Budimpešta – treći dan

Tri lijepa dana u Budimpešti

Autor: Ivan A.

Nedjelja, 28. kolovoz 2016.: Nakon što smo se naspavali i razbudili, odlučili smo obići još neke dijelove grada koje nismo prije. Tako smo se prošetali Vacy ulicom. Ulica je jedna od glavnih pješačkih ulica u gradu, gdje, iako ulica nije predugačka (500-injak metara, dakle jedno 10 minuta laganog hoda) možete vidjeti velik broj domaćih ljudi i turista, da li u hodu, da li u jednoj od mnogobrojnih kavana, restorana ali i povoljnih prodavaonica suvenira (razglednice već od 100 forinti, dakle dvije i pol kune). Ne tako daleko od spomenute ulice nalazi se Zrinyi ulica, gdje nismo propustili priliku slikati se pored kipa mađarskog vojnika.

Budući da je za ručak valjalo ponovno nešto i pojesti, odlučili smo se na csikerpaprikas u sendviču. Za sličnu cijenu kao i za langoš, mogli smo se dobro najesti, te mogu reći da je hrana bila ukusna. Doduše, prilikom naručivanja sam shvatio da Mađari ne barataju najbolje engleskim jezikom, pa čak ni u ugostiteljskom sektoru. Okvirno sam procijenio na temelju našeg trodnevnog boravka u tom gradu (a kasnije sam na internetu vidio da sam i pogodio) da oko 20 posto Mađara zna pričati engleski. Stoga, ponekad u ugostiteljskim objektima, ako imate neke zahtjeve oko hrane i sastojaka, ne bi bilo loše na internetu istražiti koji su mađarski izrazi za ono što želite naručiti. Iako nismo jeli tradicionalnu domaću hranu u nekome od restorana, kušavši navedeni sendvič i langoš, dobili smo neki uvid u njihov gastronomski kutak. Također smo odlučili probati i neko od mađarskih piva, pa smo tako nekim nasumičnim odabirom uzeli Soproni.

Tako smo, usput hodajući, naišli i na jedan od grbova iz vremena Austro-Ugarske monarhije, u sklopu kojeg se može vidjeti grb trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a nakon toga smo naišli i na spomenik onima koji su poginuli u Prvome svjetskom ratu.

Balaton

Nakon svega toga i lijepih 3 dana u Budimpešti uslijedilo je vrijeme za oproštaj od glavnog grada Mađarske (ali samo privremeno, sigurno se vraćamo nekom prilikom 🙂 ) te za polazak natrag u Hrvatsku, s time da smo usput stali na jezero Balaton kako bismo imali priliku i tamo se prošetati. Moram priznati, Balatonom nisam bio posebno impresioniran, barem ne tim dijelom Balatona koji smo mi obišli. Doduše, sve skupa se čini opuštajuće, te ima mnogo restorana, kafića i pečenjara gdje ljudi mogu predahnuti, ali samo jezero mi nema toliku ljepotu kao jezera Hrvatske. Valja istaknuti da smo tom prilikom vidjeli i mnogo čamaca, jedrilica, brodova, ali i kanuista, kajakaša i veslača, pa i kupača.

Sveukupno gledajući, Budimpešta je grad koji je ostavio dobar dojam na mene, jednako kao i na ostale u mojoj grupi. Sa svojom raznolikom ponudom, lijepim i impresivnim znamenitostima i atrakcijama (povijesnim, kulturnim i prirodnim), te kvalitetnom kuhinjom, svakako predstavlja grad koji je nezaobilazan na turističkoj listi želja, posebice kada se uzme u obzir relativna blizina Budimpešte Hrvatskoj. Također, zbog ne tako brojne, ali dobre ekipe na putovanju, gdje je bilo ljudi različitih dobnih grupacija, putovanje mi je ostalo u posebno dobrom sjećanju. Zbog svega toga, Budimpešta je svakako jedan od gradova koji bih u budućnosti volio ponovno posjetiti, iako sam sretan da sam imao priliku uopće barem jednom otići u glavni grad Mađarske, posebice kada je bilo onako lijepo, sunčano vrijeme.