Amsterdam danas

Amsterdam drugi put

Autor: Ana Belanda

Gdje god sam bila,  zaželim se ponovno tamo  vratiti. Tako je bilo i s Amsterdamom. Prije 27 godina prvi put sam kratko boravila u njemu.

Da me pitate  o nečem što sam vidjela: spomenik, muzej, trg –  sjećanja su skoro izblijedjela.  Ono što pamtim u tom gradu su različitosti: prvi put sam vidjela na jednom mjestu ljude različitih rasa, čula različite jezike i susrela se s različitim kulturama.  Kakav je Amsterdam danas, više puta sam se pitala ovih godina: čula sam priče, čitala o njemu, pratila događaje, ali to nije isto kao kad ste na licu mjesta. Vođena znatiželjom,  a  i nostalgijom za prošlim danima, odlučila sam se na put u Amsterdam.

Prvi dojam baš i nije bio lijep.  Kontrola putovnica,  koja je za mene svugdje gubljenje dragocjenog vremena, tekla  je jako sporo i dugo. Čim uđete u onu grupu  All passports, već znate da će trajati, ali ovakav detaljan i prilično strog tretman od strane nizozemskih policajaca u tako liberalnoj zemlji, me  iznenadio.  Morali smo pokazati povratnu avionsku kartu i rezervaciju hotela, odgovoriti na pitanja zašto dolazimo, koliko ostajemo…….bla, bla, bla- kao da smo s nekakve potjernice. Na kraju, naravno, nije bilo razloga da ne prođemo ali….

Pomalo nervozni uputili smo se prema hotelu. Kad smo ušli u hotel, dočekao nas je veliki lijepi smiješak ljubazne mlade žene koji  je sprao svu negativnu energiju nakupljenu prilikom ulaska u zemlju. I kasnije, u kontaktu s ljudima bilo na cesti,  muzejima ili u trgovinama, primijetili smo da su svi jako ljubazni i nasmijani, spremni pomoći i kad ih pitate i kad ih ne pitate za pomoć. Nevjerojatno ljubazan svijet!

Cijeli grad kao da je izgrađen u koncentričnim kružnicama, dojam je da si stalno na istom mjestu, nekako je sve isto, a istovremeno potpuno različito.  Upravo zbog toga sam u početku imala malo problema oko snalaženja, ali ubrzo je sve postalo lako. Inače grad ima jako dobro organiziran javni gradski prijevoz kroz tri linije podzemne željeznice, autobuse i tramvaje, a sve počinje od Centralne stanice tako ako se i izgubite, uvijek  se možete vratiti  na polaznu točku i ne možete pogriješiti.

Amsterdam je najbolje upoznati  kroz šetnju i vožnju kanalima što smi odmah i učinili. Šetnja gradom je zaista interesantna. Dok prolazite preko bezbrog mostova (nevjerojatno, ali sam našla podatak o čak 1281 mostova), možete vidjeti stare kuće, kuće brodove, brodove koji plove po kanalima. Jedino čega se stvarno treba paziti su bicikli. Pun ih je grad ( Amsterdam ima oko 900.000 stanovnika, a bicikla ima preko milijun, više nego jedan bicikl po glavi stanovnika); svi  ih voze: i djeca i odrasli i umirovljenici i menadžeri i turisti, nečujni su, brze i zaista opasne.  Dobila sam fobiju od njih! Još uvijek se okrećem, a na zvuk zvona bicikla, kosa mi se na glavi diže. Doživjela sam bicikl – traumu u Amsterdamu.

Vožnja kanalima je nešto sasvim drugo. U brodiće se zaista možete ugodno smjestiti i onako gospodski uživati u vožnji slušajući na odabranom jeziku vodiča, koji vas upoznaje s gradom dok vas brod vozi kroz mnogobrojne kanale ( opet podatak 165 kanala). To je doživljaj grada iz jedne sasvim drukčije perspektive i teško je riječima opisati taj osjećaj, zapravo  sam cijelo vrijeme uživala u vožnji  i vizuri grada, a svi ti podaci,  koji su prolazili kroz moju glavu,  nisu mi u tom trenutku bili najvažnjiji.  „Uživaj i samo uživaj, tko zna hoću li se u Amsterdam više ikada vratiti“, to je bila moja zvijezda vodilja za vrijeme cijelog mog posjeta.

Obilazak grada i  četvrt Crvenih lampi

Jutro nas je obradovalo suncem i lijepim vremenom.  Bilo je prilično hladno, što mi je odgovaralo, jer  mi se ipak lakše kretati kada nije pretjerano vruće. Na svakom mom putovanju dnevno se pređe, neću lagati ako kažem i do 20 kilometara.

Prije mene, na put u ovaj prekrasni grad išla je moja kolegica. Budući da smo se mimoišle, jer je razlika od mog dolaska do njenog odlaska bila samo jedan dan, zamolila sam je da mi svakako javi kakvo je vrijeme i ukratko dojam o gradu. Poruka je stigla i rečeno mi je da je hladno i trebamo se obući, kao i pozdrav iz grada sexa i droge.

Koliko god sam upoznata sa liberalnim stavom Nizozemaca  u vezi s drogom i prostitucijom;  moram priznati da me ova poruka nekako pogodila, nisam je očekivala, ne iz njenog pera. Amsterdam je puno više od toga – zanimljiv grad koji je nepravedno poznat najviše po drogi i prostituciji. Što sam više šetala kroza nj, to sam  bila  svjesnije da je ovakvo moje mišljenje opravdano.  Odmah da raščistimo: Red light district sam obišla. Ništa lijepo, niti interesanto nisam ni vidjela niti doživjela. Djevojke izložene u izlogu kao svaka druga roba na mene su ostavile  mučan dojam.

Čak i kad sam razmišljala prije posjeta o tom dijelu grada,  nisam bila sigurna želim li tim ulicama uopće proći, ali naravno svi smo mi znatiželjni pa tako i ja i odlučih  vidjeti to čudo.  Da sam vidjela lica kakva sam očekivala zrelija, napadnija, grublja, bilo bi mi možda lakše, ali vidjela sam lica mladih djevojaka, djece, koja nisu niti vulgarna, niti napadna, nego jednostavno djevojačka. Probudila se majka u meni i nisam mogla ne usporediti ih sa svojom kćerkom i osjećati se nekako, ne znam…… tužno, tužno. Podijeljeni su osjećaji kada se suočite s ovakvim činjenicama; sve se to događa i oko nas u našoj sredini; nismo mi pošteđeni toga, ali kad ne vidite, nekako je lakše. Znam, zatvaramo oči. Možda je ovo poštenije, tržište je tu, pa tko voli, nek izvoli. U nas je “roba na crno ali se ipak prodaje”.  Upravo me ova istina zbog toga toliko rastužila. Isto je s drogom. Pored svakog Coffe shop smrdi trava, možete kupiti sjeme za uzgoj u svom vrtu, lizalice, bonbone…. ne znam, ne želim suditi, samo iznosim ono što sam vidjela.

Rečeno nam je da ne slikavamo u tom dijelu grada, pa smo se vratili ujutro ne samo radi slikavanja nego i zbog toga što smo htjeli posjetiti najstariju crkvu u Amsterdamu Ode Kerk. Međutim, bila je zatvorena pa smo rekli da je ostavljamo  za sljedeći put.

Da se ja vratim na početak. Cilj moje posjete Amsterdamu bio je Van Gogh Museum, Rijskmuseum i Heineken pivovara. Što ću, pivo je moj porok,  volim pivo i to je to!