Bajkerska dunavska tura 5. – 7. dan
Autor: Darko Savić
5. dan, skitanje po Temišvaru
Ovaj dan smo odlučili smanjiti vožnju na najnužnije relacije i to samo po gradu.
Jutro počinje kavom u već poznatoj “prodavnici”. Automat za kavu, “kuha” odličnu kavu svih vrsta. Ovisno o settingsu. Zaista, nismo ljubitelji baš kave iz automata, ali ova je bila odlična. Sjedamo na motore i pravac centar grada.
Plan je doručkovati štogod, a potom šetnja gradom. Preporuku već odavno imamo a to je Pub Yugo. Komplikaciju oko parkiranja motora rješavamo na trotoaru Pub. Nalazimo baštu. Morate imati u vidu da u ovom dijelu Europe koju smo pregazili zadnjih dana pušenje u zatvorenim prostorijama je strogo zabranjeno, a naši pušači ne mogu bez svojih aditiva. Dolazi konobarica i mi sad nešto izvoljevamo… kajgana ovo kajgana ono… Žena nas gleda i ladno: “ovo je bre srpski nacionalni restoran, kakve bre kajgane?!” 🙂 Ajd preporučite nam onda Vi nešto. Naravno, preporuka je Yugo pljeskavica. Vjerujte nam na riječ, to nije bio doručak, nego vrlo obilan ručak! 🙂
Čuj kajgana! Smijali smo se tome cio dan! 🙂
Vjerujem da je to praksa ovog Puba ili možda smo im bili interesantni, na kraju obroka kava je na račun domaćina 🙂
Zamolimo i ostavimo motore kod njih i ostatak dana smo proveli u lijepoj šetnji i kuliranju po centru grada. Vjerujete li da kiše nema? 🙂 Da, napokon! 🙂
Vraćamo se pred večer u smještaj i uz ledeno pivo Timisoreana iz prodavničkog frižidera pada dogovor – idemo u lokalno istoimenu pivnicu. Opet po preporuci taksiste. Treba li u njih sumnjati? 🙂
Timis regija po kojoj i Temišvar nosi ime, opredjeljujuće je bilo i za lokalnu, a veliku pivnicu. Restoran u sklopu pivnice odličan. Hrana vrhunska. Recimo, kako i dolikuje takvoj lokaciji. Pivo se pije iz litarskih krigli. Što reče netko, kao da smo došli u teretanu, a ne na večeru 🙂
Lijep završetak dana u sjajnom raspoloženju. Hrana i usluga za preporuku. Što reče Nedo, menu im je k’o enciklopedija. Ima da se nalistaš dok dođeš do kraja! 🙂
Rezime dana: max 10 km, odlično druženje i šetnja gradom, opuštanje i uživanje. Smještaj 56€ za četiri osobe.
6. dan, Temišvar – Srpska crnja – Čestereg – Novi Sad – Šid
Današnja vožnja nije nešto previše zahtjevna. Pred nama je nekih 250 km do Šida, ali imamo mi tu i nekih planiranih pauza. Naime, glavni krivac za prvu pauzu u Srpskoj Crnji je naš drugar Miha Lukač. Odavno mi krojimo planove da se vidimo i naše putovanje ovim krajem bio je za to idealna prilika.
Ovaj momak nas čeka na graničnom prijelazu iz Rumunjske u Srbiju. Bratski pozdrav nas dvojice rekonvalescenata i ostale družine i komanda pada, “Pratite me”.
Na par kilometara vožnje ulazimo u Srpsku Crnju, a tamo sjajan doček. Bratski zagrljaji naših domaćina MK Kumovi i njihovih komšija MK Ki Riders iz Kikinde. Čašica rakije za dobrodošlicu, veliki broj bajkera koji su tu sa svojim ljepšim polovinama, puna trpeza hrane, ledeno Zaječarsko pivo i osmijesi uz puno priče.
Tu se priče prepliću. Planiraju se putevi, analiziraju dosadašnji kilometri, razmjenjuju informacije o zajedničkim prijateljima, odlična i prava prijateljska atmosfera. Tko zna do kad bi ovo potrajalo da mi ne moramo…. Dobro, ništa se ne mora, ali smo planirali večeras do Šida na moto skup.
Pade prijedlog da obiđemo spomen obilježje, rodnu kuću Đure Jakšića. Takav prijedlog se ne odbija. Na par minuta šetnje ljubazni kustos ove muzejske postavke dočekuje nas toplom dobrodošlicom i provodi nas kroz ovaj prostor uz sva dodatna objašnjenja. Družeći se s ovim divnim ljudima shvatio sam iz njihove priče koliko vole i poštuju svoju tradiciju i sa koliko ljubavi govore o svom kraju. Onako, sjedeći i razmišljajući, prođe mi misao kako će ovakvih susreta biti još!
Ne bi domaćini da mi idemo, nude nam ostanak, ali uz dužno poštovanje “odbijamo” kavu, sjedamo na naše motore i pravac ka zapadu.
Nakon desetak minuta vožnje oblaci, možda i pun stomak delicija, pritisak pada, dogovaramo se signalima : treba kafa. Krijem ja u rukavu još jedan poziv našeg druga Nevenka Brkića da navratimo kod njega u njegov bife “Kod Prikija”.
Nevenko je tu negde u blizini. Svadbuje. No, na kratko napušta svatovsko veselje i dolazi da se malo družimo i ispričamo. Odlična lokacija u centru Česterega s baštom u prirodnoj hladovini, a domaćin kao i mi oduševljeni novim poznanstvom i kratkim druženjem.
Ipak, napuštamo i Čestereg i put kreće preko Zrenjanina ka Novom Sadu. Preko Bačke Palanke prelazimo u Hrvatsku pa onda iza Iloka opet se vraćamo u Srbiju. Nije nam baš drago što svakih desetak kilometara imamo granične prijelaze ali tako plan puta nalaže. Može i daljim putem, nije da nije.
Napokon dolazimo u Šid u posjetu našim prijateljima iz MK Šid koji organizuju svoj moto skup na obroncima Fruške gore, točnije u Berkasovu.
Parkiramo motore a oko nas mnogo poznatih lica. Ova dva “matorca” odmah u neku ozbiljnu priču 🙂
Eto znao sam, odmah ćete reći: Ovi momci samo jedu, nije njima ni teško! Neka Vam bude! Nije nama teško! U pravu ste. S prijateljima nikad i ništa nije teško. Nego ovi domaćini imaju neke čudne običaje da nas sa daleka puta toplo i srdačno dočekaju, nahrane, ugoste… Takvi su neki čudni ti običaji.
Ovako druženje se produžava duboko u noć. Tu smo sreli i našu braću iz MK Škorpioni, Laktaši. I kako drugačije nego za isti sto! 🙂
Rezime dana, 250 km, više sjedenja za stolom nego vožnje, vrhunsko raspoloženje u odličnom druženju. Smještaj free! Hvala Deda Tisa! 😉
7. dan, pravac kućama.
Zbog raznih privatnih planova, ekipa se malo razdvaja. Naime, ja bih već večeras trebao za Beograd pa nakon jutarnje kafe pravim brzi skok preko Vinkovaca i Županje na Orašje i onda kući. Prtljag za porodično putovanje već spreman. Kratko osvježenje, promjena dokumenata i putne torbe, ključevi od škode u džepu i već oko 16 h napuštam Banja Luku. Nakon oko 300 km na motoru još oko 350 km za volanom 🙂 Izlazeći iz grada srećem moje drugare koji tek pristižu kući.
Bilo je to predivnih 7 dana. Prešli smo oko 1800 km. Obišli 7 zemalja. Dobro, ni oni kišni dani i kilometri se ne pamte po lošem. Jednostavno, kako to nađoh kod mog druga Dejana Tasića: “Life is not about waiting for the storm to pass. It’s about learning to ride in the rain!” Potpisujem. Ova dobra ekipa se dobro provela, lijepo provozala, družila, obišla nekoliko interesantnih gradova, ostvarila jedan od svojih snova, a to je provozati Dunavsku turu i već planira neka nova putovanja i ciljeve.