Krakow

Krakow – Kraljevski provod u kraljevskom gradu

Autor: Marin S.

Put me ponovno odveo u Poljsku. Na poziv turističke agencije ‘Alga Travel’ iz Zagreba za vođenje putovanja u Krakow nisam previše dvoumio. U Krakowu sam bio nekoliko puta i taj grad spada u sam vrh meni omiljenih europskih destinacija.

Krakow je grad veličine otprilike kao Zagreb s time što je površinski nešto veći, dok je brojem stanovnika nešto manji – cca 750.000 ljudi. U njega hrle turisti, naime preko 8 miljuna ljudi godišnje odsjeda u Krakowu. Grad koji udomaćuje ženski WTA turnir, domaćin je međunarodnog filmskog festivala, ima preko 20 kazališta, 30 muzeja, te sa Varšavom vodi bitku za kulturnu prevlast u Poljskoj. Grad je to u kojem njemački jezik nije mio, ali njemački trinkelni jesu. Od mnogih nadimaka, opravdano nosi onaj ‘grad crkvi’ s obzirom da ih ima stodvadesetak.

Krakow je turistički grad, ne onakav tipičan u kojem se radi panoramski razgled autobusom kao u Beču, Barceloni, Sarajevu. Meni draže. U autobusu uvijek nešto skrene pažnju ili misli odlutaju dok gledate neku zgodnu Poljakinju koja je upravo izašla iz marketa. Također, jedan od razloga je što je središte grada neusporedivo sa okolicom gdje prevladava Staljin-stil gradnje. Relativno brzo dolazimo do centra, manje od 10 minuta od našeg hotela Krakus. Sve sive, otužne zgrade brzo zaboravljate kada se priblažavate parkiralištu pored Wisle. Razgledavanje nekadašnjeg glavnog grada Poljske može početi.

Upoznavanje znamenitosti

Kad god bih izašao iz autobusa na parkiralište podno Wawela, kao da bih se napunio nekom pozitivnom energijom koja me drži na nogama. Ovaj kraljevski grad doista odiše nečim posebnim. Naš razgled počinje od brda Wawel poznatom po tome što su ovdje stolovali poljski kraljevi od 11.-17.st. Osim dvorca Wawel ima i katedralu koja pripada tom kompleksu koji je nekoć djelovao kao gradić.

Zvonici katedrale su zapravo ono što se prvo i primjećuje u šetnji prema brdu. S vrha katedrale puca predivan pogled na sam grad kao i druge tornjeve na glavnom gradskom trgu. Ulaz u katedralu koja je na UNESCO listi nije besplatan. Naplaćuje se 10 zloti ilitiga 20 kn. Ako ste student ili mlađi od 26. godina, cijenu prepolovite. U tu cijenu je uključen odlazak na sam vrh katedrale, razgledavanje mnogih kraljeva i svetaca koji počivaju ovdje tako da se zbilja vrijedi izdvojiti taj novac. Karol Woytila je kao mladić izrazio želju da ga se pokopa ovdje, među poljskim velikanima, jer je sam Ivan Pavao II radio u Krakowu dvije godine. Na području arkadnog dvorišta, iza jednih vrata, krije se poveći kamen kojemu je očitano povećano zračenje što je izvor pozitivne energije. Nisam baš stručnjak o tzv. čakrama, ali činjenica je da niti ja, niti jedan putnik se nije namrgodio za vrijeme našeg posjeta Krakowu, tako da ta priča drži vodu.

Oko nas grupice turista sa svih strana bez obzira što je zimsko razdoblje. Njemački penzioneri, ruske sponzoruše sa djecom, nezaobilazni Japanci, ali i naši ljudi, među kojima ovo mjesto postaje sve popularnija destinacija. Nastavljamo dalje do jednog od najvećih europskih trgova.

Rynek Glowny, najveći srednjovjekovni trg, privlači ljude brojnim restoranima, kafićima, suvenirnicama ali i zanimljivim pričama. Trg na kojem dominira žuta zgrada Sukiennice, nekadašnje središte trgovine na ovim prostorima, može se podičiti i crkvom s najvećim baroknim oltarom na svijetu. Nalazi se u crkvi Sv.Marije, poznatoj po svom ciglenastom izgledu.

Na predivnom trgu se nalazi i jedan od najfotografiranijh objekata u gradu, toranj Ratuszowa, gotičko zdanje, jedini sačuvani dio nekadašnje gradske vijećnice. Na trgu ima mnogo besplatne zabave, uličnih zabavljača: pantomimičara, žonglera, uličnih svirača, slikara…

Oko trga je mnoštvo kafića, restorana, pečenjari. Izuzetno je popularan kebab. Onaj tko se nađe u Krakowu sigurno mu neće odoljeti. Mi se odlučujemo za kuhano vino, onako s nogu, te nastavljamo naš razgled. Kuhano vino kao kuhano vino, ali ovo morate probati. Slatkasto, optimalna vrućina, inače sam od onih kojima je i svaka juha prevruća, ali ovo je vino bilo super. Nastavili smo Florianskom ulicom kroz istoimena vrata do tvrđave Barbaka, srednjovjekovne tvrđave koja je nekada bila ključ obrane grada. Još smo pogledali crkvu Sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i dimnjačara. Crkva je to u kojoj je Karol Woytila radio dvije godine kao vikar. To je i crkva u kojoj bi započinjao proces krunidbe, a ruta je išla upravo po ovoj po kojoj smo mi došli do Sv. Florijana. Taj dan je bio siv, oblačan a to gotovo da nisam zamijetio. Zašto?

Kad se nađete pred Wawelom, pa na Ryneku, jednostavno se prepuštate pričama i legendama ovog grada, utonete u razne boje – od zelene kupole Sv. Adalberta, predivnog tornja Ratuzsowa, crkve Sv.Marije. Makar doma ostavili probleme, naišli na sivilo u predgrađu Krakowa, bili iznervirani jer je poljska čistačica zaboravila donijeti ručnike u vašu sobu, sve će vas proći jednom ugodnom šetnjom središtem grada. Možda je to ona pozitivna energija koja vlada Krakowom. Uostalom, Krakow je zbilja jedan od rijetkih gradova koji je gotovo neokrznut preživio drugi svj. rat.

Slavonci u Krakowu i sarma

Završivši razgled grada uslijedio je povratak na odmor u hotel gdje me dočekalo jedno poprilično neobično iznenađenje. Grupica od 4 mladića koju nije zanimalo upoznavanje grada, u svojoj sobi je na plinskom kuhalu radilo sarmu (!?). Putnici su naravno pucali od smijeha na slavonske kuhare, dok su oni pazili na kadu gdje im se mekšala glavica kupusa. Istu večer dok sam sjedio u baru, ulazi jedna plavuša, striptizeta. Zainteresirao sam se kad je pitala broj sobe gdje su bili smješteni Slavonci. Pomislio sam: neka se zabave dečki. Pola sata kasnije, prolazeći hodnikom, primoran sam reći istoj grupi da stišaju glazbu. Narodnjaci su se čuli po cijelom hodniku. Otvorivši vrata shvatio sam da me kod njih ništa ne može iznenaditi. Striptizeta je plesala oko sarmi koje su se kuhale, a oni su se u to vrijeme bezbrižno dodavali – glavicom kupusa! Blago njima, da mi je takva glava pa da se odmorim par dana.

Slavonci su sa sobom u Krakow ponijeli i Božu. Božo je lutka, maneken koji inače stoji u modnim buticima reklamirajući odjeću. Iz kojeg su butika oni ‘posudili’ Božu, ne znam. Ovaj Božo je bio zamjena za njihovog prijatelja koji je u zadnji čas odustao od putovanja zbog prehlade. Da je to lutka, nije lako zaključiti jer su s njime oni vodili konverzacije i po 20 minuta.(!?) Vodili su ga i u njihovu jedinu šetnju gradom i izlazak u noćni provod. Ponavljam, Božo je lutka iz modnih dućana. Čuo sam da su uspjeli prevariti i taxistu u njegovom vlastitom taxiju. Najvažnije da policija nije dolazila u hotel zbog njih, tako da – sve je dobro što dobro svrši.

 Gdje jesti?

Bilo je vrijeme za opuštanje uz još jedno kuhano vino a nakon toga odlazak u restoran. Kao i kafića, restorana ima mnogo. Gruzijsku, tajlandsku, talijansku kuhinju smo zaobišli te otišli u Chlopskie Jadlo. Restoran koji priprema tradicionalnu poljsku kuhinju je ispunio sva naša očekivanja. Poljaci su Slaveni a sa Slavenima ne volim pričati na engleski, uvijek mi je bilo zanimljivije da pričamo na svojim jezicima makar se igrali pantomime. Pantomima ipak nije bila potrebna, konobar nam je donio kuhano pivo s pekmezom, poljsko pivo Tyskie, bigoš -odlično jelo slično našoj sarmi, golonku-svinjsku koljenicu, te naravno poljsku votku Žubrowku. Pablo Picasso je jednom izjavio da su tri najbolja proizvoda iz prve polovice 20. stoljeća: kubizam, blues i poljska votka. Svatko iz mog autobusa tko je pio složio se sa Picassom oko votke. Imaju Krakowljani i svoju votku, Cracovia, također dobro prihvaćena od grupe. Iako se Poljaci diče votkom kao svojim napitkom i dan danas, istina je ipak na ruskoj strani koja je uspjela i dokazati da je votka njihova. Boce votke se naveliko prodaju u večernjim satima kada mladež izlazi van. Trgovina, koje prodaju samo alkohol, ima nekoliko oko glavnog trga i otvorene su cijeli dan. Cijene su otprilike kao kod nas, nešto niže recimo, ali ne zamjetno.

Od restorana još treba izdvojiti Szlacheckie jadlo, Pierogarnia, Kuhnja u Babce, Polakowski s poljskom kuhinjom zatim Leonardo, Bombay Tandoori ili za vegeterijance Green way, Bar wega. Do njih nije problem doći jer njihovo osoblje vas zove sa ulica na ručak ili večeru.

Posebna priča je Kazimierz, židovska četvrt nazvana po poljskom vladaru Kazimiru koji je dao sagraditi ovaj dio grada. Poznata je po tome što je ovdje obitavao velik broj Židova do drugog svjetskog rata. Iako ih danas ima vrlo malo ili gotovo ih nema u usporedbi s prošlim vremenima, Kazimierz je poznat po svojim kafićima i restoranima sa židovskom kuhinjom. Do njega se dolazi desetominutnom šetnjom od centra Stradomskom ulicom prema jugu.

Gdje izaći?

Krakow je i studentski grad, 160 tisuća studenata ga je odabralo  za svoj akademski život. Ovaj grad se može pohvaliti i jednim od starijih sveučilišta u Europi. Otvoreno   polovicom 14.st, danas nosi naziv Jagelonsko sveučilište po slavnoj dinastiji Jagelovića, koji su vladali u doba Poljsko-Litvanske unije. Uz mnoštvo noćnih klubova, barova, pubova i toliko studenata, dosadan noćni život ovdje ne postoji.

Odmah poslije 20h zgodne plavokose, crnokose hostese zagospodare sporednim ulicama Rynek Glownya i pozivaju vas na partye u njihov klub. Rade to i mladići dajući vam flyer za besplatan alkohol. Pivo u Krakowu nitko ne smatra alkoholom. Čaj, pivo, kava, voda – to je to. Ima mnogo razvikanih klubova kao što je Frantic, Cien, Alchemia… nećete pogriješiti uđete li spontano u bilo koji. Mi smo šetali gradom i probali ući u Frantic, gdje su nam namrgođeni izbacivači promrmljali nešto na poljskom, a djevojka koja radi na ulazu rekla da prošećemo ako nismo pozvani. Privatni party nije za nas te smo odlučili još malo prošetati. Zbog kiše koja je počela pljuštati ulazimo, mislili smo u kafić, kad ono prostrani, već u 21h dobrano ispunjen, Coyote bar.

Prvo što smo zapazili bile su konobarice, koje su čak i bolje izgledale od onih cura iz istoimenog filma. Justana, Paulina, Marija… čuo sam da se spominju i na putu za Zagreb. Pola litre piva za 12 kuna nije puno s obzirom na Rijeku ili Zagreb gdje ćete barem toliko platiti onu manju. Pila se naravno i Žubrovka, i medica, ili kako ju Poljaci zovu ‘miod piotny’ ilitiga pitki med, te Chopin votka. Nakon par čašica treba stati na loptu, jer sutradan nas je čekao odlazak u čarobni rudnik soli Wieliczka. Pozdravili smo trios iza šanka, Igora na ulazu koji je inače Hrvat, rođen u Osijeku, ali trbuhom za kruhom kao i zbog ‘leptirića u trbuhu’ došao do srca Europe. Naš hotel je bio smješten u predjelu grada Nowa Huta koji je oko 8 km od samog centra. Vožnja taxijem stoji 30 zlota, ako probate pitati na poljskom je 25, ako pitate na poljskom je 20 zlota što je odlična cijena. Naravno voziti se takvim taxijem u pravilu znači i stariji automobil. Noviji kao WW Passat ili BMW ne voze  ispod 35-40 zloti.

Nowa Huta je Staljinov dar Krakowu, što će reći da nije najreprezenativniji dio grada. Sagrađena je kao stambeno naselje radnicima brojnih tvornica i čeličana u tom dijelu grada. No, blizina grada, povoljne cijene hotela, razlog su što dosta ljudi odsjeda u Nowoj Huti. Inače, ovaj dio grada se nalazi i u ponudi turističke agencije ‘Krakow tours’ koja nudi razgledavanja Krakowa u Trabantu, ruskoj Ladi i Polskom Fiatu sa vodičem koji je i vozač. Osim Nowe Hute, možete upoznati i ‘Komunistički Krakow’,  ‘Komunisti dobrodošli  u Krakow’, ‘Komunističke avanture’, ‘Krakowske farme’ itd. Ovaj put nisam imao vremena za taj dio, a uostalom bio sam već na upoznavanju ‘Komunističkog Krakowa’ kad sam ga jednom prilikom posjetio neradno. Cijene za ovakvu zabavu se kreću od 36 do 60 eura po osobi i često se morate najaviti unaprijed, jer koliko god čudno zvučalo, popularno je na odmoru voziti se crnim Trabantom i stiskati u Polskom Fiatu. Da je to nešto ‘must’ govori i dokumentarni serijal ‘Nova Europa’ Michaela Palina koji je Krakow upoznavao na ovakav način. U ovom kraljevskom gradu, romantičnom kao Pariz, zabavnom kao Barcelona, po mjeri kao Prag, gradu u kojem se jede kao u Sarajevu, još jednom sam se sjajno proveo i vratio pun dojmova u Rijeku.

Gdje odsjesti?

Tu zbilja ima mnogo toga na biranje, od hostela i hotela – lista je dugačka. Mi smo odsjeli u naselju Nowa Huta, tu su hoteli Krakus i Krakus Junior. Noćenje u tim hotelima stoji cca 30 eura, taxijem centar je na nekih 5-10 minuta, a vozi i gradski autobus linija 185. Želite li bliže, znači nešto skuplje, ima tu hotel Nowotel Bronowice sa 4 zvjezdice, hotel Etap. Ako želite odsjesti u hotelima kao što su Grand Hotel i hotel Kopernikus, za to morate izdvojiti oko 650 zloti (1300 kn). Nešto jeftiniji je hotel Amadeus u Mikolajskoj ulici. Na izboru su još Sheraton Krakow ispod Wawela sa velikim parkiralištem, hoteli Cracovia, Matejko, Campanile, Polonia, Royal, svi smješteni oko jezgre grada. Blizu jezgre grada je i hotel Elektor kod kojeg cijena noćenja ovisi o vama. Hotel nudi dogovor oko cijene, tj. pregovore. Ako ste dobar pregovarač prvotnu cijenu možete i prepoloviti. Isplati li se? Tko voli nek izvoli. Želite li, pak, hostel, na Rynek Glownyu je smješten Krakow hostel, lokacija za jedan hostel je fenomenalna. Također dobar je i hostel Momotown u židovskoj četvrti Kazimierz. U centru su ‘in’ još i Tuti-frutti hostel, Mama`s hostel te Mundo hostel nedaleko Wawela. Cijene noćenja u hostelima van centra se kreću oko 70 do 180 zloti. Ljubazna djevojka u turističkom informativnom centru mi je rekla da u Krakowu ima oko 95 hostela.

Kada u Krakow?

Turističke agencije u svojoj ponudi Krakow imaju za Novu godinu, Uskrs, jesensko doba. Osim tih perioda prava invazija turista je ljeti u srpnju i kolovozu kada grad vrvi turistima pristiglih iz svih dijelova svijeta. Mlađi ljudi uglavnom svi dobro pričaju engleski dok nama poljski i nije neki problem za razumjeti. Nećete pogriješti odete li u bilo koje doba godine.

Zašto u Krakow?

Romantičan kao Pariz, zabavan kao Barcelona, po mjeri kao  Prag, dobra hrana kao u Sarajevu.