Barcelona – grad s tisuću lica

Putopis  iz katalonske prijestolnice

Autor: Sara V.

 „Barcelona sama sebe čini lijepom“, slogan je sredozemne luke  koju krase kulturne posebnosti  i kilometarske plaže

Glavni pilot obavijestio je nas putnike da je izvan zrakoplova -55˚ C, a u našem odredištu neuobičajena listopadska temperatura od 26˚ C. S visine od 11 kilometara pružao se prekrasan pogled na grad okupan suncem i morem.  Moj tata i ja ove godine odlučili smo posjetiti katalonsku prijestolnicu i drugi grad po veličini u Španjolskoj –  Barcelonu.

Nakon uobičajenih formalnosti u zračnoj luci, autobusom smo se uputili prema hotelu. Nalazio se na Aveniji Diagonal, ulici koja Barcelonu presijeca na dva dijela. Nedaleko od hotela nalazi se Camp Nou ili novo igralište, nogometni stadion FC Barcelone. Zbog velikog derbija FC Barcelone i Real Madrida koji se trebao igrati za nekoliko dana, muzej u sklopu stadiona bio je zatvoren za razgledavanje. No, ispred stadiona okupljali su se navijači. Saznali smo da su igrači Barcelone imali trening, te da bi svaki trenutak trebali izaći. Ubrzo su počeli izlaziti; imali smo sreću fotografirati Messija, veliku zvijezdu FC Barcelone. Preko puta stadiona nalazi se velika suvenirnica FC Barcelone koja se prostire na dva kata, a u njoj je moguće naći baš sve s logom omiljenog kluba.

Javnim prijevozom uputili smo se do Trga Katalonije, jednog od najljepših u Europi i najpopularnijeg u Barceloni, sjecišta mnoštva zanimljivih ulica. Najdojmljivija je  La Rambla, ulica koja  svojom šarolikošću i raznolikošću najbolje opisuje duh Barcelone. Žongleri, gutači vatre, plesači flamenka i ostali ulični zabavljači stvaraju pozitivnu atmosferu, te mame osmijeh na lica   mnogobrojnih prolaznika.   Iako je već bilo kasno, La Rambla je bila puna ljudi. Stanovnici Barcelone večeraju, izlaze i zabavljaju se tek poslije 23 sata, a turisti rado prihvaćaju taj običaj.

Draženov skok i trobojnica na postolju

Rano  sljedećeg jutra uputili smo se  prema brdu Montjuic, „Jupiterovom brdu“, mjestu gdje su se 1992. godine održavale Ljetne olimpijske igre. Posjetili smo Olimpijski muzej u kojem sam se s tatom utrkivala  na 100 metara  (pobijedila sam) te uz vježbe snage saznala koliko sam zapravo jaka. Bila sam ponosna ugledavši hrvatsku zastavu uz imena nositelja olimpijskih medalja, te fotografiju Dražena Petrovića u svojoj karakterističnoj pozi zabijanja koša. Tata mi je ispričao kako su te godine u Barceloni hrvatski olimpijci, po prvi put braneći boje Hrvatske, osvojili srebrnu medalju igrajući u finalu s američkim Dream Teamom  (najjačom ekipom u košarci koja je ikada igrala na olimpijskim igrama). „Walk of fame“, šetnica  s ispisanim imenima olimpijaca, odvela nas je  do olimpijskog stadiona.  Stadion je golem, te sam zamišljala kako je veličanstveno bilo nastupati i gledati igre.

Nakon  396 godina podignut  spomenik

Spuštajući se s Montjuica prema luci, pažnju  su mi privukli osebujni nasadi svih vrsta kaktusa, najstarije sačuvano brodogradilište na svijetu,  te spomenik Kristoforu Kolumbu,  koji u Kataloniji nazivaju Mirador De Colom. Spomenik  je smješten uz obalu na istoimenom trgu. Sagrađen je 1888. godine u sklopu Svjetske izložbe nazvane „Modernizam“,  kojom je Barcelona postala važno središte umjetnicima poput Picassa i Nonella. Kolumbov spomenik ima poseban značaj jer je  Kolumbo 1492. godine isplovio iz barcelonske luke  misleći da će stići u Indiju, ali je došao u  Ameriku, te  otkrio novi kontinent.

Put nas je opet doveo do La Ramble gdje smo pojeli tradicionalna španjolska jela:   tapase,  zalogajčiće koji se jedu prije jela, te paellu, rižoto s plodovima mora. Na La Rambli je i čuvena tržnica Boquerua, koja datira još od 1217. godine. Obiluje raznolikom ponudom  riba, voća i povrća ne samo s područja Katalonije već i ostatka svijeta.

Za vrijeme našeg boravka u Barceloni  održavali  su se veliki prosvjedi zbog želje većine Katalonaca  da se odvoje od Španjolske. Isprva nisam razumjela zašto se Katalonci žele odvojiti, no saznala sam da više od pola prihoda Španjolske dolazi iz Katalonije (turizam, poljoprivreda, gospodarstvo …), te time zapravo Katalonija spašava ostale španjolske pokrajine od krize. Vodič nam je objasnio da nesporazumi između Katalonaca i ostalih španjolskih pokrajina traju od davnina.

 Grad  vrhunske muzejske ponude

Izgubivši se nekoliko puta  u  barcelonskim ulicama, stigli smo do Barri Gotico (Gotičke  četvrti). Najznačajnija građevina te četvrti impozantna je katedrala Svetog Križa koja se ubraja među najljepše gotičke građevine na svijetu. Na ulazu u katedralu je krstionica koja je služila za pokrštavanje prvih Indijanaca koje je Kristofor Kolumbo doveo sa sobom kao dokaz da je otkrio Novi svijet. Neobično je dvorište katedrale s ribnjakom i životinjama oko njega – patkama i labudovima.  U srcu Gotičke četvrti posjetili smo Muzej Frederica Maresa, najpoznatijeg španjolskog kipara, ali i kolekcionara. Osim njegovih zadivljujućih radova, muzej sadrži i zbirke umjetnina koje je kipar sakupljao tijekom života – od unikatnih žličica za kavu do dijelova katedrala.

Ispod jednog od najljepših trgova u starom dijelu grada, Trga del Rei (Kraljev trg), smješten je  veliki dio postava Povijesnog muzeja Barcelone. Muzejom dominiraju ostaci rimskog grada koji upućuju na dugu vladavinu Rimljana nad Barcelonom.

U Židovskoj četvrti   obišli smo  sinagogu i Muzej židovstva. Saznala sam da su se Katalonci u  jednom razdoblju povijesti loše odnosili prema Židovima,  htjeli su „čisto“ katalonsko stanovništvo.  Obuzeo me čudan osjećaj jer sam zamišljala kako je u tom razdoblju moralo biti teško i pogubno za Židove.

Na drugom kraju grada nalazi se muzej CosmoCaixa, znanstveni muzej, koji je 2008. godine proglašen najboljim u Europi. Na ulazu u muzej „sjede“ voštane figure Alberta Einsteina i Leonarda Da Vincija koje pozivaju   na istraživanje.  U muzeju je na interaktivan, meni jako zanimljiv način, prikazan razvoj života na zemlji. Mogla sam izvesti  mnoštvo  pokusa, ali i na primjer saznati da sam visoka 1.759.875.503 nanometara. Na 1000m2, u sklopu muzeja, nalazi se i amazonska kišna šuma. Uz brojne egzotične biljke i životinje koje nisam poznavala, improvizirana kiša mi je pružila dojam da sam u Amazoniji. Naše egzotično putovanje nastavili smo u Muzeju čokolade koji nas je  poveo na put kroz  njenu bogatu povijest.

Svidjeli su mi se izloženi likovi iz crtanih filmova i barcelonske znamenitosti izrađene od čokolade,  te dio muzeja u kojem su  slastičari izrađivali čokoladne delicije.

Navečer smo uživali u „Magičnim fontanama“, predstavi na otvorenom ispred Nacionalnog muzeja umjetnosti Katalonije, gdje ritam svjetlosti prate zvuci      klasične, filmske i moderne glazbe.

Podzemnom željeznicom  otišli smo do Tornja Agbar, tipičnog spoja suvremene tehnologije i dizajna. Toranj je najljepše  vidjeti noću  kada je osvijetljen  crveno- plavim svjetlima.

 Gaudi i  Barcelona

Prva asocijacija na Barcelonu  zasigurno je Antonio Gaudi, poznati arhitekt  koji  je ostavio neizbrisiv trag u arhitekturi. Gaudi je za svoga života smatran čudakom te njegova djela nisu bila priznata. Život je izgubio na tragičan način.  Vraćajući se s gradilišta Sagrade Familije (danas svjetski poznate katedrale), zaokupljen mislima što će dalje, pao je pod tramvaj. Budući da je bio odjeven u radničko odijelo, hitna pomoć odvela ga  je u bolnicu za sirotinju. Primijetivši da ga dulje vrijeme nema na gradilištu, suradnici su započeli potragu.  Kada je bio pronađen, bilo je prekasno. Dan Gaudijeve smrti proglašen je danom žalosti u Kataloniji, a na pogreb mu je došlo nekoliko tisuća ljudi. Ni nakon više od stotinu godina od početka gradnje, Sagrada Familia nije u potpunosti dovršena.

Radi upoznavanja ostalih Gaudijevih djela, otišli smo do Trga  Katalonije s kojeg je kretao autobus otvorenog gornjeg kata za razgledavanje grada. Vozeći se, vidjeli smo Gaudijeve modernističke skulpture te kuće valovitog oblika i šarenih boja koje je  projektirao – Casa Batllo i La Pedrera.

Puni dojmova, uputili smo se prema još jednom remek-djelu katalonskog čarobnjaka Gaudija – Parku Guellu, koji je  UNESCO svrstao u svoj popis svjetske baštine. Parkom  dominiraju zgrade prepoznatljivog Gaudijevog stila ukrašene mozaicima. U sklopu parka je i kuća u kojoj je Gaudi živio sve do svoje smrti.

 Pogled s mora i u more

Na dan odlaska nismo imali sreće s javnim prijevozom. Zbog štrajka djelatnika podzemne željeznice, promet se odvijao otežano i vrlo sporo, ali mi smo ipak stigli do barcelonskog akvarija, jednog od najljepših na Mediteranu.  U akvariju sam doživjela   bogatstvo flore i faune Sredozemnog mora. Poseban je osjećaj bio biti u prostoru akvarija gdje iznad posjetitelja plivaju morski psi i druge ribe koje se inače mogu vidjeti samo u filmovima. Nedaleko od akvarija ukrcali smo se na turistički brod. Vožnja brodom trajala je sat vremena i pružila nam je pogled na još jednu dimenziju Barcelone kao važnog lučkog grada. Uočila sam veliki robni terminal u koji su neprestano uplovljavali veliki brodovi.

Ostatak dana uživali smo u Barcelonetti, dijelu grada gdje     lokalno stanovništvo rado šeće, jede i zabavlja se, a tu se prostire i  istoimena kilometarska pješčana plaža. Uživajući, vrijeme je brzo prošl,o te smo se morali uputili prema zračnoj luci.

Dok se zrakoplov polako udaljavao, gledala sam Barcelonu i sabirala dojmove. U četiri dana takav raznoliki grad nismo mogli u potpunosti istražiti, proći skrivenim ulicama i upoznati još zanimljivih ljudi, običaja i jela. Barcelona je za mene grad raznolikosti, dobre hrane, razonode, smijeha, Gaudija … – grad s tisuću lica u koji se mislimo vratiti i otkriti još poneko.

(Fotografije iz obiteljskog albuma)