Berlin, 3. dan
Autor: Ivan A.
Petak, 11. studeni 2016. (jug i istok): S obzirom na to da sam drugi dan prešao mnogo veću kilometražu u odnosu na prvi dan, te imajući u vidu sve veće bolove u nogama, posebice u koljenima (ipak se pješači 15-20 km na dan – priznajem, nisam došao u Berlin u dobroj formi 🙂 ), slijedi nešto kraće razgledavanje juga i istoka grada u odnosu na ono što sam planirao, tako što sam izbacio neke udaljenije lokacije iz rute za razgledavanje, kao što su bili Britzer Garten, Garten der Welt, Tierpark i druge. Tako sam petak počeo s razgledavanjem Kreuzberga, četvrti na jugu Berlina, koja ima vrlo velik broj imigranata (2006. oko 30 posto, dakle danas je brojka vjerojatno i veća). U toj četvrti vlada velika nezaposlenost, što se dalo primijetiti, u usporedbi s drugim dijelovima grada, po kudikamo popunjenijim autobusima i tramvajima u razdoblju između 10 i 14 sati. Kreuzberg je nekada bio jedan od centara industrije, a danas zelena stranka u tom dijelu grada dobiva velik broj glasova. Može se istaknuti šarenilo zgrada u nekim ulicama, primjerice Bergmanstrasse, zbog čega Kreuzberg, iako dio grada s manjim prosperitetom, ipak ima dozu atraktivnosti, šarma i šarenila.
Slučajno dolazim i do Crkve Svetog križa u Kreuzbergu, jedne impozantne građevine, te sam upravo zato ostao zatečen zašto crkva nije bila među barem prvih dvjestotinjak berlinskih znamenitosti na tripadvisor.com.
Premda dijelovi Kreuzberga uistinu liče kao na nekakav geto, to ipak ne znači da nećete naići na još neke zanimljive sadržaje, poput marheineke markthalle, ali i turske tržnice, koja je uska ali i dugačka, te na kojoj postoji velik i širok izbor proizvoda. Stekao sam dojam da u Kreuzbergu postoji veći broj tržnica negoli u drugim dijelovima grada. Blizu Kotbusser Damma i Adalbertstrasse naišao sam i na primjerak bosanske kuhinje – Stari most. Ipak, njima ću priliku dati neki drugi put ako ću ponovno dolaziti u Berlin, a ovaj puta sam se odlučio za libanonski restoran pod nazivom Maroush – i bome nisam požalio. Za samo 3.50 eura dobijete sendvič umotan u neku vrstu tortilje, a unutra su piletina, zelena salata, rajčica, čak i krumpirići, i ono što je najvažnije – jedan od najboljih umaka koji sam ikada probao (chicken shawarma naziv je sendviča).
Sljedeća postaja je bila Treptower park na jugoistoku Berlina. Zanimljivo je reći da je tamo 1987. održan prvi koncert neke zapadnjačke rock grupe u istočnom Berlinu. Nekada se tamo nalazio i lunapark, čiji je vlasnik odlučio otići u daleki Peru i tamo također otvoriti lunapark. Iako lunaparka u Treptower parku više nema, ono što se tamo još uvijek nalazi jest spomenik sovjetskom ratu, u spomen na oko 80.000 sovjetskih vojnika koji su poginuli u bitki za Berlin 1945. U parku postoji i detaljan opis povijesti tog spomenika.
Slijedi prelazak preko Oberbaum mosta (koji je važan simbol berlinskog jedinstva, te koji povezuje Kreuzberg i Friedrichschain). Na fotografiji niže na Oberbaum mostu se može vidjeti jedan od vlakova (S-bahn), te moram reći da, iako lokalni željeznički promet na području Zagreba i okolice ima kudikamo manje linija i prometa negoli Berlin, naši su vlakovi udobniji, brži, moderniji, uredniji i manje su bučni (živio Zagreb 🙂 ). U blizini Oberbaum mosta nalazi se East side gallery, koja pomalo podsjeća na zid sa crtežima i slikama u Branimirovoj ulici u Zagrebu, s time da se radi ipak o 1.316 metara dugačkom zidu, na kojem možete naći svakakvih kvalitetnih i kreativnih djela. Kao i spomenik pobjedi u Tiergartenu, dio East side gallery-ja javlja se u spotu od U2-a, samo što pjesma u pitanju nije „Stay“ već „One“.
Za kraj dana – razgled Volkspark Friedrichschaina. Prema nekim podacima radi se o najstarijem javnom parku u Berlinu, a nosi ime, naravno, po Fridriku Velikom. U parku možete naći razne spomenike poput onoga Fridriku Velikom, revoluciji iz 1848., revoluciji crvenih mornara iz 1918., španjolskom građanskom ratu, poljskim vojnicima te njemačkim antifašistima, kao i zvono mira koje je došlo kao dar od Japana.
