Kinderdijk – dječji nasip

VJETRENJAČE NA DJEČJEM NASIPU

Autor: Hrvoje Č.

Svi znamo da je Nizozemska poznata po vjetrenjačama. Ta priča prati nas još od malih nogu kroz bajke. A tu bajku možete uživo vidjeti upravo u Kinderdijku, mjestašcu nekih 20-tak km od Roterdama, a nepunih 10 km od najstarijeg grada u Nizozemskoj, Dordrechta. U pokrajini Južna Nizozemska. Ovdje je zadnje utočište ovih lijepih građevina, one tu odrađuju svoju izvornu ulogu, a to je crpljenje vode.  Svaka podiže vodu na visinu od 1 metra i ispumpa je u kanal, tako cijeli red vjetrenjača baca vodu u jedan kanal, drugi red u drugi. Na kraju sva voda odlazi u zajednički kanal koji se ulijeva u more. Tako se vrši isušivanje natopljenog zemljišta.  To područje nije naseljeno, osim što manji broj ljudi drži vjetrenjače kao vikendice, i svakako se, sve i da ne žele, moraju brinuti o njima. Postoje organizacije koje vode brigu o njihovom održavanju, o zaštiti od propadanja. Ovaj svojevrsni vjetro-park nije na nekom ograđenom dijelu, već je na otvorenom putu ljudima koji svakodnevno tuda prolaze, ponajviše seljani. Dakle, ne plaćaju se nikakve ulaznice, slobodno dođete i šetate parkom. Održavanje se financira iz državnog budžeta i donacijama. Ali zato su svi ostali izdaci jako skupi. Sve mislite ‘nema veze’, ali malo po malo ode vam brdo para za nekakve suvenire i tričarije. Ni osjetit nećete.

Ima 19 vjetrenjača koje datiraju još iz 17. i 18. stoljeća,  nigdje u svijetu ih ne možete pronaći toliki broj na jednom uskom prostoru, i to dobro očuvanih. One su svjedoci dugotrajne borbe ‘ljudi u klompama’  sa vodenim problemima. To je jedan od razloga zašto je ovo jedinstveno mlinarsko područje postalo dio svjetske baštine UNESCO-a, svakako je najatraktivnija turistička zona u cijeloj državi. Vidjeti ovo mjesto znači vidjeti pravu Nizozemsku, kako je nastala i kako je izgrađivana. Nizozemci kažu: ‘Bog je stvorio Zemlju, mi smo stvorili Nizozemsku’.

Kad dolazite u Kinderdijk, vozite se po nasipu. S jedne strane je rijeka Lek po kojoj plove veliki riječni brodovi, a s druge strane, 3-4 metra niže  su kuće, polja, dakle naselja gdje ljudi normalno žive.

Jedna vjetrenjača obično bude otvorena za turiste tijekom turističke sezone. Oni tu mogu upoznati proces njihovog rada i povijest od postanka do danas.

U cijeloj Nizozemskoj ima ih preko 1000 koje služe kao mlinovi.

Vjetrenjače bacaju višak vode iz poldera u kanale, ili rijeke, i dalje prema moru. Ovdje se sastaju rijeke Lek i Noord, te tvore veliku Nieuwe Maas. Izgrađeni su i bazeni, atriji, za skupljanje vode, iz kojih se opet ta ista voda crpljenjem odvodi do kanala. Ljeti su atriji bogata ispaša za stoku. Polderi su nekadašnje morsko dno, koje je isušeno crpljenjem vode ili gradnjom brane. Dakle, nivo im je niži od nivoa mora, lako se može dogoditi da ga more opet preplavi, a od toga ga štite brane. Nekad se događa da brane puknu, a poplave su česta pojava. Sve to je jedan neprekidni vodeni ciklus koji se vrti u krug, bez svog kraja. Nekad se čini kako je ova beskonačna borba možda uzaludna, pa i besmislena, kao što je besmislena Don Quijotova borba protiv tih istih vjetrenjača. Ipak, ljudi ovdje ne misle tako i stoljećima se trude opstati i živjeti na morskom dnu, na tlu otetom moru.

Nizozemska je, pravljenjem poldera, proširila svoju teritoriju i to najviše na račun Sjevernog mora. A to zemljište se koristi za poljoprivredu, gradnju naselja, prometnica itd. Čak se i amsterdamska zračna luka nalazi na polderu. Dakle, ova država ima jako dugu tradiciju borbe protiv vode, ukroćivanja prirode u svoju korist.

Za crpljenje vode koristi se i naprava zvana ‘Arhimedov vijak’. I on izbacuje vodu u kanale, služi za isušivanje. Pokreće se radom vjetrenjače, s tim što se okretanjem vijka voda izbacuje naviše i kad dođe do vrha izlijeva se u kanal. Radi po sistemu vadičepa. Ovaj izum se pripisuje misliocu Arhimedu iz 3. stoljeća prije nove ere, a neki misle da je izumljen puno prije njega. Bilo kako bilo, vijak igra važnu ulogu u isušivanju poldera, a i za mnoge druge namjene.

Legenda kaže da je jednom davno bila velika poplava. Na valovima je plutala kolijevka sa djetešcetom, a čuvala ju je mačka. Konačno, kolijevka se nasukala na nasipu (dijk), a mjesto gdje se to dogodilo nazvano je Kinderdijk (‘dječji nasip’).

Upoznali smo ljude koji žive u vjetrenjači. Bilo mi je to čudno, nekako primitivno. Ali njih takav život raduje. Iako do svoje nastambe mogu doći samo pješke ili biciklom, kako roditelji tako i djeca, to im nije predstavljalo problem. Kao što je nama. Ipak i sad mislim da je takav život težak. Pa uvijek su nam pričane priče kako mlinari žive teško i imaju puno djece.

Čini mi se da je tako i ovim današnjim, mada sami to neće reći. Bave se poljoprivredom, ribarstvom, gaje svoju stoku.  Zavirili smo u kutke njihovog doma. Sve je smješteno u uske prostore na dva kata, naguran namještaj, sitna vrata. Izvana dražesno, iznutra siromašno. Brzo sam izašao vani, unutra me gušila tjeskoba.

Ima neki period u godini, mislim u rujnu, kad su vjetrenjače osvjetljene reflektorima i to čini čudesnu sliku, zanimljivu svakom turistu. Svakako, u blizini se nalaze i restorani, suvenirnice, gdje možete kupiti razne predmete kao uspomene iz ove pokrajine, pa čak i klompe, izrađene od topole, po kojima je nadaleko poznata, te razne čokolade, sireve, i naravno, vjetrenjače raznih veličina. Oni su pravi majstori za izvući novac, čak i za najmanju sitnicu. O tome govori i činjenica da su Nizozemci stekli slavu na tulipanima, čija postojbina je Turska.  Ovdje se stalno slijevaju rijeke turista, osim u zimskom periodu,  kad je selo zatvoreno. Ovo vrlo neobično selo, kakve ćete rijetko vidjeti na nekom drugom mjestu.

Sve ovo je čudno za naša shvatanja, ali ljudi na svijetu svašta rade kako bi sebi osigurali mjesto za življenje, pa bilo to i na dnu mora.