Mojstrana – Snježna bajka
Autor: Ana Belanda
Za istinu reći, niti moj muž niti ja ne možemo se svrstati u ljubitelje i poznavatelje zimskih radosti. Međutim u dobrom drušvu svugdje može biti dobro. Prošle zime smo se uputili u snježnu avanturu putovanjem na Kranjsku Goru. Odmah po dolasku, kako to nekako redovno biva, gdje god dođemo, sretnemo nekoliko poznatih ljudi koje, inače, u Gradu rijetko srećemo. Ti slučajni „sudbinski“ susreti pokazali su se jako dobrim, jer da nije bilo njih, nikad ne bih došla do infomacije o predstavi sa živim jaslicama koje se u Mojstrani prikazuju svako veče, i ne biste vjerovali – upravo tu večer bilo je zadnje izvođenje.
Božićna priča, bez obzira koliko smo je puta na različite načine čuli, vidjeli ili doživjeli, uvijek jednako budi pozornost svih nas. Naravno, da smo se odmah uputili tamo i nismo požalili.
Mojstrana, malo selo, tisuću godina staro u općini Kranjska Gora, u sumrak, pokriveno snijegom, već je samo po sebi stvorilo dojam nečeg nestvarnog, a tek kad smo došli do mjesta gdje se predstava izvodi, mogu reći da sam imala osjećaj kako sam zakoračila u bajku. Na vrlo niskoj temperaturi , dok je padao snijeg, s mojom temperaturom tijela koja se već dobro podigla (jer sam već iz doma krenula bolesna, ali tko bi mogao odoljeti putu – ja ne), izdržala sam predstavljanje vječne priče i još dugo nakon završetka predstave osjećala sam se nekako uzvišeno. Sve je poznato, ali ipak me ta priča svaki put iznova ponese.
Da imam više riječi kojima bih prenijela doživljaj, napisala bih ih; slike će možda dočarati magičnost te noći; bolje tako nego nikako. To su trenutci za pamćenje.