Berlin, 4. dan
Autor: Ivan A.
Subota, 12. studeni 2016. (centar): Dok su me u četvrtak i petak poprilično boljele noge, u subotu ih više nisam ni osjećao, tako da mi nije bio problem odvaliti još dvadesetak kilometara pješice 🙂 . Zadnji dan započet je odlaskom na glavni željeznički kolodvor – Berlin Hauptbahnof, jednu veoma modernu građevinu, koja je otvorena tek 2006. godine.
Slijedi šetnja do zgrade njemačkog parlamenta – Reichstag, koji je građen 1880.-ih i 1890-ih. Jedan od najznačajnijih događaja održanih u toj zgradi svakako je sjednica ujedinjenja Njemačke iz 1990. godine, a na kojoj su sudjelovali Helmut Kohl i Willy Brandt.
Nedaleko od Reichstaga nalazi se još jedan spomenik sovjetskom ratu. Iako se nalazi u zapadnom dijelu Berlina, njegovu gradnju su podržali zapadni saveznici (radilo se o vremenu dok se još nisu zaoštrili odnosi između istočnog i zapadnog bloka). Međutim, na spomenik su mnogi građani zapadnog Berlina gledali kao na provokaciju od strane SSSR-a, te je stoga spomenik morala čuvati britanska vojska.
Dolazim zatim do još jedne od najvažnijih znamenitosti Berlina, a radi se o Brandenburškim vratima, koja su izgrađena krajem 18. stoljeća, te su otvorena za vrijeme Fridrika Vilima II. Vrata su dizajnirana po uzoru na propileje na atenskoj akropoli, a njemačka reprezentacija održala je 2014. na tome mjestu proslavu nakon osvajanja naslova svjetskog prvaka u nogometu. Trg neposredno ispred Brandenburških vrata naziva se Pariser platz, koji je prije Drugog svjetskog rata bio najznačajniji trg u Berlinu.
Nedaleko se nalazi i Potsdamer platz, nazvan po Potsdamu, kojim dominiraju visoke i moderne zgrade, a u njegovoj blizini nalazi se i njemačko „zvjezdano šetalište“ („Boulevard der Stars“).
Prošavši pored Martin-Gropius-Bau-a (preko puta kojeg se nalazi nekadašnja državna i gradska zgrada parlamenta iz 1899.) i Topografije terora (gdje je 1933. do 1945. bilo sjedište gestapa i ss-a), dolazim do još jedne od najpopularnijih znamenitosti i atrakcija Berlina – Checkpoint Charlie, koji predstavlja u stvari najpoznatiju točku prijelaza iz zapadnog u istočni Berlin, te je kao takav jedan od najpoznatijih simbola Hladnoga rata. 1961. godine na tome mjestu čak dolazi i do suočavanja sovjetskih i američkih tenkova, pa se tako skovao i naziv Berlinska kriza iz 1961. Na toj lokaciji je snimljena i jedna od scena iz filma Jamesa Bonda iz 1983.
Na putu do museuminsel (muzej otok) prolazi se još pored mnogih drugih berlinskih znamenitosti, kao što su Konzerthaus (koji je u originalu bio kazalište, a koncertna dvorana postala je tek nakon Drugog svjetskog rata), Gendarmenmarkt, Katedrala Svetog Hedviga (gdje stoluje berlinski nadbiskup), Bebelplatz (nazvan po osnivaču socijaldemokratske partije Njemačke Augustu Bebelu, na tom trgu su nacisti spalili knjige koje su smatrali nepoželjnima), te Humboldtovo sveučilište, koje je osnovano 1810., a pohađa ga čak preko 30.000 studenata. Od poznatijih Nijemaca ondje su se obrazovali Bismarck, Einstein, Marx, Hegel, Planck i braća Grimm. Nažalost, ispred nekih od ovih znamenitosti u tijeku je bilo renoviranje i uređivanje, zbog čega slike nisu mogle prikazati spomenute znamenitosti u punom sjaju, slično kao i sa spomenutom Charlotenburg palačom.
Na muzeju otoka, koji je pod UNESCO-vom zaštitom, postoji pregršt muzeja, crkvi i drugih znamenitosti, kao što su Stari muzej, Novi muzej, Stara nacionalna galerija, Pergamon muzej, te Berlinska katedrala (Berliner dom), čiji su prvi dijelovi napravljeni u 15. stoljeću. S obzirom na to da se cijeli dan pješači, tako se i nastavlja pješice do crkve Svetog Nikole (koju se ne smije miješati s crkvom Svetog Nikole u Spandauu). Ona datira iz 1243. godine, i najstarija je crkva u Berlinu, uz crkvu Naše Gospe na Alexanderplatzu. U blizini se nalaze i Rotes Rathaus (crvena vijećnica), Neptunbrunnen (fontana s kipom boga Neptuna), te crkva Svete Marije (koja se prvi puta spominje u njemačkim kronikama iz 1292. godine).
Dolazimo do Alexanderplatza, jednog od glavnih trgova u Berlinu, koji je izvorno bio tržnica stoke. Ime Alexanderplatz trg dobiva po naredbi Fridrika Vilima III., pošto je ruski car Aleksandar I. svojevremeno posjetio Berlin. Građevina koja se svakako ističe na Alexanderplatzu je televizijski toranj, visok čak 368 metara, i po trenutnim statistikama je 16. najviši toranj u svijetu .
Ne tako daleko nalazi se Hackescher Markt, gdje se četvrtkom i subotom održavaju sajmovi. Slijedi šetnja po Oranienburgerstrasse, prolazak pored Designpanoptikuma, nakon čega se dolazi do spomenika berlinskom zidu (Gedenkstätte Berliner mauer), izgrađenom 1998. godine, a gdje je sačuvano oko 60 metara nekadašnjeg zida. Na tome mjestu mogu se vidjeti ruže ostavljene u spomen na one koji su stradali pokušavajući prijeći zid, a preko puta se nalazi i memorijalni centar.
Nedaleko od ostatka berlinskog zida nalazi se Boros bunker, koji je izgrađen kao sklonište od bombardiranja (kapacitet oko 3.000 ljudi), a nakon rata ga Crvena armija pretvara u zatvor za vojnike. Priči tu nije kraj, jer nekadašnji bunker postaje skladište tekstila, a zatim voća i povrća, da bi od 1992. bio pretvoren u techno klub, zbog čega se može reći da bunker ima veoma zanimljivu i raznoliku povijest.
Nakon prolaska pored kazališta Friedrichstadt-palast dolazi se do Palače suza, što je kolokvijalni naziv za prijelaz nekadašnje granice, gdje su se Nijemci iz DDR-a pozdravljali u suzama s posjetiteljima koji su se vraćali u zapadnu Njemačku. Palača suza nalazi se u neposrednoj blizini rijeke Spree. Valja kao zanimljivu informaciju istaknuti da gradom teku dvije rijeke, Havel i Spree, koje su nazvane po Haveljanima i Šprevanima, dvama slavenskim plemenima koja su se u prvoj polovici 8. stoljeća naselila na području današnjeg Berlina.
Razgled biva završen šetnjom kroz Unter der Linden, šetalištem u srcu povijesne sekcije Berlina, te šećerom za kraj – posjetom trgovini na dva kata Ritter Sport Schokobuntwelt, gdje možete kupiti pregršt vrsta Ritter Sport čokolade, uključujući sezonske i vrlo rijetka izdanja. Mislim da bi trgovinu mogli i povećati kada se uzme u obzir da je bila stvarno velika gužva, te da sam na red za plaćanje čokolade koje sam odabrao čekao solidnih 15-20 minuta. Možda je bilo takvo razdoblje godine. Valja istaknuti da su cijene Ritter sport čokolada u tom dućanu, barem koliko mi se čini, nešto niže negoli u nekim trgovinama u Hrvatskoj (većini je cijena bila 1.05 € za 100g – s obzirom na to koliko su fine poprilično je povoljno 🙂 )
Nakon toga – povratak u hostel, posljednje druženje s ostalim gostima (među kojima je bilo ljudi iz Poljske, Švicarske, Argentine, Škotske, Irske i drugih zemalja), pakiranje i odlazak na noćni autobus iz Berlina.
Za kraj vrijedi istaknuti da sam na putu od hostela prema autobusnom kolodvoru upoznao najprije curu iz Slovačke, koja je sama u 2 tjedna obišla Njemačku, Švicarsku, Austriju, Belgiju i Francusku. Nakon što smo se pozdravili, te nakon što sam presjeo u drugi autobus upoznajem i jednog Argentinca koji je tražio put do autobusnog kolodvora (čovjek je skoro mjesec dana sam proputovao po Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Španjolskoj, Danskoj, Švicarskoj, Portugalu i Belgiji). Oni koji smatraju da je podvig provesti samostalno putovanje 4 dana u velikom gradu, što tek reći za ovakve dulje, iscrpnije i obuhvatnije poduhvate poput dvoje navedenih?
Tijekom boravka u Berlinu stekao sam dojam da je dobar dio gradske povijesti vezan uz razdoblje Drugog svjetskog rata i Hladnog rata, posebice kada se uzme u obzir velik broj spomenika i prostora vezanih uz to vrijeme (Mauerpark, Humboldthain flakturm, memorijalni centar njemačkog otpora, spomenici sovjetskom ratu u Treptower parku i u blizini Reichstaga, Checkpoint Charlie, sovjetske i američke zastave, spomenik na kojem je sačuvan dio nekadašnjeg berlinskog zida, Boros bunker i drugi), te da je Berlin samim time na neki način „opterećen“ tim razdobljem. Ipak, ako se malo dulje zadržite u Berlinu i vidite što sve ima za ponuditi, od povijesnih znamenitosti još od srednjeg vijeka, preko spoja starog i suvremenog, muzeja, crkvi, palača, tržnica, trgovačkih centara, parkova i vodenih površina (čak 2 zoološka vrta), umjetnosti (uključujući i one ulične umjetnosti na East side gallery) sve do gastronomskog kutka (koji zbog stanovnika iz svih mogućih dijelova svijeta samim time nudi i hranu iz svih mogućih dijelova svijeta – primjerice već spomenutog Libanona, zatim Meksika, Palestine, Turske, uz njih naravno i već dobro poznate Francuske, Španjolske, Italije, ali i lokalne hrane poput currywursta za koji postoji čak i currywurst muzej), vidjet ćete da Berlin nije samo jedna velika uspomena na razdoblje Drugog svjetskog i Hladnog rata, već da je to pravi kozmopolitski suvremeni grad u kojem svaki od posjetitelja može naći nešto za sebe. Jesen mi se tamo činila poprilično oštrija i hladnija negoli u Zagrebu (dakle, već u prvoj polovici studenog temperature su se kretale od 0 do -3 stupnjeva). Unatoč tome, grad bih volio ponovno posjetiti te vidjeti znamenitosti i atrakcije za koje ovaj put nisam imao vremena (primjerice Wannsee, Tierpark, Olympiastadion, Britzer Garten, Garten der Welt i druge), te ću idući puta nastojati da to radije bude u proljetnim ili ljetnim mjesecima, premda Berlin čak i u mjesecima kada je inače manje turista na svakoga može ostaviti dobar dojam.