Uskrs na Malti (ili Malta drugi put)
Autori: Daniel i Anita V.
Posjetiti Maltu u ožujku? Zašto ne.
Supruga i ja nismo puno razmišljali kada smo vidjeli ponudu. Polazak je u srijedu pred Uskrs, a povratak za tjedan dana. I tako smo skupa s djecom u srijedu popodne sletjeli Malta Air-om na aerodrom Luqa na Malti.
Uzeli smo sobu u St. Powl Bay na sjeveru otoka. Početak je turističke sezone, tako da su hoteli uglavnom prazni, trgovine i restorani zatvoreni, sve me podsjeća na TV seriju „Svijet poslije ljudi,“ ali sve će se promijeniti za par dana kada stignu Englezi. Vrijeme je prohladno, grijanje u hotelu ne radi, spavamo u puloverima, hrana je odlična – kao da smo na logorovanju!
Najbolji način da obiđete otok je autobus – karta je jeftinija od zagrebačkog tramvaja, a vozite se po cijelom otoku. Njihovi autobusi su jedinstveni, moraju biti stari, svaki vozač je vlasnik svog vozila i plaća koncesiju za rutu i svaki je jedinstven, da ne spominjem konopac za zvono koji povlačite kada želite stati. Prolazimo kroz nekoliko malih mjesta, kuće izgledaju staro jer su građene od blokova krečnjaka koji posivi nakon par godina. Povremeno viđamo majstore na skelama sa aparatima za brušenje kamena (podsjeća me na naše brušenje parketa ) koji vraćaju zidovima snježno bijelu boju. Ulice su uske prepune trgovina sa hranom, ispred neki se nalaze aparati za točenje goriva?!
Na otoku ima samo jedan semafor, sve su kružni tokovi i još na kontra stranu (voze lijevom stranom).
Valleta je ista kao i prije 20 godina (jesam li rekao da smo bili ovdje na medenom mjesecu?). Puno lijepih i „starih kuća,“ grad je sravnjen sa zemljom u II svj. ratu i kasnije obnovljen, kao i impresivan pogled na Grand Harbour. Svakodnevno ručamo u Restoranu na Republic Street –u (nešto kao Stradun), cijene su jeftinije nego u Dalmaciji.
U_ blizini Vallete su i 3 mala grada, gdje se i vodila čuvena bitka za Maltu 1565., nipošto ne propustiti obilazak Pomorskog muzeja sa rekonstrukcijom unutrašnjosti broda iz tog vremena.
Otišli smo i na Gozo, susjedni otok, trajektom, pa razgledanje iz autobusa, puno više zelenila manje kuća i neobična obala kao i neolitske iskopine.Ipak, glavna uspomena sa Goza je med od kaktusovog cvijeta kojeg na žalost nismo kupili u dovoljnim količinama.
Veliki petak – procesija, događaj godine na Malti, iz crkvi se iznose kipovi i relikvije u prirodnim veličinama napravljene od drveta i kamena, pa ih zbog njihove težine nosi i po 10-tak ljudi obučeni u odjeću toga doba, najčešće bosi (temperatura oko 10 oC, cijelo vrijeme boravka na Malti smo u vjetrovkama), ali je velika čast sudjelovati u povorci. Stojimo ispred crkve Svetog Pavla –iz koje ove godine ide najveća procesija i divimo se ljudima kako koračaju sa teretom na rukama i leđima, upravo izišli iz crkve na put kroz cijelu Valletu.
Uskršnja nedjelja – prisustvujemo svetoj misi, u najvećoj crkvi na Malti, Katedrali Sv. Ivana. Koncelebrirana misa u prisustvu 20-tak svećenika i malteškog biskupa služila se na latinskom jeziku. A unutrašnjost katedrale prepune kipova sa zidovima prekrivenim sitnim zlatnim pločicama skivala je u jednoj od „niša“ i najslavniju sliku na Malti „Pogubljenje Svetog Ivana“ – koju je Carravaggio naslikao 1608. tijekom progonstva.
Zadnja 2 dana provodimo obilazeći mjesta koje smo i prvi puta posjetili, Mdina, grad tišine, Marsaxlokk, sa prelijepim ribarskim čamcima, ratni aerodrom iz II svj. rata sada pretvoren u trgovine suvenirima i staklana gdje možete vidjeti tehniku ručne proizvodnje stakla (ne ići sa praznim novčanikom).
Srijeda – Dok sjedimo u avionu za Zagreb, razmišljam: Malta treći puta? Zašto ne? Samo taj puta dolazimo sa unucima.