Autor: Marin S.
Tigar sa slavenskom dušom
2001. godina. Autobusom od Rijeke do Varšave. Svi smo oduševljeno krenuli na putovanje koje je u jednom smjeru trebalo trajati 29 sati. Nije Poljska na drugom kraju svijeta, ali tada ne baš dobre ceste, granice i predstavnici zakona su utjecali na pokoji sat više proveden u autobusu. Doduše, braća Poljaci, kao ni mi, ne zaostaju puno za zemljama poput Kolumbije recimo, kada je korupcija u pitanju.
Odlučio sam se ponovno zaputiti u grad s velikom slavenskom dušom i doživio novu, još ljepšu Varšavu koja osvaja i zove vas ponovno natrag. Ovaj put odlučio sam u glavni grad Poljske kombinacijom vlaka i autobusa. Zbog povoljnih cijena autobusom do bombona na Baltiku zvanog Gdanjsk i dalje vlakom. Vlakovi, nešto sporiji nego u Japanu ili Francuskoj, pružaju komfor u odnosu na autobus.
Čekati vlak tog jutra na peronu nije bilo najugodnije. Kapljica za kapljicom znoja ubrzo se pretvarala u potok koji mi se slijevao s čela. Vidjevši vlak, krenuo sam prema njemu ponadavši se modernom klima uređaju ili barem nekoj ventilaciji. Nakon naguravanja tko će prije u vlak, konačno ulazimo u naš kupe. Upoznajemo se s Poljakom Mirekom i njegovom djevojkom Justanom koja opravdava epitete koji se dodjeljuju Poljakinjama. Poljski golupčići su već ljetovali ove godine na Jadranu i imaju samo riječi hvale za našu obalu. Zahvaljujući njima, relativno lako i brzo nalazimo centar grada. Samo 15 min od željezničkog kolodvora, gdje se smještamo u Dizzy Daisy hostel. Hostel kao hostel, nudi sve potrebno, meni su ionako bitni samo tuš i krevet. Uživam malo u pogledu na grad, te se spuštam do recepcije po korisne informacije.
Najvažnije – X X X
Janusz, simpatičan momak na recepciji, osim korisnih savjeta o kretanju po gradu, nudi i poznanstvo s lijepim mladim damama. Nula bodova.
Počinak u sobi ili razgledavanje grada. Vlak i sparina su odigrali svoje i s obzirom da je već bilo popodne, razgledavanje grada smo ostavili za sutradan. Prvo je u planu bila šetnja ulicama grada, nakon toga obilazak noćne Varšave. Janusz mi je preporučio klub Ferment. Dobar klub, sve je bilo baš kako je i opisao, ali nije rekao da su karaoke na programu. U Fermentu se nemilice pije i toči pivo Lomza mochne, koja se pokazala – moćna. Osim te pive dobro sjeda Leh, Zviec i Brok.
U klubu je osim nas bila i grupa, vjerojatno, Iraca. Tko drugi pije toliko Guinessa! Najzgodnije djevojke u klubu, Varšavljanke. Ne znam jesu li zgodnije danju ili kada popijem pivu dvije. Ostatak večeri je prošao, X X X (cenzurirano).
Po_gradu je bilo dosta španjolskih turista-backpackera. Ryanair, Eccolines i ostalo čini svoje, standardna stvar. Dok mi i dalje tapkamo u mjestu, Poljska je od ove godine među deset zemalja svijeta u koje se najviše investiralo.
Što se noćnog života tiče, iako to nije primarni razlog zbog kojeg se posjećuje ovaj grad, Varšava ima sve na nivou. Od pubova i barova do diskoteka. U ljetno doba zabavu možete pronaći u svakom kutku grada, bilo to u vidu koncerata na otvorenome ili zabave koje organiziraju grupice turista. Ljeti ih ima mnogo i svatko je pozvan pridružiti se.
Novi dojmovi
Prvi put kad sam dolazio u Varšavu odmah sam zamijetio velik broj starih automobila i oronule sive zgrade oko centra. Danas je sve ulickanije, stari grad je pravi bombon, zgrade oko centra su moderne, neboderi ostakljeni.
Bez pretjerivanja, jedan dio grada podsjeća na Manhattan. Novi poslovni neboderi niču u visine. Sve više bacaju u zaborav Staljinove stare zgrade, koje su, bez obzira na arhitekturu, dokaz moći i kvalitete graditeljstva. Zub vremena ih stiže, ali ih ne nagriza.
Ono_što nitko neće zaobići je sovjetski poklon Varšavljanima. Palača kulture i znanosti u prepoznatljivom Staljinovom stilu, izgrađena u razdoblju od 1952-1955 godine. PKZ sadrži tehnički muzej, tri kazališta, kongresnu dvoranu sa 3.000 mjesta i toranj s kojeg puca veličanstven pogled na panoramu grada.
Bez obzira na to, mnogim Poljacima je to jedna od omraženijih gradskih zgrada koja ih podsjeća na sovjetsku čizmu koja je gazila svakog tko bi pokušao obuti drukčije cipele.
Financijska moć Poljaka se popravlja i to se naročito osjeća u Varšavi u kojoj je smješteno sve iole važnije u Poljskoj. To je i razlog sve jačeg priljeva Poljaka u ovaj slavenski tigar.
Nastanak i Stari grad
Inače, zasluga što je Varšava postala glavnim gradom ide kralju Sigismundu trećem. On je svoj dvor odlučio premjestiti ovdje krajem 16.stoljeća. Do tada je stolovao u Krakowu.
Grad od 1.7 milijuna ljudi ima povijest za ispričati. Kao i svaki europski glavni grad i Varšava ima povijest ispisanu velikim slovima. Činjenica je da ono što je Varšava proživjela tijekom njemačkog razaranja u 2. svj. ratu i opet stala na noge još moćnija i ljepša, uspijeva samo rijetkima. Srce svakoga grada je njegov stari dio. Od tuda sve počinje, a stari grad Varšava se počeo razvijati u 13.stoljeću.
Mjesto gdje se ljudi okupljaju u Starom miastu ili Starowki, je starogradska tržnica, Rynek, gdje se može osjetiti i kako stariji Varšavljani dišu, pod uvjetom da dođete u zimskim mjesecima kada je turista manje. Njihov Rynek okružuju mnogobrojni kafići, restorani, dućani te zgrade u raznoraznim bojama koje Varšavi daju poseban šarm.
U_krugu starog grada se nalazi jedna od najvećih atrakcija Varšave-Barbakan, dio kompleksa utvrda koje su nekoć okruživale i štitile grad. Tijekom 2.svj rata, kao i stari grad, bio je gotovo do temelja razoren, te su trebale pomoći sa svih strana da bi se krenulo u obnovu.
Stari_grad je pod zaštitom UNESCO-a i predivan je. Uređen nedavno, a prvotno izgrađen i ulickan u vrijeme Sigismunda III, kada je glavni grad iz Krakowa premjestio u Varšavu. Također, ovo je mjesto gdje ćete susresti mnogo poljskih umjetnika, čije izložbe u proljetno i ljetno vrijeme daju još jedan ugođaj starom gradu.
Ljeti, u vrijeme koncerata, važno je na vrijeme potražiti svoje mjesto u nekom od kafića. Kasnije se zabava nastavlja u okolnim restoranima kojih zbilja ima mnogo i u starom i u novom dijelu grada. Od kuhinje sa crnog kontinenta, balkanske, poljske, kineske, gruzijske, zbilja svaki kutak svijeta je, može se reći, zauzeo svoje mjesto na gastronomskoj karti slavenskog tigra.
Ono čime grad obiluje su parkovi i spomenici, kojih zbilja ima na svakom koraku. Posebno me se dojmio spomenik Fredericu Chopinu u prekrasnom, opuštajućem mjestu, Lazienki parku. Ako se nađete u Varšavi, svakako ga posjetite.
Također, zanimljivo za razgledati je i Wilanow. Zovu ga poljskim Versaillesom, a nalazi se južno od grada. To je nekoć bila ljetna palača poljskog kralja Jana Sobierskog.
Zagonetne sestre sirene
U_starom gradu će vam pozornost privući i jedan neobičan spomenik. Neobičan, jer riječ je o sireni. Sirena koja drži mač i štit!?
Legenda kaže da je to jedna od dviju sestara sirena koje su živjele u Baltičkom moru i koje su jednog dana odlučile potražiti novu sredinu. Ova sirena je prvo otišla do Gdanjska, odakle je rijekom Vislom odlučila poći do njenog kraja. Jednog dana se zaustavila na nasipima današnje Varšave i tu je ostala cijeli život. U međuvremenu, jedan prepredeni trgovac ju je ulovio u mrežu i htio zaraditi pokazujući je ostalom puku. Njen mili glas u mreži je čuo zgodan ribar i spasio je. Ona se zavjetovala da će štititi njega i njegov grad dok god bude mogla. Danas je, vjerojatno, stopa kriminala u starom gradu niska zahvaljujući ovoj sireni.
Gdje je njezina sestra završila? Možete ju pozdraviti odete li do Kopenhagena gdje sjedi i dan danas na ulazu u luku. S obzirom na njeno dobro poznanstvo s Hansom Christianom Andersenom, o njoj možete pročitati i bajku.
Znaci, Marine, nije se puno promijenilo otkako sam ja bio tamo kao student. Vrecica Vegete je bila najbolja putovnica.
Nazalost, za moga jednomjesecnog boravka u Poljskoj uspio sam propustiti Varsavu, tako da sam sa zanimanjem procitao Vas putopis i nadam se da cu jednoga dana ispraviti taj propust. U Gdanjsku sam bio i jos se sjecam zapiekanjki (ili kako se vec pise). Je li ih jos prodaju na cesti?
zapiekanki se prodaju posvuda u gradovima…