Trondheim

POBRATIM NA DALEKOM SJEVERU

Autor teksta: Jasenko B.

Autor slika:   Damir B.

Istražujući Norvešku, krenuli smo put njenog sjevera. Čekao nas je drevni grad Trondheim. Izrastao je na obalama jednog od brojnih fjordova. Ti fjordovi su me baš zanimali, takvo nešto nisam nigdje vidio. Djeluju kao uski zaljevi strašno duboki u kopnu, ne nazirem im kraja. U ovome je i luka, jer se fjord nikad ne ledi. Dobro je što sam ga posjetio u srpnju, tada grad ‘živi’, jer izvan ljetne sezone nema zanimljivih događanja, spava dugi zimski san. Baš u 3 ljetnja mjeseca lovi se riba u rijeci Nidelvi, na kojoj leži grad. Strogo je ograničeno područje gdje se smije loviti, i svi se toga pridržavaju, jer su velike kazne. Love se bakalari, lososi, haringe, koje dolaze u jatima, a za njima stižu i brojni ribari. Naš dolazak smo namjestili u vrijeme jedne od brojnim ribarskih fešti, kad se uživa u mnogim ribljim specijalitetima. More i rijeka, voda svud oko grada, čine okosnicu ovdašnjeg života. Tako je bilo oduvijek.

Kao i u većini norveških gradova, dominira gradnja kuća od drveta. Kako i ne bi, u ovoj zemlji prebogatoj drvetom. To je dovodilo i do požara, koji su se na drvenim kućama brzo širili i ostavljali iza sebe zgarište. Veliki požar u 17.stoljeću ga je potpuno uništio, pa su ga nakon toga izgradili sa širokim ulicama koje bi spriječile širenje vatre. Ali požari su se opet događali. U 19.stoljeću su podignute brojne zgrade od cigle, i široki drvoredi između njih, no još uvijek dominiraju drvene kuće.

U starom dijelu grada zanimljivo je ‘naselje skladišta’, iz 18.stoljeća, smješteno uz samu rijeku. Kuće se šarene u veselim bojama kakva kombinacija se kod nas ne bi ni u ludilu izvela. Smještene su na drvenim potpornim nogama, nešto slično Veneciji. Načičkane su uz obalu Nidelve i podsjećaju na dječje slikovnice. Takvo šarenilo kuća valjda postoji samo u Skandinaviji. Meni se baš sviđa.

Simpatično mi je naselje Bakklandet, na istočnoj obali rijeke Nidelve. Prepuno je drvenih građevina, koje su nekad bile kuće za stanovanje radnika i njihovih obitelji. Srećom nisu srušene. Danas su obnovljene i pretvorene u kavane, razne trgovine, a u nekima se i sad stanuje. To je mirno naselje bez prometne gužve.

Nasuprot starom, tu je i novo urbano naselje Nedre Elvehavn, nastalo kao preobrazba nekadašnjeg lučkog područja. Taj kompleks je i najsjevernije mjesto za shopping u državi. Također se trgovačko područje nalazi oko pješačke ulice Nordre Gate i obližnjeg Olav Tryggvason Gate.

Imao sam još jedan vrlo važan razlog za posjet ovom gradu: Trondheim i moj Split su gradovi-pobratimi ! U Splitu, na Mertojaku, postoji Trondheimska ulica, a u Trondheimu postoji Splitska ulica. Zbog toga sam se osjećao kao vrlo važan gost šetajući ovim gradom. Kao da su baš mene čekali. Da su znali odakle dolazim sigurno bi mi ukazali velike počasti !

Ipak, ono po čemu je grad najpoznatiji, a mi smo to svakako htjeli vidjeti, je katedrala Nidaros. Rekli su mi da je to najvažnija crkva u Norveškoj. Tu su tijekom 5 stoljeća okrunjene mnoge vladarske glave ove države. I danas novi vladari u njoj primaju blagoslove, iako je zvanična ceremonija prekinuta prije više od 100 g. Nekad se grad zvao Nidaros (‘usta Nidelve’) . Prije stotinjak godina vlada je pokušala vratiti gradu taj stari naziv, što je dovelo do nemira, pa se odustalo od toga. Katedrala Nidaros je najsjevernija srednjovjekovna katedrala na svijetu. Inače gotovo sve što je najsjevernije nalazi se u daaaalekom sjevernom gradu Tromsu. Koliko god mi se činilo da je Trondheim puno na sjeveru, preko 400 km od Osla, toliko je Troms još 1000 neuhvatljivih km sjevernije, na ledenom pojasu.

Prepoznatljiv znak grada je telekomunikacijski toranj Tyholt, na kojem je, kao i u većini tornjeva slične namjene, rotirajući restoran s kojeg se pruža lijep pogled na grad.

Ispred obale grada je otočić redovnika Munkholmen. Opasan je bedemom, a na njemu je zatvor obavijen tajnovitom prošlošću, kao i stara utvrda. Do otoka se dolazi, naravno, brodom.

Naš domaćin Fabian izveo nas je svojim čamcem u vožnju rijekom i pružio užitak lova na bakalare. Vožnja je protekla više u šalama i prskanju, ulovu sitne ribe nego bakalarima za kojima smo krenuli. Ali nismo žaliti za vremenom provedenom po meandrima rijeke, lijepo smo se zabavljali i uživali u njenoj tamnoj vodi. U rijeci se ogledaju slike šarenih kuća uz obalu, pa ta tamna boja poprima vesele iskre vatrometa. Bilo nam je jako zabavno. Ovdje se Nidelva sastaje sa fjordom, tu je pomiješana slatka i slana voda. Kako ribe znaju u kojoj će vodi plivati ? Sigurno ih to jako zbunjuje.

Smijao sam se kad nam je Fabian pokazao lift za bicikle. Nisam vjerovao da i to postoji: ubaciš kovanicu u otvor i mašina te vuče zajedno s biciklom  do cilja na vrhu brda Brubakken. Nismo koristili bicikle, ali gledao sam kako kraj nas prolaze drugi. Ovo je prvi i jedini bicikl-lift na svijetu i jako je zanimljiv. Pogledajte na video klipovima:

http://www.youtube.com/watch?v=_zMCo2zQYVE&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=ryCWIjdVF0g&feature=related

Mladi se nekad voze na ovoj napravi i bez bicikla, zabave radi, samo stanu nogom na ‘pedalu’ i ona ih gura uzbrdo. Važno je znati održavati ravnotežu, da se ne tresne na tlo. Iznajmljivanje bicikala je popularno, kao i u cijeloj Skandinaviji. Osim domaćih stanovnika često ih koriste i turisti.

Na sjeveru grada prošetali smo kroz Ringve botanički vrt, široki kompleks sa rijetkim biljkama okružen muzejskim zgradama. Neobično, ulaz je besplatan i možete se šetati do mile volje. U južnom dijelu, u lijepo uređenom ‘engleskom parku’ između vijugavih staza pažnju plijeni ‘ringve bukva’ stara 200 g, najstarije i najveće drvo ovog botaničkog vrta. Nažalost, nedostajalo nam je vremena da pogledamo sve što smo željeli. Morali smo ići dalje. Ipak kod obilaženja grada mnogo nam je pomogao dugi dan, jer se dobro vidjelo do ‘kasno u noć’ tj noći gotovo da nije ni bilo. Ali to mi je bio veliki problem kod spavanja čak i pored zamračenih prozora. Moj organizam je imao drugačije navike i nikako nisam uspijevao zaspati, što me totalno iscrpilo. No preživio sam.

Kad sam napuštao Trondheim, kao da sam se vraćao u sadašnjost. U ovom gradu vrijeme je stalo negdje u doba vikinga.

9 thoughts on “Trondheim”

  1. Zar ima bogatijeg i ljepseg dara majci i
    nama – citateljima i autorima za 50,000 posjeta
    Blogu Putopisi?
    Slozimo se! NEMA.

  2. Meni je putopis toliko dobar da ga nisam htjela miksati ni sa kakvim kolačima, cvijećem, neka on bude dominantan ovaj put.
    Nadam se da će se i autori složiti.

    Kolači se neće pokvariti ako sačekaju neki drugi post 😛

  3. Ovo je zaista izuzetan trenutak, prepun uzbuđenja, koji me ispunjava višestrukom srećom i ponosom.
    S ljubavlju ćemo nastaviti svojim putem, prelaziti nove kilometre u društvu svih divnih putopisaca.
    Hvala svima koji su nam se pridružili i raširili ruke ka novim prostranstvima.

    🙂 🙂 🙂

  4. Kao čovjeka od mora uvijek me zanimalo kako izgleda kad fjordovi isijeku kopno na stotine resa, pa kao u labirintu ne znaš kud si pošao i kako ćeš natrag. Bilo bi lijepo to ispitati.

    Norveški gradovi nisu veliki i u sebi kriju neku privlačnu mirnoću. Vjerujem da je njihov život manje stresan nego kod nas.

  5. Veki,
    Sad sam se sjetila jednog slučajnog susreta s našim pomorcem koji je plovio norveškim fjordovima. Kaže da nije mogao vjerovati koliko su fjordovi lijepi i nestvarni, a Norvežani – pomorci tako prijateljski nastrojeni prema Hrvatskoj i našim pomorcima. I on je konstatirao da im gradovi nisu veliki.
    I sama sam se uvjerila da taj narod nije hladan iako je s dalekog sjevera. Pisala sam već o našem Jan Petteru, koji je u Hrvatskoj najmanje 3 puta godišnje, toliko je voli.

  6. Cestitam Vam na 50.000 posjeta, Jako ste uspjesni i divim vam se kako pored drugih obveza to sve postignete . U POTPUNOSTI SE SLAZEM da nam ne trebaju ni kolaci ni vino ovaj putopis sto je objavio Dado je naj ljepsi dar za ovu prigodu koju proslavljate a takodje i za njegovu mamu . Odusevljena sam sa putopisom i Norveskom. Pozdrav svima iz toplog Londona iz Canade ( 26C )

    1. Hvala, Nedo, na čestitkama, ali jubilej je i tvoj, i ti si dio tima. Znam da si u zadnje vrijeme preopterećena, pa nam je još draže što pronalaziš vremena za nas. Uživaj u toplom Londonu i na lijepim jezerima u Ontariu.

  7. Prekrasan putopis ,mama kaze da je tandem to uradio,bilo tko,ucinio je to krasno,” sarene kuce koje koje podsjecaju na vatromet boja”,steta sto mi ne upotrebljavamo vise boja,boje smiruju ili se poigraju sa dusom.Cestitam mladicima na doprinosu jubileju,a i mami cestitam,da nije bilo mame nema ni putopisa,uzrocno posljedicna veza.!!!!

  8. Dok sam se pripremala da cestitam 50,000 brojka je vec stigla na 50,963! Odusevljena sam citanoscu i posjetom blogu. Koliko vidim, bolje mi je da se vec sad pocnem pripremati za 100,000 inace cu i tu cifru promasiti!

    A kako i ne promasiti posmatranje brojaca kad su tu stalno ponudjeni neki novi putopisi.

    Jasko, uzivala sam u citanju tvog putopisa. Tako vjerno docarano, opisani zanimljivi detalji, te smo tu daleku i hladnu zemlju upoznali sa svjetlije, sarenije, toplije i zanimljivije strane. I pozeljeli da odemo tamo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Scroll to Top