Bratislava

TIHI  ŠARM  BRATISLAVE

Autor: Slavica D.

Zamirisalo je proljeće i probudila se nova želja za putovanjem. Koju destinaciju odabrati?  pitala me prijateljica. Naravno, nešto čarobno, kraljevski.

A onda mi je poštom stigla ponuda za – Bratislavu, i to prijevoz autobusom. Nije zvučalo nimalo čarobno, ali je bilo jeftino. Nevoljko smo prihvatile, nagovorila sam i muža i uz ekipu iz autobusa krenuli, ne očekujući ništa..

Ulazak u grad i dolazak do hotela bio je kao što smo i očekivali – razočarenje.   Sive, bezlične zgrade, zapušten okoliš, nemaštoviti izlozi, sve nas je podsjetilo na bivše socijalističko doba. Pa zar su  zaspali u onom vremenu, zar se za ovih 15 godina od ‘plišanog’ raspada Čehoslovačke  ništa nije promijenilo ?

Naredno jutro odveli su nas u povijesnu jezgru – Staro Mesto (Stari Grad). Bratislavski dvorac iz 11. stoljeća je simbol grada. Nalazi se na 82 metra iznad Dunava i pretrpio je više izmjena. Nakon velikog požara 1950. je renoviran, u stilu Marije Terezije. U njemu su  krunisani austrougarski carevi. S njegovih bedema kao na dlanu vidite metropolu i Dunav kako je siječe. Svima nam se oteo uzdah divljenja. Ovo je već nešto! Sam dvorac me se nije dojmio, pomalo je zapušten.

Odmah smo uočili mostove preko Dunava. ‘Novi most’ je sagrađen 1971.g. Na vrhu njegove čudne konstrukcije je restoran ‘UFO’ , koji zaista izgleda poput svemirskog broda. Restoran se okreće i gosti za vrijeme večere mogu promatrati panoramu grada i okolice. S jedne na drugu stranu mosta treba vam oko 15 minuta hodanja.

Malo niže je ‘Stari most’, a iza njega novosagrađeni neobični ‘Most Apolo’.

Nakon spuštanja s tvrđave, pred nama se izdigla impozantna katedrala sv. Martina, u centru Rudnajovog trga. Ovaj gotički hram služio je za krunisanje kraljeva, kao što su Maksimilijan, Leopold, Jozef i Marija Terezija. Katedrala je poznata po priči o svojim zvonima. Ona su tijekom Prvog svjetskog rata bila rastaljena i od njih su napravljeni topovi . Samo je jedno zvono ostalo čitavo. Prije 8 godina postavljene su njihove replike, a izradu svakog zvona financirala je po jedna susjedna zemlja. Tako je zvono Sv. Margareta dar Mađarske, sv. Vladimir – Ukrajine, zvono Marija Terezija – Austrije, Ivan Pavao – Poljske, sv. Vojtech – Češke. Simpatična priča.

Svakako treba vidjeti Starogradsku vijećnicu, Vrata sv. Mihaela, romantičnu Plavu crkvu, tj.crkvu Sv. Elizabete. U  Primacijalnoj (nadbiskupskoj) palači je gradonačelnik Bratislave, kao i slovačka vlada. Na njenoj fasadi je 150 kg težak željezni biskupski šešir, a unutra je Dvorana ogledala, po uzoru na onu iz Versaja.

Posebna priča je predivna Grasalkovič palača, rezidencija predsjednika države. Dobila je ime po plemiću hrvatskog porijekla. Njezini nekada veliki vrtovi danas su javni park, prilično nezanimljiv, u kojemu se nalazi kip bratislavskog skladatelja Jana Nepomuka Hummela.

Skoro cijeli centar grada je pješačka zona. To mi se svidjelo, mogli smo nesmetano šetati i diviti se ljepoti grada. Sve se može obići za 1 do 2 dana ugodnog hodanja. A tko želi, može koristiti turistički vlakić. Javni promet čine autobusi, tramvaji i trolejbusi. Voze točno po redu vožnje, uredni su i nema gužvi.

Na kraju Hviezdoslavovih namesti (trg koji nosi ime pjesnika Pavola Hviezdoslava) uzdiže se dostojanstveno Slovačko Nacionalno kazalište, renesansna građevina iz 19.stoljeća. U njemu je svijećnjak s preko 2500 lampica.

Ugodan dojam ostavlja glavni trg, Hlavne namesti. Tu je prelijepa Maksimilijanova (ili Rolandova) fontana, najstarija u gradu – iz 1572.godine, sagrađena na inicijativu kralja Maksimilijana II. U 19. stoljeću Maksimilijanov se kip počinje uspoređivati s Rolandom, legendarnim vitezom i zaštitnikom grada. Priča kaže da se kip okrene jednom u 100 godina.

Nasuprot nje je jedna od najljepših secesijskih zgrada u gradu, koju je napravio mađarski arhitekt Lechner. A na trgu je i Francuska ambasada, zgrada u kojoj je živio i stvarao ruski kompozitor Rubinstein.

Ne smijete zaobići kavanu Mayer, iz 1878. s vrhunskim kolačima napravljenim po bečkim receptima

Ne možete se naći na Hlavnim namestima, a ne sjesti na klupu u društvu ‘znatiželjnika’. Ma nije to nimalo obična klupa, koliko god su trošne njene daske. Brončana figura u prirodnoj veličini naslonjena je na klupu i ‘sluša’ svaku vašu riječ, pogotovo ako su to ljubavne riječi. Pa vi razmislite što ćete govoriti !

Brončane figure su mi najdraža uspomena iz ovog grada. Malog Ćumila (Promatrača) koji viri iz kanalizacije napravio je Viktor Hulik, i djeluje kao pravi radnik koji se odmara od teškog posla. Pored njega stoji prometni znak ‘Man at Work’ jer se događalo da   zbog nepažljivih vozača jadnik ostane bez glave.

Dok šetate jednom od centralnih ulica, najednom pred vas iskoči Paparazzo, s uperenim fotoaparatom. I to je jedna od brončanih figura, kao što je i Ulični zabavljač, koji vas navodi na ples.

Svidjela mi se ova kreativna razigranost u gradu, na kraju boravka sam shvatila da sam Bratislavu obilazila sa širokim osmijehom na licu. Ništa osobito atraktivno ni bombastično nisam vidjela, ali grad je ostavio vrlo simpatičan dojam.

Na kraju sam zaključila da nikad ne treba unaprijed donositi sud, sve se može promatrati na više načina. Ako želimo upoznati dušu nekog grada, trebamo mu dati priliku da nam se otkrije. Nije lijepo samo ono što je fascinantno na prvi pogled, i tihi šarm nas može osvojiti. Mene je ovaj grad osvojio, i nakon mnogih daleko sjajnijih destinacija,  osmjehnem se kad se sjetim Bratislave.