Staze kroz Rumunjsku, 2. nastavak
Autor: Darko S.
Dan 3. Utorak (200km)
Sviće jutro koje obećava. Sunce na sve strane. Momci zauzeli apartmane i čuje se samo “struganje”. Dani je već u šetnji, a Slaven i ja u susjedstvu tražimo neku kavu da se razbudimo. OMV pumpa i nije neko rješenje, ali je najbliža kava tu. Danas nas čeka Transfagarasan. Staza zbog koje smo, najviše tu. Ekipa se lagano budi, motori se pakiraju i krećemo ka centru grada na doručak i pravu kavu.
Sibiu je grad s ogromnim trgom i prelijepim ulicama. Promet odlično reguliran. Do centra vozimo širokim bulevarom s 4 trake. Parkiranje motora u pješačkoj zoni i kratki obilazak trga s obaveznom posjetom mjenjačnici i pekari za malo jači doručak 🙂
Na putu ka Fagarašu, lijepom mjestašcu odakle kreće trasa Fagarašan (Transfagarašan) morao sam zaustaviti motor i slikati ovaj dvorac pokraj puta.
I počinje rock’n’roll! 🙂
Iz ravnice, nakon Fagaraša dočekuje nas uspon, crnogorična šuma i prve krivine.
Obećava! 🙂
Asfalt odličan, granulacija dobra. Krivine privlače. Adrenalin lagano skače! Šta li nas čeka dalje ka vrhu?
Pogled unazad. Vidi se nizina odakle smo pošli. Sjajan pogled omogućuje čisto nebo.
Već smo na visini iznad ski-centra. Gledajući ka dolje, uočavate vrhove crnogoričnih stabala. Pogled koji oduzima dah.
Spremajući ovu sliku začujem šum malog potoka koji klizi niz ovu vododerinu, što me podsjeća na Vrbas u Buku, u vrijeme najvećeg vodostaja! Pored nas na ovom vidikovcu, zaustavljali su se mnogi bajkeri. Promet je bio prilično gust, u oba smjera. Tu možete naići na svašta na 2, 3 i četiri kotača. Jednostavno, ovdje turisti naviru u valovima.
Da, to je to!
Put i dalje odličan, bankine, branici, bijela linija, sve je tu. Možete se opustiti i dati oduška. Pravimo drugi break. Jednostavno, ovo se ne propušta. U dilemi ste. Ne stajati do vrha i uživati do kraja? Ili praviti pauze i napraviti po neki selfie! 🙂
Ili možda grupni selfie! 🙂
Nedostaju Lija i Škora? Pa da. Momci su bez stajanja pregazili sve krivine i čekaju nas na vrhu.
Pažljivijim gledanjem može se vidjeti kompletna infrastruktura oko puta. Propusni tuneli, regulirane vododerine, prepreke za odron kamenja sa viših stijena na puteve i mnogo toga. Put je građen krajem 60-tih i početkom 70-tih s posebnom namjenom, vezanom za tadašnje odnose Rusije i Rumunjske, a sada služi najviše u turističke svrhe.
I na kraju vrh, ili prijevoj. S obzirom na činjenicu da se na ovom malom platou dešava kompletan život, stali smo. Tu su nas dočekali Lija i Škora, čija je porcija mesa već bila poslužena! 🙂
Raskomoćujemo se svi; sunce prijatno grije i svaka zimska oprema je potpuno suvišna. Pauza, osvježenje, dojmovi, komentari, prijedlozi…. Priča ide svojiim tokom.
Ogroman parking prepun automobila i motora, mnoštvo pješaka, planinara, biciklista i bajkera. Restoran na brdu nas nije mnogo privlačio, ali tezge sa suvenirima, odjećom, domaćom hranom i slatkišima, jesu! Kako otići s ove destinacije, a ne probati nešto domaće ili barem kupiti magnetić 🙂
Pogled ka jugu! S ovog platoa ne ide se na višu kotu! Može se ući u tunel koji izlazi na južnu stranu masiva; tunelska cijev je dužine od prilike 700 do 800 m i na obje strane ima željezna vrata. Moguće ga je zatvoriti kao sobu.
Dobra varijanta, a na prijedlog Sininog drugara, bila je, napasti Transfagarašan sa sjeverne strane. Krivine su oštrije na usponu a prilikom spuštanja ka jugu blaže i manje se koči. Nije rijetkost bilo naići na neki minibus ili automobile iza kojih se osjetio oštar smrad lamele ili kočionih pločica od opterećenja na nizbrdici, a koji su nailazili nama u susret.
Opušteno uživanje i punjenje baterija na solar traje. Nikom se nigdje ne žuri. Pola puta je za nama.
No, kad zađe sunce za oblake ili se digne magla, odmah je potrebna zimska odjeća i sjedenje nije prijatno bez nje. No, na našu sreću, imali smo odličan dan, dosta sunca, bez kiše.
Naše motore i registracije su prepoznali Lejla i Irhad, par iz Sarajeva koji je također putovao tom trasom. Malo smo se družili s njima i dogovorili viđenje u Brašovu za par dana!
Nisam mogao dugo sjedjeti i krećem probati stazu ka jugu. Ulazim u tunel i nakon tunela me čekaju novi vidici.
Okrenuh se nazad i ugledah par branika odrona, koji liče na tunele.
A tu je i motelčić sa stanicom policije i parkiranih nekoliko službenih terenaca, Duster, naravno.
Impresivni predjeli. Ipak valja biti malo više oprezan jer stada mazgi i divljih konja lutaju, a niže je moguće naići i na stado ovaca. Čista, nedirnuta priroda. Mnogo mjesta za roštiljanje i odmor. Mislim da Rumunji dolaze u ovo područje iz svih krajeva, nađu neko odmorište pored puta, raspale roštilj i uživaju u prirodi. Takvih prizora je bilo mnogo.
Spuštajući se niže i južnije, nakon nekih 30-tak kilometara, zaustavila me kiša. Okrenuo sam se i vratio na vrh i tom prilikom probao krivine i s južne strane. Uskoro cijela ekipa nastavlja dalji put ka jugu. Predio oko jezera Balea nisam uspio fotografirati zbog kiše, koja me je pratila skoro do gradića Pitešti.
Prelazimo preko brane (hidrocentrale) i opreznijom vožnjom nastavljamo dalje. Ulazak u Pitešti je prilično pregledan. Prije grada skidamo kišna odijela i pravac centar. Potraga za smještajem. Hotel “BlueNight” se čini odličan izbor 🙂 Sobe, presvlačenje i onda večera u gradu.
Troškovnik: spavanje sa doručkom po osobi oko 15 eura.
Dan 4. Srijeda (250 km)
Put ka Brašovu
Nije dugačka tura. No, treba opet forsirati Karpate. Ovog puta magistralnim putem koji je jedan od najprometnijih u pravcu sjever- jug. Mnoštvo naseljenih mjesta, par gradića i lagana vožnja.
Nema žurbe. Prvo jutarnja kava i doručak u Pitešti. Kafe “Road house” u strogom centru grada po svom ambijentu govori da je stjecište bajkera. Ujutro skoro potpuno prazno 🙂
Mala šetnja i obilazak centra grada i njegovih fontana. Teško je procijeniti veličinu ovog trga na kojem ima, siguran sam, preko 10 fontana.
Hodajući dalje, mogu se vidjeti lijepe građevine, uređeni parkovi i cvijetnjaci, te mnoštvo ljudi koji jutrom negdje hitaju
Iza jedne fontane nalazi se sljedeća i tako redom
Budete li uporni u šetnji, doći ćete do lijepe crkve Sv. Đorđa koja se “krije” iza nekoliko visokih borovih stabala. Ipak, sakriti je ne mogu!
Valja se vratiti nazad u hotel, spakirati stvari, natovariti motor i ići dalje. Brašov čeka.
Krasni predjeli, seoski motivi, usponi i ne baš veliki napori za motor. Kiša nas ometa. Nije previše jaka, ali dovoljna da nas uspori i navede na češći odmor i u Bran stignemo nakon 18:00 h kada je dvorac grofa Drakule već zatvoren. Odlučujemo produžiti za Brašov, nađemo smještaj i odmorimo se, a neka Bran i Drakulin dvorac ostanu za sutra nakon kave i doručka.
Po dolasku u Brašov kontaktiramo Lejlu koja je obećala i našla nam smještaj u sklopu pansiona gde su ona i Irhad također bili smješteni – Pansion Italiana. Motori parkirani i mi idemo na presvlačenje i odmaranje. Čeka nas Brašov za istraživanje, a i gladni smo 🙂
Kratka šetnja Brašovom počinje.
Promet je prilično lijepo reguliran, ulice u dobrom stanju, centralni dio prometnica pregledan i dobro obilježen.
Sve je ukrašeno dobro održavanim parkovima i cvijećem.
A starih dobro očuvanih građevina je na sve strane.
Centralna pješačka zona je puna šetača i turista. Magnetića ima na sve strane 🙂
Cijela ekipa je usporila u potrazi za nekim restoranom, jer valja utoliti žeđ, a bogme i glad 🙂
Tu je još par lijepih motiva sa centralnog trga Brašova koji okuplja mnoštvo prolaznika.
a evo pogleda i s druge strane
Troškovi smještaja oko 15 eura po osobi.
Nastavlja se…