Budimpešta – 1. dan

TRI  LIJEPA  DANA  U  BUDIMPEŠTI

 Autor: Ivan A.

Čuo sam mnogo priča o Budimpešti: lijep je grad, ima mnogo štošta zanimljivo za vidjeti i raditi, te da ga svakako treba posjetiti. S obzirom na to da mi je jednom prilikom već bio propao izlet u Budimpeštu, a prijatelj s fakulteta me zvao, pošto je vidio povoljan izlet preko agencije, odlučio sam ne propustiti priliku. Na kraju nas se skupilo trojica te smo zajedno, s još dvadesetak radoznalih ljudi iz Zagreba, krenuli 26. kolovoza na tri dana u Budimpeštu. Bilo je ljeto, ali ne prevruće (20 do 27, 28 stupnjeva) – dakle taman za putovanje (koje ne traje dugo, 5-6 sati) i dobar izlet.

Petak, 26. kolovoz 2016.: Nismo se ni smjestili u hostel, a već smo posjetili prvu gradsku atrakciju – tvrđavu u Budimpešti (Cittadellu). Spomenuta tvrđava svakako je imala važno mjesto u vojnoj povijesti Budimpešte, a izgrađena je 1851. godine, samo 3 godine nakon ugarske revolucije. Kao da Cittadella sama po sebi nije dovoljna atrakcija, u sklopu nje se nalazi i masivan Spomenik slobodi (Szabadság-szobor), koji je visok ukupno čak oko 40 metara (26 metara postolje i 14 metara sam kip). Spomenik je podignut 1947. kao znak sjećanja na one koji su dali živote za neovisnost Mađarske;  u tom vremenu se na pripadnike Crvene  armije gledalo kao na osloboditelje. Međutim, taj će se odnos sa SSSR-om  kasnije zacijelo promijeniti,  posebice kada nakon revolucije 1956. godine. S Cittadelle se pruža lijep pogled na Budimpeštu, rijeku Dunav i njene brojne mostove.

Fotografija gore – pogled na Cittadellu iz zraka (ovo je jedina fotografija koju nisam sam snimio na tom putovanju, ali sam ovime htio na jedan ljepši, bolji i potpuniji način dočarati izgled Cittadelle)

Sljedeće odredište bio je Trg heroja, koji se nalazi na kraju Andraševe ulice (koja je pod zaštitom UNESCO-a), te pored samog ulaza u gradski park (Varosliget). Na Trgu heroja nalazi se Milenijski spomenik, u sklopu kojeg najznačajnije mjesto zauzima 36 metara visoki korintski stup na čijem se vrhu nalazi kip arkanđela Gabrijela. Može se primijetiti kako arkanđeo Gabrijel u jednoj ruci drži krunu, a u drugoj križ, što bi trebalo biti simbol jedinstva države i Crkve. Izgradnja trga počela je 1896. godine, na tisućitu obljetnicu osnivanja mađarske države. U sklopu velikih građevinskih projekata te godine mogu se izdvojiti i obnavljanje i proširivanje spomenute Andraševe avenije te uvođenje prve metro linije u Budimpešti. U pozadini kipa arkanđela Gabrijela nalaze se kolonade s istaknutim ličnostima iz mađarske povijesti.

S obzirom na to da je u vrijeme izgradnje Mađarska bila dio Austro-Ugarske, prvih pet kipova s lijeve strane kolonade bili su rezervirani za članove vladajuće dinastije Habsburgovaca (Ferdinand I., Leopold I., Karlo III., Marija Terezija i Franjo Josip). Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, kada su kolonade pretrpjele velika oštećenja, tih pet kipova bivaju zamijenjeni, a danas se u sklopu kolonada, među ostalima, nalaze kipovi Stjepana I., Ladislava I., Kolomana, Bele IV. (koji se pred Mongolima 1240-ih sklonio u Hrvatsku te je Zagrebu Zlatnom bulom 1242. priznao status slobodnog kraljevskog grada) te Matijaša Korvina. Jedan od značajnijih događaja na tome trgu dogodio se 1989. godine, kada dolazi do ponovnog pokapanja Imrea Nagyja, vođe mađarske revolucije iz 1956. godine.

U neposrednoj blizini Trga heroja nalazi se gradski park (Varosliget) koji ima površinu oko 1.2 kvadratnih kilometara, a ono što je neobično (s obzirom na to da se radi o užem centru grada) jest to što se u sklopu njega nalaze botanički, ali i zoološki vrt. Još jedna znamenitost u sklopu parka jest Vaydahunyad dvorac, pored kojeg se nalazi i kapelica.

Sljedeća postaja bila je Ribarska utvrda (Halászbástya), koja je građena od 1895. do 1902., a obnovljena je nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je pretrpjela znatna oštećenja. Ime je dobila po ribarskom cehu koji ju je štitio tijekom srednjeg vijeka. Utvrda sadrži sedam tornjeva, koji predstavljaju sedam plemena koja su se krajem 9. stoljeća naselila na području Panonske nizine i od kojih je nastao mađarski narod. S utvrde se, kao i s Cittadelle, također pruža veoma lijep pogled na Dunav, na kojem leži i mađarski parlament.

Između Ribarske utvrde te obližnje crkve Matijaša Korvina (izvorno nazvana crkva djevice Marije, mijenja ime u 19. stoljeću po Matijašu koji je u 15. stoljeću naredio preobrazbu južnog tornja crkve) nalazi se i kip Stjepana I. Arpadovića, prvog ugarskog kralja, kojeg Mađari slave kao svog zaštitnika. Spomenuto područje zasigurno je jedna od povijesnih jezgri Budimpešte, kada se uzme u obzir da se na ne tako velikom području u blizini nalaze i utvrda, i kip prvog ugarskog kralja, i spomenuta crkva, koja je bila mjesto krunjenja nekoliko kraljeva, uključujući i Karla IV., posljednjeg vladara Habsburške monarhije.

To je bilo sve od predviđenih znamenitosti za prvi dan, u kojem sam odmah shvatio, a vjerujem i mnogi drugi iz moje grupe, da u Budimpešti zasigurno ima mnogo zanimljivih i lijepih lokacija za posjetiti. Navečer smo imali mogućnost fakultativne vožnje brodom po Dunavu, što bih svakako preporučio (cijena je bila 15 ili 20 €), posebice kada je vrijeme toplo i ugodno kao što je nama bilo. Uz klasičnu glazbu i lijepi, opušteni ugođaj, sat vremena vozili smo se po Dunavu i imali priliku vidjeti Budimpeštu i po noći, zbog čega se može steći dojam da neke znamenitosti, poput mađarskog parlamenta, imaju još veći sjaj i raskoš negoli tijekom dana.