Lihtenštajn

Lihtenštajn – porezni raj za biznismene

Autor: Marin S.

36 tisuća stanovnika i 90 tisuća registriranih tvrtki. Da, to je Lihtenštajn – porezni raj za biznismene.

Većina  tvrtki registriranih u Lihtenštejnu nema ništa osim poštanskog sandučića. Američke naftne kompanije registrirane u ovom malom dijelu Europe, u potpunosti okruženom Austrijom i Švicarskom, u godinu dana uštede i do dvije miljarde dolara plaćajući porez u Lihtenštejnu umjesto u Americi. Lihtenštajn je najmanja zemlja na svijetu u kojoj se govori njemački jezik, te jedina europska zemlja čije susjedne zemlje također nemaju izlaz na more. Iako jedna od najbogatijih država na svijetu, najveći dio je ruralni kraj.

Glavni grad Vaduz sa svega pet tisuća stanovnika izgleda sterilno, bogato, premirno i konzervativno. Naziv Lihtenštajn dolazi od dinastije Lihtenštajn, austrijske obitelji, vrlo utjecajne u srednjem vijeku; to se  održalo  do danas. Aktualni vladar Lihtenštajna je Hans Adama II. koji živi u dvorcu iznad Vaduza.

Nekretnine u Vaduzu odgovaraju reputaciji tog grada. Stanovi od pedesetak kvadrata na centralnoj (i jedinoj ulici u centru grada) se prodaju za milijun i nekoliko stotina tisuća eura, čaj u kafiću šest eura, butici s markiranom robom, košulje od 200 eura. Tko to kupuje? Gdje su ljudi ovdje? Sve je pretiho i predosadno, nekako tajanstveno i sterilno. Većina žitelja u Vaduz dolazi rijetko; tu su im bankovni računi, nekretnine . Možda tu i tamo navrate ti biznismeni, bankari, makroi tuđe sreće.

Ljudi koji ovdje rade su uglavnom iz okolice Vaduza, ali sreo sam konobarice Slovenku i Švicarku. Obje dolaze na posao iz Švicarske. Vjerovatno odlaze tamo ako se žele zabaviti ili u Austriju. Cijeli Lihtenštajn nema niti jedan noćni bar ili klub. Restorana ima nekoliko na glavnoj i jedinoj ulici ali su zimi zatvoreni, čak i oni mišelinovski. Zašto? Jer njihovi vlasnici ne žele raditi zimom –  znaju da će im doći turisti koji odmaraju u susjednoj Švicarskoj i Austriji, a to bi onda bio masovni turizam. Pretpostavljam da sami znaju što je najbolje za njih.

45 minuta je sasvim dovoljno za Vaduz: proći po glavnoj ulici, vidjeti mnoštvo neobičnih skulptura izrađenih od bronce koje nemaju apsolutno nikakvo značenje (barem u Vaduzu tako tvrde), već je to rezultat želje Hansa Adama II. da malo ukrasi tu ulicu za posjetitelje.

Ajde, neka mu je, par jelena, debela ženska i ptičurina od bronce, ali me je razveselio stvarno… Tu je i trgovina švicarskih satova, odmah nasuprot gradske vijećnice, cijene niže nego u Švicarskoj. U Lihtenštejnu je smještena poznata tvrtka Hilti, točnije u najvećem gradu Schaanu se nalazi glavni ured. Bave se proizvodnjom dijelova za građevinske strojeve i svime vezanim za tu branšu. Prosječno, godišnja čista zarada Hiltija iznosi oko 530 miljuna švicaraca.

Oko Vaduza samo livade pod snijegom, imaju i oni svoje skijalište Malbun, nije daleko od Vaduza, nije u biti ništa daleko, cijela zemlja je duga dvadesetak kilometara. Lihtenštajn je jedan od vodećih svjetskih proizvodjača poštanskih maraka, u Vaduzu se nalazi i muzej poštanskih maraka.

Kada sam bio u Vaduzu održavala se i izložba umjetnika iz BiH na koju nisam išao. Taj dan sam išao u Zurich u Švicarsku koji nosi sasvim drukčiju priču i sliku, puno zanimljiviji grad. O tome drugom prilikom.