Malta-vatromet po danu

Malta – vatromet po danu

Autori: Kalina  M. M. i Micho M.

Spremali smo se ići u Pariz, ali je putovanje bilo odgođeno, pa smo morali mijenjati destinaciju. Malta je bila naš drugi izbor. Nju nam je preporučila moja cimerica s faksa Ljiljana, kao i prijatelj Daniel, koji je također tamo išao na honeymoon.

Internet nije bio ni blizu razvijen kao sad, ali smo nas oboje imali mailove,  i preko tada popularnog browsera Netscape Navigatora (bio je ispred Internet Explorera  u to vrijeme) istražili sve što smo mogli naći o Malti. Pripremili smo cijelu fasciklu, proučavajući sadržaj u svakom slobodnom trenutku. Malta je imala tako bogatu povijest, mnoge vojske su je pokoravale.

Wikipedia: “Malteški otoci su otočje koje se nalazi u središnjem dijelu Sredozemnog mora. Udaljeni su 93 km od talijanskog otoka Sicilije i oko 360 km od Libije. U cijelom otočju naseljena su samo tri najveća otoka: Malta, Gozo (Għawdex) i Comino (Kemmuna). Svi ostali manji otoci i otočići nisu naseljeni. Otoci su bogati zaljevima, koji služe kao dobre prirodne luke. Ovi otoci su zapravo vrhovi podvodnih brijegova između Sicilije i sjeverne Afrike koje je okružilo more nakon zadnjeg ledenog doba. Otočje se nalazi na rubu afričke tektonske ploče, na granici s euroazijskom pločom.”

Obilježili smo mjesta koja ćemo posjetitii, na koje ćemo koncerte otići – bile su najave za Stinga i Chick Corea.

Let je bio iz Ljubljane. Iznenadilo nas kako Adria Airways naglo polijeće, imali smo osjećaj da smo u helikopteru na nosaču aviona. Kroz prozor smo virili Italiju i čekali trenutak kad ćemo ugledati otok Maltu, koji je manji od naše Korčule. Jedva smo čekali dolazak u hotel, bilo je kasno naveče, a vožnja od aerodroma do hotela divlja. Vozač je bio Egipćanin i  vrludao je kao da smo u crtanim filmovima. Vani je bilo vlažno, a mi postajali ljepljivi. Dođemo u hotel, jedva dočekamo da se osvježimo i srušimo na krevete. Iznenađenje – nema vode, samo curka na slavini, a mi žedni i željni tuša. Dobili smo vino kao dobrodošlicu, ali ne možemo to piti tako umorni. Nismo se tad otuširali, nego nakapali. Hotel od *** nije zaslužio tu kategoriju, definitivno.

Ujutro krenuli odmah u šetnju. Išli smo probati plivati u Sredozemnom moru – bilo je toplo, oko 30°C. Uđeš, otplivaš, iziđeš i kao da se nisi ni okupao. Vani vruće. Plaža iz daljine izgleda pješčana, približiš se, a ono žute stijene. Ugodno je ležati na njima. Nisu oštre kao naše. Nigdje tuša, to nije uobičajeno tamo. Rekoše nam kako smo razmaženi gosti. Dan je prošao u razgledanju Slieme, gradića, koji je financijsko središte Malte, a u njemu smo odsjeli. Navečer smo se dogovorili naći s predstavnicom agencije i ona nam je ponudila sve izlete. Obradovala nas je cjelodnevnim izletom na otok Gozo, koji su nam darivali iz lokalne putničke agencije kao poklon za honeymoon.

Popodne neugodno iznenađenje – ne rade restorani,  sve zatvoreno! Nisam mogla vjerovati – usred ljeta, sve vrvi od turista, a oni zatvorili restorane! Koje kritike bi se dogodile Hrvatskoj, da slučajno nešto nije radilo! A Malta prepuna gostiju, najviše Britanaca.

Čudili smo se:  sve lokalne agencije zajedno kupe putnike za pojedine izlete. Nije važno tko je gdje rezervirao, svi izleti idu zajedno. Vodiči su svima isti. Mi se uključismo na englesko – njemačko  vođenje. Kombiji za transfer su bili crveni i neobični. Zamalo da zaboravim spomenuti – na Malti se vozi lijevom stranom. Trebalo se naviknuti gledati na desnu stranu ulice kad prelaziš pješački prijelaz.

Upoznali smo  Puljane, koji su nas nagovarali da uzmemo džip i obiđemo sami cijeli otok. Nisam se usudila voziti krivom stranom. Kao da sam sama postala slika u ogledalu, a imala sam dobar argument – nisam ponijela vozačku!

Kombi nas je dovezao do luke i ferry-em Calypso smo se prebacili na Gozo. Tamo nas je čekao prastari bus s Frankyem.

Povedoše nas prvo do pećine Calypso. Lokalna vodičica je rekla kako to nije ništa posebno, čak je nas dvoje nagovarala da ne idemo?! Navodno je tamo Penelopa čekala svoga Odiseja. Nakon toga pođosmo na pravo mjesto – Ggantija – stari pretpovijesni hram  (3500 g. p.n.e.). Velike kamene ploče, liče na Stonehenge, ali su starije. Zanimljivo, lijepo za pogledati. Vodili su nas za vidjeti ručne radove – čipke i pletenje – nisu me posebno dojmili. Vidim žene kupuju kao lude, a ja mislim: naša paška čipka i konavoski vez! Pa ne može se mjeriti s malteškom.

Glavni grad otoka Gozo je Victoria – oni ga zovu Rabat. Obišli smo citadelu i bastion. Vratili smo se s prvog izleta  predveče. Nakon večere smo išli na kinnie, njihovo piće, nešto slično našoj cockti. Nama je prijalo i stalno smo ga tamo pili.

Drugi izlet je bio pećina Blue Groto. Spustili smo se strimim skalama do brodića koji su nas provezli samom špiljom. Pećina je zanimljiva, vodičica katastrofalna. Žalili smo što nemamo kameru. U taj izlet je uključen je i posjet gradiću Marsaxlock i obilazak pijace. Pjaca nam nije bila zanimljiva, ali barke s očima jesu. Rekli su da je Marsaxlock posvećen Pompeji. Izlet je bio poludnevan i pođosmo se odmoriti u hotel. Čujemo neku pucnjavu, skočimo kao opareni (rat je ipak još bio blizu), povirimo kroz prozor – ne grmi. Kad ono  u daljini vatromet. Na Malti je običaj vatromet za bilo koju priliku, uopće ne treba biti svečanost. Jedino mi nije jasno zašto u sred bijela dana?

Treći izlet – četvrti dan  nam je bio udaran: nismo se mogli odlučiti za izlet Siciliju ili Valetteu. Na kraju nam predstavnica predloži da idemo u Valettu. Šteta je ne vidjeti glavni grad države – otoka Malte, kad smo već na njemu! I ona će taj dan voditi grupu, jer je bilo dosta Slovenca i nas dvoje Hrvata. Stvarno, na izletu je bila Dora i pokazala nam Katedralu, popeli se na zidine, vidjeli “tri grada” i obišli botanički vrt. Nisam do sad spomenula, ali na Malti nema vode, oni vodu za piće koriste jedino iz boca, a voda za pranje im je desolinizirana u posebnim tvornicama za preradu morske vode. Zamislite: posteljinu kemijski čiste, pa uopće nije bijela kao naša! A to je i odgovor što u hotelu nismo imali dovoljno vode za tuširanje ili kad je ima samo je pomalo kapila iz tuša. Slike botaničkog vrta su ljepše nego što mi je izgledao u prirodi. Tu smo naišli na putokaze za razne gradove Europe.

Obišli smo zgradu Parlamenta , Velikog meštra  Jeanu de la Valetteu, koji je osnivač Valete, te Operu.

Zadnji odabrani izlet – posjet Mdini, starom glavnom gradu Malte je bio poseban. Imali smo izvanrednu vodičicu. Na početku smo se zaustavili snimiti grad tišine. Obišli smo katedralu, bili na zidinama. Zanimljive su bile katakombe. Tu je, navodno, boravio sv. Pavao kad je doživio brodolom i činio čuda. Čitav trg u Rabatu je u katakombama. Sjećam se kako su bile jako niske i meni, a moja bolja polovica je bila upozorena od vodiča da dobro pripazi na glavu, jer su pojedini dijelovi bili preniski  i za nas, žene, a ne za visokog muškarca.

Kako je vodičica bila razgovorljiva pitali smo je šta je sa Hypogenumom? Zašto nema tog izleta? Ona se iznenadila odakle znamo, pitala nas jesmo li prije dolazili na Maltu? Kažemo da nismo, ali  smo pročitali na Internetu i  jako nas zanima. Ona je izjavila da je zatvoren i kako se preuređuje. Bila je sva zagonetna, kao da se bojala da ćemo otkriti tajnu. Poslije slučajno čitam kako su tamo nestala djeca i nikad nisu pronađena.

Nisam napomenula kako smo svaku večer išli u duge šetnje prema St. Julienu, koji je spojen s Sliemom. Jako mnogo ljudi je šetalo do kasno u noć. Najviše su nas iznenadila djeca, koju su u dobi 5-6 godina vozili kolicima. Prvo smo mislili da su bebe divovi, poslije vidimo to uobičajeno za Maltežane. Maltežani su niski, debeli. Za naše pojmove nismo vidjeli lijepu ženu ni muškarca. Rekli su nam kako im je jezik najsličniji tuniškom, a i da Tunis ima slične zgrade kao Malta. Nekad su bili dio Commonwealtha, ali su se osamostalili. Ostao im je službeni jezik –  engleski, baš svi ga govore. Veliki broj ljudi govori i talijanski, zbog blizine Sicilije.

Zadnji dan smo, s Puljanima, odlučili obići još dva prethistorijska hrama: Hagar Qim i Mnajdra. Manje su posjećeni od Ggantije, ali su isto lijepi.

Pakirali smo se, spremali za povratak, a vlasnik hotela iznenađen – pa vi ste tu 15 dana, mi kažemo 7, on tvrdi 15. Ništa nam nije jasno. Ipak krećemo u dogovoreno vrijeme, računamo zakasnit ćemo na avion. Poslije nam predstavnica govori kako smo mogli slobodno ostati još 7 dana, ona bi sredila povratak avionom.

Na početku priče spomenula sam koncert Stinga. Cijelo vrijeme smo tražili kada i gdje će se održati koncert, nigdje nisu imali pojma, a mislim kako smo obišli cijeli otok. Zašto su to objavili na Interentu, nemam pojma? Koncert Chick Corea je bio dan nakon našeg odlaska. To nismo uspjeli uskladiti.

Vraćali smo se avionom koji prolazi kroz grad, nešto slično Zadru, i žalili što putovanje završava. Gledali Siciliju, na koju ne stigosmo otići.

Naši ukupni dojmovi su pozitivni.