Berlin II. dio

Berlin, crno-bijeli grad

Autor: Slavica D.

Početak putopisa: Berlin, I.dio

Nakon prolaska kroz Brandenburška vrata, uplovili smo u nekadašnji Zapadni Berlin i to ravno u ogromni Tiergarten. Zelena oaza smještena je usred grada, tik do rijeke Spree. Presijeca je široka višetračna Ulica 17.juna, kao što su mnoge ulice u gradu izuzetno široke, pa su i same trake šire nego smo navikli vidjeti. Sa stazama za bicikle, zelene površine i nogostupe, predstavljaju ogromna prostranstva, pa ni u ludilu ne smijete pomisliti ovo pretrčati, kao kod nas.

Tiergarten u svojih 20 hektara krije mnoge zanimljivosti: prvo što ugledate je Memorial ruskim vojnicima sa tenkovima i topovima, sve u grandioznim razmjerima kao što su Rusi sve gradili. Ovo bivše kraljevsko lovište u sebi krije dvorac Bellevue, lijepo zdanje koje je jedno vrijeme bilo sjedište Trećeg Rajha. U novije vrijeme tu je sjedište predsjednika države. Zadivljuje Kuća svjetske kulture, arhitektonsko čudo nazvano ‘trudna ostriga’, mjesto gdje se održavaju festivali, izložbe, koncerti … Odmah do nje je Carillon, čudna glomazna naprava za sviranje, najveća u Europi, sa svojih 68 zvona ukupne težine 48 tona. U kabini na sredini sjedi zvonar koji svira rukama i nogama na žezlo i pedale ovog instrumenta. Njegovi nastupi su samo u određenim prigodama, nažalost mi ga nismo uspjeli slušati. Ali naprava djeluje čudno i dojmljivo.

Središnje i najvažnije mjesto u parku zauzima Siegessaule (Stup pobjede), na trgu ‘Velika zvijezda’. Zlatna Victoria drži lovorov vijenac u desnoj ruci a u lijevoj željezni križ. Stup možete vidjeti iz svih dijelova parka i dobar je orijentir kod kretanja.  Sjevernije od njega je spomenik Bismarku, vladaru kraljevine Pruske. Svi ovi objekti su ogromni, dominantni, pomalo zastrašujući. Gledam ih, fotografiram, a ujedno želim se maknuti negdje drugdje. Crne sjene me pritišću jako.

S druge strane rijeke Spree dominira još jedno moderno čudo arhitekture: nova željeznička stanica. Otvorili su je 2006. kancelarka Merkl i gradonačelnik, uz veličanstven spektakl kakav i zaslužuje ovaj ‘dvorac među želj. stanicama’. Sa svojih 5 katova i 15 m ispod zemlje, ogromni prozirni krov od skoro 10000 staklenih ploča, 43 staklena lifta, 54 pokretne trake, shopping centar na 3 nivoa, 4 cijevi za vlakove, čak su i tok rijeke preusmjerili zbog tunela Tiergarten. Jednostavno rečeno, jedna od najljepših, najskupljih i najvećih želj. stanica na svijetu.  Mi smo je obilazili satima.

Na južnu stranu, samo preko rijeke, uzdižu se zgrade vlade, kancelarke Merkl i Reichstag, u kojem je sjedište parlamenta (Bundestaga). Građevine sve redom impozantne, odišu snagom njemačke moći. Zgrada Reichstaga, sa svojom crno-bijelom siluetom, zanimljiva je i po neobičnoj staklenoj kupoli, na koju se može popeti i uživati u pogledu na grad.

Na samom jugozapadnom dijelu Tiergartena, s kraja vas promatra stara građevina, legendarni ‘kolodvor ZOO’, koji je za razliku od nekadašnjeg života podzemlja, sada uredan, normalan i bezličan, na vrlo neuglednom crno-bijelom trgu. Na drugom kraju trga je ZOO. Sa najvećim brojem životinjskih vrsta na svijetu, poznat po Slonovskim vratima i slatkim pandama, također i Akvarijem, bio nam je utočište cijelo jedno poslijepodne. U svim gradovima nastojimo prošetati ZOO vrtovima, to nam pričinjava posebno zadovoljstvo. U ovom nam je bilo jako ugodno, ovdje je vladao svijet šarenila.

Nakon životinjskog carstva uplovili smo u glavnu shopping ulicu zapadnog dijela grada, Kurfurstendamm, ili od milja Ku’damm. Nekad je bila staza kojom je Joachim II jahao konja na putu od dvorca do lovišta. Ulica predstavlja ono što i Unter den Linden u istočnom dijelu. Thomas Wolf ju je nazvao ‘najveća kavana Europe’. Na mene nije ostavila dojam takve topline, svojom širinom i grandioznošću objekata djelovala je prilično hladno. Na njenom kraju, kao vrhunac crno-bijele kombinacije, u čudno-neshvatljivom spoju je Wilhelmova kraljevska memorijalna crkva.

Ne znam kako bih opisala ovaj dodir ostataka stare razrušene crkve posvećene caru Wilhelmu I, bolje reći ostataka tornja, zaštićenog i konzerviranog da ne bi slučajno koji kamen pao ljudima na glavu, i nove modernističke crkve uz nju, napravljene iz dva dijela: 8-kutna niska građevina i 6-kutni toranj od betonskih ploča u obliku saća i otvorima u plavom staklu. Svojim čudnim izgledom si je priskrbila naziv ‘Isusova elektrana’.  Stoji kao spomenik opomene protiv rata i uništenja brojnog židovskog naroda, koji je živio mahom u ovom naselju.

U nastavku trga oko privlači Globe fontana, ili ‘ćufte fontana’ kako je zovu Berlinčani.  Prepuni su kafići i restorani oko nje, na samom ulazu u Europa centar, grandiozni shopping centar ukupne površine preko 100.000 m2, na 22 kata, gdje su se smjestile brojne trgovine, kazališta, kina, restorani, hotel … a u predvorju čudesni Gittonov vodeni sat. Nama je unutarnja dekoracija bila daleko interesantnija nego obilazak samih trgovina, ovdje se u šetnji lijepo može provesti nekoliko sati. Europa centar je nadaleko prepoznatljiv po rotirajućem znaku Mercedes-Benz na krovu nebodera.

Samo nešto dalje niz ulicu, drugi je ogromni trgovački centar, KaDeWe, najpoznatiji i najopremljeniji u Berlinu i jedan od najvećih na svijetu. Rekla bih da je to galerija umjetnosti, a ne skup prodavaonica.

Prijestolnica Njemačke, košnica od oko 3,5 milijuna ljudi, ustvari je najzeleniji grad u državi. Mnogo parkova, šuma, jezera, rijeka …Na krajnjem zapadu još je jedna zelena površina, šuma Grunewald. Na njenom sjeveru je brdo Teufelsberg, tzv. ‘Vražje brdo’. To je umjetno napravljeno brdo, pravili su ga saveznici gotovo 20 g. nakon završetka 2.svj.rata, i to od tona i tona uklonjenih ruševina zgrada. S vremenom je tu posuta zemlja, iznikle biljke, parkovi, sagrađene zgrade, kongresni kompleksi (najveći ICC),  napravljen mali ski-centar … Na brdu je i Funkturm (‘visoki mršavi dječak’), toranj koji je pripadao zapadnoj strani grada, danas zaštićeni spomenik. Pomislila sam: što bi se dogodilo da netko zaviri u utrobu Teufelsberga? Bilo bi to jedinstveno otkriće. Možda jednog dana bude zanimljivo arheolozima …

Što reći kad dođete na Potsdamer Platz? Nekadašnja mrtva zona uz Zid, gotovo neiskoristiva zbog pješčanog tla i podzemnih voda, nakon 10-godišnje uporne gradnje kad je bio najveće europsko gradilište, pretvorila se u futuristički svijet. Neboderi doslovno paraju nebo, staklene kupole ih prekrivaju u šišmiš stilu, trgovi i ulice su vizualno povezane u kompleks od 70.000 m2. Ovo je najživlji otvoreni trgovački centar na svijetu. Meni se ipak najviše svidjela trgovina s lego kockicama i ogromna žirafa napravljena od njih.

Očarani, zbunjeni, raspamećeni … ne znam kako bih nazvala osjećaj nakon obilaska svega ovoga. Opet mi se mislima nametnula ona formulacija crno-bijeli grad, grad velikih kontrasta, grad koji teži biti megapolis, da svojim gorostasnim vizurama nadvlada još uvijek vidljive tragove nekadašnje mučne i ružne prošlosti.

I ta prošlost me pratila kao sjena svim ovim bulevarima i arhitektonskim čudima, sjena koja nikad neće nestati niti dozvoliti da se sve ono ružno zaboravi. Ljudi mogu izgraditi još veća i bogatija zdanja, no sjena ostaje neizbrisiva. Ipak, svima bih rekla: da, Berlin je jako lijep, svakako ga posjetite. Zasigurno vam neće biti dosadno, centar je svjetski poznatih glazbenih zbivanja, filmskih  festivala, ima mnoštvo sadržaja i za najizbirljivije … uživat ćete.