Amsterdam – 2. nastavak

Amsterdam danas – 2. nastavak

Autor: Ana Belanda

Samo dvije tramvajske stanice dijelile su moj hotel  od  Heineken pivovare i Muzejske četvrti, idealna pozicija za stići do zadanih ciljeva.

Krenuli smo rano jer je red za ulaznice u Van Gogh Museuemu i  Rijskmueum velik ukoliko ne dođete na vrijeme. Muzej Van Gogh bio je prvi cilj. Tu se vidjelo i potvrdilo koliko je dobro doći  s već unaprijed kupljenim kartama ili s I Amsterdam Cardom. Red za klasu „optimisti“ zaista je već  i prije otvaranja bio veliki, a mi smo s Cardom prošli vrlo brzo. Oni koji su svoju ulaznicu kupili unaprijed preko interneta, imali su direktan ulaz.

Ovaj muzej sadrži najveću kolekciju umjetnikovih slika na svijetu od njegovih početaka do kraja života. Veliki lijepi prostor u kojem nije dozvoljeno fotografirati.  Jedinstveni doživljaj koji  se ne može opisati, ovim prostorom naprosto treba proći.  Dva sata prošla su vrlo brzo. Spustili smo se u suvenirnicu, svatko je uzeo nekakvu malu uspomenu za oproštaj i krenuli smo dalje.

Ja ne znam što je meni,  umirala sam od žeđi i trebalo mi je pivo. Tako smo otišli na degustaciju Heinekena. Oni za sebe kažu da nisu Heineken Museum nego Heineken Experience. Zaista je tako. Vode vas kroz četiri razine  na principu: pogledaj, poslušaj,  okušaj i uživaj, tako da uistinu doživite iskustvo piva. Čudno, ali to je tajna koju neću otkriti, to vas čeka tamo kao iznenađenje. Zabavno!

Razgled grada nastavili  smo prema centru na Dam Square, glavni amsterdamski  trg  vrlo blizu centralne željezničke stanice, trg na kojem se nalaze mnoge amsterdamske atrakcije kao Kraljevska palača, muzej voštanih figura Madam Tussauds, Niewe Kerk (Nova crkva) kao i poznati amsterdamski trgovački centar Magna Placa, koji okuplja mnoge poznate svjetske modne marke. Na trgu se nalazi i veliki spomenik podignut u spomen nizozemskim vojnicima i članovima pokreta otpora koji su poginuli u  Drugom svjetskom ratu. Evo, ovako nabrajajući, ne mogu reći da me to mjesto naročito dojmilo. Prepuno ljudi, konfuzno, a i prilično neuredno…

Htjeli smo posjetiti Kraljevsku palaču koja već dugo nije rezidencija kraljevske obitelji, ali služi za službene prijame i upravo zbog toga nije uvijek dostupna posjetiteljima.  Nije važno, drugi put,  ja ću se tamo  vratiti jednog dana.

Odmah do nje je Niewe Kirk koja najčešće služi za važne umjetničke izložbe. Ovaj put bila je izložba Židovske kulturne baštine. Ni tu nismo smjeli slikavati, ali ono što sam vidjela za mene je bilo nešto sasvim novo i drugačije od puno toga što sam prije vidjela i moram priznati da mi se svidjelo; šteta što to ne mogu popratiti fotografijama.

S Dam Squara može se na dosta mjesta stići pješke. Prava je šteta ovim gradom voziti se ispod zemlje Ako već morate upotrijebiti prijevozno sredstvo, onda svakako preporučam tramvaj. Mi smo se uputili s trga u Sea Palace, kineski restoran na vodi koji je i svojevrsna atrakcija. Ugledali smo ga još dok smo bili u điru kanalima.

Odmah do njega nalazi se Centar Nemo, zgrada napravljana u obliku broda, jedinstveno mjesto otvoreno 1997. godine. Obično ne pamtim imena arhitekata, međutim ime autora ove  neobične građevine Renzo Piano povezano je i s Parizom. On potpisuje i zgradu Centar  Pompidou, u kojem sam bila prije osam godina i idem opet uskoro.

I tako, već pomalo umorni, uputili smo se prema hotelu na kraći odmor, pa onda negdje na večeru. Ali srce nije moglo izdržati. Malo prije našeg hotela nalazi se Rembrandtova kuća. Unatoč umoru morala sam ući i nije mi žao što sam prošla kroz tu staru, visoku, usku zgradu u kojoj je genijalni slikar živio i radio. To je bilo posljednje što smo taj dan vidjeli.
4.

Šećer na kraju, u stvari dva šećera na kraju. Prvo Rijksmuseum. Uspjeli smo među prvima  ući. Na samom ulazu osvojio me za cijeli život.
Rijksmuseum u prijevodu znači Državni ili po nekima Kraljevski muzej (to nije toliko ni važno), svakako on postoji više od dvjesto godina i danas spada među najljepše i najvrjednije muzeje svijeta.  Kroz svoju povijest doživio je dosta promjena. Čak i danas, za vrijeme našeg boravka u Amsterdamu, radovi oko preuređenja bili su u tijeku. Iako nisam mogla napraviti čistu sliku njegovog vanjskog izgleda (postavljeni su kontejneri kao i svugdje kad se izvode nekakvi građevinski radovi), nije mi to ni najmanje smetalo ipak je najvažnije bilo uspjeti vidjeti njegov sadržaj, a to je nešto uistinu toliko vrijedno da slobodno mogu reći: tko nije vidio Rijksmuseum, nije bio u Amsterdamu. Rijksmueum je po mojoj ocjeni  najljepše što sam u Amsterdamu vidjela. Na izlazu bih se najradije bila vratila pa sve pregledala ponovno. Nisam ja nikakav veliki poznavetelj umjetnosti, ponešto nosim iz školskih dana, ponešto sam kroz život naučila, ponešto znanja sam pokupila usput na svojim putovanjima, ipak dovoljno da znam prepoznati pravu ljepotu, a ovaj muzej je nudi od ulaska do izlaska.  Prije nego smo se uputili na put, pročitala sam da nije dozvoljeno fotografirati, kad tamo ugodno iznenađenje, može, samo „no flash“!

Naravno da mi nije padalo na pamet  poremetiti ljepotu prostora i njegovog sadržaja nekakvim bezveznim turističkim bljeskanjem, tako da su mi slike ostale prilično mutne, ali i to je dovoljno da makar malo ljepote prenesem na ove stranice.

Ovo je bio prvi šećer za kraj, drugi je uslijedio. Besciljno lutanje gradom, dio grada koji se zove Jordan. Taj dio grada ostavio je dojam na mene kao da egzistira sam za sebe neovisno o ostatku Amsterdama, prepun kafića, malih trgovina, galerija i ljudi koji smireno šetaju preko mnogobrojnih mostova i kroz uske ulice. Tu se nalazi i kuća Ane Frank ispred koje je svaki dan ogromni red, ali ovaj put nisam bila raspoložena za dugo čekanje.

Sve što mi je za kraj mog boravka u Amsterdamu trebalo bila je ova opuštajuća šetnja bez cilja. Ovo je bio odmor poslije odmora. I prijao mi je, prijalo mi je sve i ako zanemarim carinske formalnosti s početka ove priče  Amsterdam je definitivno grad prijatelj.
Doviđenja Amsterdam!