. Izlošci muzeja raspoređeni su u četiri kata i predstavljaju način života, tradiciju i običaje  u nordijskim zemljama tijekom stoljeća  od odjeće, namještaja, igračaka do raznih kućnih potrepština za svakodnevnu uporabu.  Budući da je smješten odmah pokraj Vasa muzeja, odlučili smo ga posjetiti  i nije mi žao,   ipak vrijedi prošetati kroz ovaj vrlo lijepi prostor.

Nismo mogli niti propustiti priliku da vidimo unutrašnjost i sadržaj  Nacionalnog muzeja, nešto kao pariški Louvre, čija kolekcija sadrži radove velikih majstora kao Rubensa, Rembrandta, Goya, Gauguina. Mjesto vrijedno spomena, vrijedno vremena, šteta je da nisam neki veliki znalac likovne umjetnosti pa da mogu malo bolje prenijeti svu ljepotu onoga što sam vidjela. Svakako vrijedno je pogledati , moje skromno znanje o umjetnosti ipak mi daje sposobnost da prepoznam ono što je lijepo za vidjeti, čuti ili doživjeti.

Od svih muzeja koje smo namjeravali posjetiti je Nobelov muzej. Lijepu, modernu i dobro dizajniranu unutrašnjost  zgrade u Gamla Stanu najstarijem dijelu grada, treba svakako vidjeti. Prilikom ulaska ako pogledate prema stropu, primijetit ćete trake koje se kreću u dva smjera sa slikama svih dobitnika Nobelove nagrade.  Ispod slika postavljene su  ploče s imenima dobitnika razvrstanih po desetljećima. Ako imate dovoljno vremena, pokušajte pronaći svog omiljenog Nobelovca.

Sve navedeno i još više vidjeli smo i doživjeli u sedam dana, koji su prošli kao tren.  Preostalo nam je napraviti jednu vožnju arhipelagom; to je zaista atraktivno. Međutim, kako je još bio zimski period,nismo imali neki veliki izbor vožnji, ali i ovo što smo dobili, bilo je više nego dovoljno. Udobno smo se smjestili na palubu broda na krzno, pokrili se dekom i uživali u sunčanom danu i Stockholmu okupanom suncem, slika za pamćenje-Stockholm  u punom sjaju. Cijeli krajolik odisao je mirom i nekom novom drugačijom ljepotom i energijom. Bio je ovo prekrasan način završetka putovanja.

Zadnji dan proveli smo onako kako najviše i volimo: besciljnim  lutanjem kroz stari grad ili Gamla Stan (u prijevodu Gamla Stan=Stari Grad), koji je prepun starih građevina obojanih u različite boje, uskim ulicama i u svakoj od njih možete pronaći neki dragulj izvanrednog grada. Tu se nalazi i najuža ulica u Stockholmu (samo 90 cm), mali privatni hotelčići, restorani, suvenirnice, kafići, trgovine,  ukratko tu ima za svakoga ponešto . Cijeli dio je pješačka zona tako da stvarno možete biti opušteni. Mi smo tako cijeli dan lutali i samo lutali, besciljno, bez razmišljanja, pustili smo gradu da kao pravi domaćin bude naš vodič kroz svoje ljepote i jednostavno smo ga slijedili bez prigovora upijajući sve ono lijepo što nam je imao za ponuditi; moram priznati na kraju, baš je šarmer ovaj Stockholm.

Vratit ću se ovamo jednoga dana, ali onda, kada sve zazeleni! Vidimo se uskoro!