Drammen i Oslo

POSTOJBINA VIKINGA – IZ STUDENTSKOG KUTA

Autor: Jasenko B.

Napokon je došao taj dan! Jedva sam dočekao polazak za Norvešku, išao sam na 3 tjedna u posjet bratu i ocu. To mi je bila prilika za bijeg od fakulteta i od paklenih vrućina. Početkom kolovoza su bile temperature visoke kao nikad prije. Ali taj dan je drugačiji od drugih, taj dan ostavljam svu vrućinu iza sebe i letim preko 2000 km sjevernije, u Skandinaviju, na daleko podnošljivije temperature. Bio sam sretan i zbog činjenice da prvi put putujem direktnom avionskom linijom Split-Oslo. Prije sam uvijek morao presjedati, uglavnom u Frankfurtu, i čekati po nekoliko sati na sljedeći zrakoplov koji bi me prevezao do cilja.

Nakon nepuna 3 sata sletio sam u zračnu luku Oslo. Divota kad se tolika udaljenost može premostiti tako elegantno, dok pročitate novine već ste na drugom kraju kontinenta. Tamo su me dočekali brat i otac koje nisam vidio cijelu godinu dana. Pozdravili smo se i autom krenuli za grad u kojem žive, Drammen. Uvijek sam se radovao putovanju u tu nordijsku državu, tako daleku, a tako pitomu i zanimljivu.

Odmah nakon dolaska, krenuli smo u šetnju. Volim obilaziti Drammen, drugačiji je i mirniji od naših gradova. Njegove kuće su građene od drveta, jer imaju puno borovih i brezovih šuma. Živahno obojane kuće ovim sjevernim krajevima daju posebnu draž, pogotovo kad dođu duge zimske noći pa sve djeluje pomalo sumorno. Od drveta se prave i dokovi na obalama rijeke. Istina drvo zahtijeva stalno održavanje, ali ipak je to materijal kojeg ovdje ima u izobilju. Još jedna značajna razlika od naših gradova je u količini zelenila. Grad je prepun parkova, uz svaku ulicu je posađen drvored. Inače drvo je zaštitni znak ove države, imaju guste, nepregledne šume.

Drammen je udaljen 40-tak kilometara od glavnog grada Norveške. Iako ima samo 60 000 stanovnika, velike je površine jer je smješten u nizini. Baš zbog te zemljopisne osobine grade se samo niže zgrade, maksimalno 5-6 katova. I takvih zgrada je malo, samo su u centru grada, dok većina stanovnika živi u niskim kućama. Dosta ih je iz 18. i 19. stoljeća, ali su odlično očuvane. Grad se nalazi na obalama velike rijeke Drammenselva, i to na njenom ušću u more. To mjesto gdje se rijeka ulijeva u more se zove Drammensfjord i tu je podignuta glavna luka za uvoz automobila i voća u Norvešku.

Norveška je poznata po fjordovima, uvalama koje su izdubili ledenjaci duboko u kopno i u njih je prodrlo more. Inače rijeka je prebogata ribom, osobito lososom, registrirano ih je preko 40 vrsta. Po njoj se organizira ‘riječni safari’ za turiste željne avanture. Također, svake godine se održava ‘riječni festival’ sa raznolikim sadržajima, najvažnije su utrke brodova i čamaca. Meni je najzanimljivija utrka čamaca-zmajeva. Dakle, rijeka je okosnica života u Drammenu.

Još jedna zanimljivost – 2010.godine ovdje će se održati svjetsko prvenstvo za žene u bendiju. Da, i meni je ta igra bila nepoznata, a onda su mi objasnili kako je to preteča hokeja na ledu, dakle igrači udaraju loptu štapom po ledenoj površini. Igra je bila poznata još prije Krista, to dokazuju stare grčke i egipatske freske.

Na ulicama nema mnogo prolaznika. Samo rijetki, pogotovo kad je radno vrijeme. Svi rade, nitko ne šeta besposleno, za razliku od nas. Iako nije velik grad, Drammen je 2008.godine osvojio prestižnu nagradu za ‘Grad koji se najbolje razvija u Europi’. To se vidi na svakom koraku. I ranije sam dolazio ovdje i pratim kako grad postaje ljepši i život sve bolji.

Zaštitni znak mu je AASS, najstarija pivovara u Norveškoj, koja je osvajala brojne nagrade i za kvalitetu piva kao i za vrijednu očuvanu zgradu gdje se proizvodi ova dragocjena tekućina.

Prvi trolejbusi u Skandinaviji su se pojavili baš na ulicama Drammena, još 1909.godine. Prestali su voziti nakon 60 godina. Bučni promet je iz centra grada izbačen nakon otvaranja Bragernes tunela, prije 10 godina. Od tada je gradsko središte mnogo mirnije za život. Spiralni tunel, kakav dotad nisam vidio, a siguran sam nisu ni mnogi, prolazi kroz Bragernes brdo, i dug je oko 5,5 km. Jako neobično, prema vrhu vozite samo lijevo, lijevo … ili obrnuto prema dolje. Pogledajte na sljedećem linku:

http://www.youtube.com/watch?v=sBFNfPsmck0

Čini mi se da se sav život odvija na i uz rijeku. Sasvim je razumljivo da su tu napravljene beskrajne šetnice, pa i plaže, na svakom koraku ukrašene lijepim parkovima, kojima Norvežani pridaju puno pažnje. O čistoći ne trebam govoriti, to se kod njih podrazumijeva. Na šetnicama su mi se svidjele granitne klupe čudnih oblika, tu su autori pustili mašti na volju. U gradu ima raznih skulptura, od prastanovnika Vikinga, zatim brončanih lososa, bakalara, do neobične staklene kugle, u kojoj se ogleda cijeli Drammen. Ali to nije obična kugla, to je glazbena kugla! Zadivljeno sam stajao pored nje, slušajući neobične tonove koje proizvodi, u ovisnosti od vibracija koje prave prolaznici preko mosta. Te vibracije se pomoću uređaja pretvaraju u predivnu glazbu, koju sam mogao slušati cijeli dan.

Uz rijeku, odmah pored mosta ‘Y’ je i predivna ‘Papirbredden’, zgrada sva u staklima. Ova ‘kuća kulture’ okuplja jedinstvo znanja Univerziteta, istraživanje i razvoj, knjižnicu i mnoge druge djelatnosti. Dakle sve što ima fokus na znanje i inovativnosti. Nije ni čudo što je knjižnica uvijek puna čitatelja, kad ih privlači i opušta raspjevana kugla ispred zgrade.

A pješački most ‘Ypsilon’ je posebna priča. Otvoren prije 2 godine, čudo je arhitekture i kao takav dobio je lani nagradu za najbolji čelični most namijenjen isključivo pješacima i biciklistima. I zaista je fantastičan, osobito iz zraka, jer izgled u obliku slova ‘Y’ je specifičan. Na drugoj strani mosta je panoramski kotač, sličan mnogim drugim gradovima, iz kojeg se može s visine razgledati cijeli grad.

http://www.youtube.com/watch?v=6sb7f-Iz4XE&feature=related

Na žalost, uskoro su počele kiše. To me omelo u daljnjim šetnjama po gradu. Nisam mogao vjerovati, jedan dan vruće skoro kao i kod nas, idući dan padne kiša i temperatura se spusti za 10-15 stupnjeva. Tako je potrajalo skoro do kraja mog posjeta. Bilo je toliko hladno da smo morali obući topliju odjeću iako je bio kolovoz. Sve to me čudilo i bilo pomalo smiješno, ipak bolje i tako nego trpjeti nepodnošljive vrućine. Takva klima je svojstvena ovom području, velike ljetne oscilacije temperature, kao i umjerene zimske temperature, jer se osjeti uticaj golfske struje koja donosi nešto blažu zimu.

Baš kad sam mislio da neću nikako izaći vani sunce se pokazalo par dana prije mog povratka kući. To smo prihvatili kao veoma dobar znak i odmah smo krenuli vani. Autom smo se zaputili u Oslo. Tamo smo posjetili jednu lokaciju koja mi je izmamila osmjeh na lice u rekordnom roku. To je auto salon Ferrarija! Nakon kratkog nagovaranja čuvara, otac me uspio uvesti unutra. To inače ne bi bilo moguće jer je bila subota a mi smo došli poslije radnog vremena. Bio sam kao malo dijete, htio sam sjesti u svaki od njih i provozati ih malo po gradu. Ma vraga po gradu, odvezao bih ih sve kući i nikada ih ne bi vratio!

Nažalost, vrijeme razgledavanje auto salona je brzo proletjelo. Još smo malo prošetali po gradu. U Oslu sam napokon uspio vidjeti poznati prizor: nebodere. E to sam i htio, malo civilizacije. Nakon razgledavanja došli smo do građevine koje sigurno nema u Hrvatskoj a to je rezidencija kraljevske obitelji. Ispred ulaza su se nalazili kraljevski čuvari koji, naravno, služe više za ukras nego za stvarno čuvanje. Čuvari su slični onima u Engleskoj ispred Buckinghamske palače samo se ovi smiju micati kako god žele.

Uskoro je došlo vrijeme za povratak u Drammen, već je kasno a sutradan mi je let za nazad. Bilo mi je žao što me kiša omela u obilaženju drugih ljepota Norveške, mnogo toga zanimljivog ovdje ima. Ali sve sam gledao s vedrije strane, imat ću puno toga za vidjeti kada dođem idući put. Samo moram bolje pratiti vremensku prognozu.

Dotad ću uživati u video klipu od ‘Dog & Beggar Band’ :

http://www.youtube.com/watch?v=bJWhc0FBpFo&feature=related