Portugal – zemlja sunca, mora i fada

Autor: Marija Renić

Teško je s malo riječi opisati trinaestodnevno putovanje iz snova. Genova, Barcelona, Madrid, Lisabi on, Sintra, Fatima, Porto, Toledo, gradovi su kroz koje smo proletjeli i ostavili mali dio sebe, a puno veći ponijeli sa sobom.

Portugal je država koja graniči samo sa Španjolskom i Atlantskim oceanom. Ime Portugal dolazi od riječi Portus Cale što znači „Lijepa luka“. Morski utjecaj se osjeti posebno u klimi. Ove godine su Portugalci bili posebno razočarani lošom sezonom. Temperature su bile i do deset stupnjeva niže od prosječnih srpanjskih. To je i nas „mediterance“ iznenadilo, kada smo s temperatura zraka od oko 40 C°, došli na njihovih maksimalno 28 C°.

Glavni grad Lisabon (portugalski: Lisboa [lišboa]), s oko 570.000 stanovnika najveći je grad Portugala. Na samom dolasku, mogle bi vas iznenaditi dvije stvari. Jedna je kip Isusa Krista, reprodukcija onoga iz Rio de Janeira. Druga je most preko rijeke Tejo, također reprodukcija. Onoga u San Franciscu.

No, Lisabon nije grad reprodukcija, daleko od toga. Osnovali su ga Feničani kao utvrdu, a glavni je grad još od 13. stoljeća. 1755. godine grad je stradao u snažnom potresu, a zatim ponovno izgrađen u skladu s zamislima Marquês de Pombal-a. Ovaj potres je bio zaista nešto veliko u portugalskoj povijesti, i njega će vam sigurno često spominjati svi lokalni vodiči.

Centar Lisabona, Baixa, isprepleten je nizom brdovitih uličica, između kojih visinske razlike znaju biti doista velike. Taj problem su Portugalci riješili izgradnjom brojnih uspinjača i dizala. Moja preporuka vam je sjesti u tramvaj br. 28 i provozati se jedan krug oko Baixe. Vožnja portugalskim tramvajem biti će vam poseban doživljaj. Uvjerit ćete se na licu mjesta zašto.

Kad ste već u centru, nikako ne biste smjeli propustiti gradsku utvrdu Castelo de São Jorge. Nad centrom grada se izdiže na visini od 110 m. Osim doživljaja same utvrde, nezaboravan je pogled koji se prostire na rijeku Tejo, mostove, Atlantski ocean i naravno cijeli Lisabon.

Ipak, zaštitni znak Lisabona je Elevador de Santa Justa, gradska uspinjača, koju je projektirao poznati francuski arhitekt Eiffel, a spaja Donji grad (Baixa) s Gornjim gradom, poznatijim kao Bairro Alto. To je stariji dio grada, malo prljav, ali s velikim brojem mjesta za noćne izlaske, galerijama, trgovinama i dobrim restoranima u kojima se pjeva Fado.

Fado je tipična portugalska glazba, melankoličnoga ugođaja. Izvodi se uz gitarsku pratnju, a tekstovi opisuju težnju i ljubav prema nekome tko je jako daleko. Portugalci to objašnjavaju riječju „saudade“ što bi značilo, mješavina tuge, boli, sreće i ljubavi. U novijoj povijesti su ga pjevale žene portugalskih mornara dok su oni plovili oceanom. Postoje dvije vrste fada – fado iz Lisabona i iz Coimbre. Lisabonski fado bio je prvenstveno popularna glazba, obično ga izvode žene, dok je fado iz Coimbre imao više literarno obilježje i obično su ga izvodili muškarci. Ako ste na Bairro Altu, a želite poslušati Fado, na pravome ste mjestu. Samo se pripremite da ćete za taj doživljaj sigurno morati izdvojiti minimalno 20 € i doći puno ranije kako biste uhvatili mjesto u jednom od fado klubova,  ondje morate i večerati.

Belem je, po meni, najljepši dio Lisabona. U njemu se nalazila poznata luka koja je branila grad s mora. Danas se ondje nalazi Betlehemska Tvrđava ili Torre De Belem, koja je simbol Portugala i nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine.

Ukoliko ste u ovom dijelu grada nikako nemojte propustiti obilazak Jeronimskog samostana (Mosteiro Dos Jeronimos) i Pomorskog muzeja koji se nalazi u sklopu njega. A za oko će vam sigurno zapeti i Spomenik otkrićima (Padrao Dos Descobrimentos). To je spomenik koji su Portugalci podignuli svim najznačajnijim ličnostima iz njihove povijesti.

U blizini mu je, na prvi pogled obična, prodavaonica. No, kad uđete unutra dobijete sasvim drugu sliku. Radi se o prodavaonici tradicionalnih portugalskih kolačića Pasteis de Belem, koji se od 1837. godine proizvode na ovoj lokaciji. Dnevno ih se ispeče na stotine, i svejedno su i dalje nezasitni. Kad bih znala što se u njima točno nalazi, otkrila bih vam, ali to jednostavno morate probati. Cijena jednoga kolačića je 0,90 €, i moja vam je preporuka, čim uhvatite konobara, odmah naručite dva jer nisu veliki, a jako će vam se svidjeti.

U sjeveroistočnom dijelu grada, nekih 30 minuta vožnje autobusom od centra, nalazi se EXPO (oni izgovaraju ežpo). Lisabon je 1998. bio grad domaćin Svjetske izložbe EXPO, a nakon svjetske izložbe pretvoren je u poslovni kvart. U ovom suvremenom dijelu grada nalazi se drugi po veličini shopping centar u Europi. Ukoliko vam je shopping u planu, svakako pođite u centar Vasco da Gama. Naći ćete apsolutno sve što vas zanima, a cijene su povoljnije nego u centru grada. Nalazi se na zadnjoj stanici metroa, u spomenutome smjeru. Ono što na Expo-u nikako ne smijete propustiti je akvarij, najveći u Europi, a drugi po veličini u svijetu. Zasigurno poseban doživljaj za svakoga. Nedaleko od akvarija nalazi se žičara, koja će vas voziti paralelno s rijekom Tejo i pružati pogled na cijeli EXPO i 11 km dug most Vasco da Gama.

Ukoliko ste na duže vrijeme u Lisabonu, svakako trebate otići u Sintru, Cascais, Porto i na Cabo da Roca, najzapadniji rt Europe. Prijevoz je u Portugalu jako dobro razvijen, i cijenom dosta povoljan. Do sva tri ova gradića potrebno vam je 20-30 minuta vlakom, a karte nisu skuplje od 2-3 €. Što se javnog gradskog prijevoza tiče možete kupiti turistički pass (na 24 ili 48 sati) i voziti se javnim gradskim prijevozom koliko vas je volja. Puno sigurnija i brža opcija je taxi. On je u Portugalu zaista povoljan. Naša je sreća što nismo bili smješteni daleko, tako da nas je do samoga centra taxi izašao oko 3 €. Taksisti su ljubazni, i čak vas znaju pričekati pred dućanom, kako ne bi dva puta plaćali start. Kada računate da je start taxija 2 €, i da se njime povezu 4 osobe, to je zaista ništa. Vožnja tramvajem se naplaćuje 1,30 €, bez obzira vozili se jednu stanicu ili tri kruga. Provjereno, tramvaj neće krenuti dok ne kupite kartu.

Portugalci su ljubazni i svatko želi pomoći, mada većina ne govori engleski. No, puno više drže i cijene turiste od Španjolaca. Hrana u Portugalu nije tako strašno skupa. Kao i svugdje, skuplja je u restoranima u centru. Tamo jeste skuplja, ali ne pretjerano. Najčešće ćete za ponudu dobiti bakalar na tisuće načina ili druge morske plodove. Jesti autohtonu hranu je preporučljivo, pa sam se, vođena tom preporukom, jako pozitivno iznenadila u neka jela iz mora i način na koji ih spravljaju. Dok ste u Portugalu preporučljivo bi bilo piti njihova domaća vina. Izvrsna su, a cijene nisu strašne. Dobila sam osjećaj da je i njihovo najjeftinije vino jako dobro.

Ono bez čega u Portugal ne idite je otvarač za boce, a ono bez čega se iz Portugala ne vraćajte je boca domaćeg Porta.

Sretan put!