Roterdam

Autor: Hrvoje Č.

GRAD ‘ISPOD MORA’ – ROTERDAM

Nisam bio oduševljen kad su mi javili kako me tvrtka šalje na rad u blizinu Roterdama. Kud baš tamo? Imali smo radilišta u nekim ljepšim gradovima: Amsterdam, Venecija … priželjkivao sam i Marseilles … kad oni mene poslaše u Roterdam. Što se može, prihvati ili mijenjaj tvrtku.

Čudna je ta zemlja koja živi u depresiji. I veliki dio Roterdama ja takav, ponegdje čak i 6 metara ispod nivoa mora, a najniža točka u Nizozemskoj je upravo istočnije od Roterdama. Grad je, kao i cijela zemlja, izgrađen iza mnogobrojnih brana.

Svukuda ravnica, beskrajna ravnica, rijeke, kanali … i kud god pogledate po gradu: lučke zgrade. A one zaista ne izgledaju privlačno.

Ali jednog dana otkrio sam građevinu koja me u toj bezličnosti fascinirala. To je ‘Euromast tower’, čudan vidikovac u centru grada. Ustvari ne sliči ostalim već viđenim tornjevima, više bih rekao da je ogromni stup na kojem sjedi kuća. A ta kuća je restoran, na nekih 100 metara visine. Taj dio je izgrađen 1960. Širina stupa je samo 9 metara. Stabilnost građevine je osigurana jednim ogromnim betonskim blokom težine gotovo 2000 tona, tako da mu je centar gravitacije ispod zemlje. Iznad već spomenute kuće izdiže se još jedan stup, uži od prvog, visine oko 85 m, pa cjelokupan toranj doseže visinu oko 185 m i već desetljećima je simbol ovog grada, a ujedno i najviša građevina Nizozemske. Oko tog užeg stupa je namontirana nekakva kabina za sjedenje (‘space cabin’), koja je stavljena skroz oko stupa svih 360 stupnjeva, ona se vrti ukrug i lagano podiže do samog vrha. Ovaj dio je dodan 1970. Iz restorana se vidi cijeli Roterdam, a iz kabine s vrha stupa rekao bih cijela Nizozemska. Istina, ni država nije velika, a i gradovi su relativno blizu jedan drugome. Pogled je fascinantan, ali za one koji se boje visine, zastrašujući. Iako ne spadam u takve, ipak mi je bilo ugodnije kad sam dotakao čvrsto tlo pod nogama. Euromast je član ‘Svjetske Federacije Visokih Tornjeva’.

Moram reći, ono zadovoljstvo koje imate kad ste na najvišoj točki u zemlji, vjerojatno je sličan osjećaju stajanja na krovu svijeta. Nitko vam nije ravan. Zato turisti svugdje na svijetu hrle na najvisočije točke i uživaju u pogledu naokolo. Kako god gledao sa vrha, pogled stalno leti na rijeku Nieuwe Maas, bolje reći jedan od ogranaka velike Rajne. Čini mi se da su rijeke ovdje spajane i razdvajane u tolikoj mjeri, da su to sad neke čudne, ljudskim rukama pravljene kreacije, ni nalik nekadašnjim prirodnim oblicima.

S te moje pozicije, s krova Nizozemske, najviše divljenja upućujem ljepotanu bez premca – to je Erasmus most. Zbog te ljepote Nizozemci ga vole nazivati ‘Labud’. Grdosija je sagrađena 1996., visine 138 metara i povezuje sjeverni i južni Roterdam. Cijeli centar grada kao da je s druge galaksije, to je grad budućnosti, sa svojim futurističkim izvedbama. Meni se sviđaju, većini ne. Drugima nedostaju one komponente po kojima najviše cijenimo ljepotu nekog grada – stari dijelovi.

Ipak, neke zgrade u centru su preživjele ratna bombardiranja. Najpoznatija očuvana stara zgrada , stara 112 g. je ‘Witte Huis’. Dakle, i Roterdam ima svoju ‘Bijelu kuću’, a to je važna činjenica.

Grad službeno postoji skoro 7 stoljeća, a nastajao je šireći se oko brane (dam) na rijeci Rotte. Tako je dobio naziv: Rotte-dam. Rijeka Rotte se nekad spajala sa Rajnom, ali su njena korita u velikoj mjeri doslovno ispumpana, jer je bila na smetnji izgradnje podzemne željeznice u gradu. Kao što sam već rekao, ljudi su svu prirodu preokrenuli u svoju korist.

Bilo mi je drago čuti kako je Roterdam grad pobratim sa prekrasnim europskim gradovima: Dresdenom, i Sankt Petersburgom, koji su među najljepšim europskim centrima moći nekadašnjih kraljeva..

Činjenica da je ovo pomorska luka, gdje su se stoljećima slijevali ljudi iz cijelog svijeta, svih vjera i rasa, svakako je doprinijela liberalnim pogledima i stvaranju kozmopolitskih nazora stanovništva, i u Roterdamu, kao i u cijeloj Nizozemskoj. Ta sloboda i tolerancija očita je na svakom koraku, pa i onima koji samo kratko prođu kroz grad, vidi se kako se ovdje živi drugačije. Još po nečemu je poznat ovaj grad: ovdje je rođen humanist, filozof, književnik Erazmo Roterdamski. Živio je u 15. stoljeću, pisao na latinskom jeziku i bio jedan od začetnika europskog humanizma. Postao je ‘lumen mundi’ (svjetlo svijeta).

U nekim od zavučenih rukavaca rijeke, svoju mirovinu odrađuju stari brodovi. Ako imate vremena, možete od njih čute mnoge nevjerojatne priče. O ovim ljudima, o ovom gradu, koji je, ako ništa drugo, drukčiji.

Ipak, ovdje većina nema vremena ni za što, osim za posao. Uvijek se kaže kako je Roterdam grad za posao, za zarađivanje novca, dok je za razliku od njega, Amsterdam grad za trošenje novca, za zabavu. Tako se i meni činilo. I mi smo ovdje samo radili.