Riga

Vlakom od Moskve do Rige

Autor: Marin

Rizskij kolodvor Moskva. S ovog kolodvora ili vokzala po ruski, može se uputiti u više destinacija, a ja odabirem onu po kojoj kolodvor i nosi svoj naziv. Idem u Rigu, glavni grad Latvije.

Malo Latvija, malo Letonija, u našim novinama je izraz koji se koristi za zemlju čiji je službeni naziv Latvijas Republika. To je ona od one dvije zemlje koja nema dobru košarkašku reprezentaciju. Tako prosječni čovjek vjerovatno doživljava Latviju. O zemlji koja je već neko vrijeme u Europskoj uniji, kod nas informacije ili dolaze vrlo rijetko ili uopće ne dolaze. Prema tome zašto je ne posjetiti, a 900 kilometara vlakom prođe za tren.

Od Moskve do ruske granice s Latvijom se zapravo odvija najdulji dio puta koji traje cca 15 sati. Latviju se može prijeći u kratko vrijeme, jer je površinom negdje kao Hrvatska, Slovačka, Norveška. Ali ipak daleko manje zanimljiva od Hrvatske ili Norveške. Ljetovalište Jurmala na Baltiku, Ventspils, nekoliko jezera i Riga kao glavni i najveći grad je u biti sve što se ima vidjeti u Latviji.

Od granice do Rige uglavnom šume i livade. Tu i tamo poneko staro selo s kućom straćarom u obraslom polju ili manje kuće novije gradnje. U vlaku do mene sjedi debeljuškasta Ruskinja s bebom i priča mi o ljepoti starog grada Rige kao i brojnim jezerima Latvije. Živi u Moskvi i Rigi. Trenutno ne radi, zato muž nadnoknađuje za sve. S obzirom koliko djece je već rodila pitam se kada bi žena uopće stigla raditi.

Predgrađe Rige pomalo podsjeća na manje slovenske, austrijske ili njemačke gradiće, no već sam ulazak u Rigu mijenja taj prvi dojam. Već pri dolasku na željeznički kolodvor vidljivi su ostaci sovjetske arhitekture. Doduše, socarhitektura sa zdanjima poput Palače kulture u Varšavi ili sveučilišta u Moskvi meni osobno su lijepa. Riga također ima takvo zdanje. ali nisam ga našao odmah. Po dolasku i izlasku s kolodvora izgubio se pogled na zgradu ljepoticu. Krenuo sam prema starome gradu.

Po putu se odmah primjećuje predivna arhitektura, ponajviše zdanja pripada razdoblju secesije. Riga je poznata i po svom koloritu. Odmah sve ljepše djeluje u tom sivom baltičkom gradu gdje su kiše česte gotovo kao u Engleskoj ili Nizozemskoj.  Raznobojne fasade, zeleni parkovi i rijeka Daugava osvježuju petnaestosatnu vožnju kroz dosadni krajolik Latvije. Najviša točka zemlje je na 320-ak metara nadmorske visine, što Latviji sigurno ne ide u prilog, s obzirom da su tu zime hladne s dosta snijega.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, raspale su se i tvornice i industrija od koje je Latvija živjela. (Zvuči poznato?) Nema komunizma, nema tvornica. Komunizam je nešto što u Latviji nije ostalo u dobrom pamćenju. Bogme niti nacionalizam jer je i od Sovjeta i od Nijemaca dosta Latvijaca poginulo, a sama zemlja pretrpjela velike gubitke. Danas mladi kako završavaju škole ili fakultete odlaze u Irsku, a kako i tamo postaje sve lošije, popularnoj trbuhom za kruhom destinacijomse javlja Engleska.

Riga je glavni grad i većina kapitala je koncentrirana u njemu, tako da pogled na vozni park Rizana ne odaje dojam kako se ovdje loše živi. No poznato je da je svugdje istočnije od Trsta, gospodin automobil statusni simbol, stoga ne treba čuditi da je vozni park Rige bolji od onog u Barceloni, Beču recimo ili Milanu.

Arhitekturom, stari grad kao što sam rekao, ne zaostaje za najljepšim srednjoeuropskim prijestolnicama. Prevladavaju evengeličke (luteranske) crkve. Osim katedrale, koja ima jedne od najvećih orgulja u Europi, vrlo je dojmljiva crkva Svetoga Petra. Kada vidite samo toranj, mislite da je ostatak zgrade puno veći. Stoga ovakvo arhitektonsko ostvarenje izgleda vrlo privlačno. Crkva se spominje još početkom 13. stoljeća (dakle, stara je kao i sam grad), i bila je katolička do 1523. kada je postala luteranska. Toranj je visok 123 metra i na svom vrhu ima lik pijetla koji je visok 210 cm i težak 158 kg. U XVII. stoljeću, kada je crkva građena, toranj je bio najveća drvena konstrukcija u Europi. Inače, svakog dana u sezoni, u pola noći kod crkve Sv.Petra čeka vas jedan od turističkih vodiča Rige i možete ići u razgled grada – besplatno.

Prekrasno je zdanje i tzv. Kuća crnoglavih, sagrađena u 14. stoljeću za potrebe gradskih čelnika i trgovaca. Nekada se u ovoj zgradi nalazila najveća kolekcija srebrnih predmeta na svijetu. Starim gradom svakodnevno već od travnja šetaju brojne grupe turista.

Osim susjednih baltičkih turista, dosta ih ima iz zemalja koje su kroz latvijsku povijest svojim šapama često nasrtale na nju, naravno iz Njemačke i Rusije. Velik broj turista čine i kruzeraši koji su redovito usidreni na Daugavi.

Iako je službeni jezik latvijski, često ili jednako se čuje i ruski. Rezultat je to podjednake krvne slike ove zemlje. Latvijaca ima tek nešto više od Rusa. Ranije je ruski bio obavezan, a učio se latvijski. Danas je obrnuto. Pored toga u Rigi, zbog razvijenog turizma, velik broj ljudi zna i engleski, i to vrlo dobro. Tako se može reći da su njeni žitelji poligloti.

U i oko starog grada je velik broj hostela. Cijene su im uobičajene kao i u drugim europskim gradovima. Solidan smještaj se nalazi već od sedam eura po noći pa na više, dok hotelski za manje od 50-60 eura teško.

U starom gradu, na jednom od trgova, možete i popiti šampanjac na nebu za nekih 30 eura i uživati u pogledu na grad, no ne više od 20 minuta. Tada vas dizalica spušta na zemlju, s platforomom na kojoj sjedite za stolom i, ovisno o izboru, pijete ili jedete. Kombinacije pića i jela se kreću po 70-80 eura za pola sata otprilike. Večera koja dulje traje, više košta.

Centar je živ, vrlo živ. Živa muzika u nekim restoranima i kafićima kroz tjedan počinje već oko podne i traje do iza ponoći. Tada počinje noćni život. Na ulicama turiste s dugačkim fotoaparatima zamjenjuje mladež s vrećicama pive.

Tada dugonoge, plavokose Latvijke izlaze na kamene ulice u visokim potpeticama i mame uzdahe. Sigurno, to su uz Ruskinje, Ukrajinke i Šveđanke jedne od najljepših žena u Europi.

U starom gradu brojni barovi, pubovi, kafići – kakogod, rade i po cijelu noć kroz tjedan i puni su. Niskotarifne avio linije, proljeće-ljeto, učiniše svoje. Rijeka Daugava dijeli stari grad od onog novijeg dijela u kojem živi otprilike 670-680 tisuća ljudi grada Rige. Do pred trideset godina bilo ih je barem 200 tisuća više.

U gradu treba posjetiti i tzv. Moskovski dio grada, koji dijelom svoje arhitekture podsjeća na Moskvu, ali malo. Tu ima dosta starih kuća i zgrada, parkova. Imate dojam da ste u sivilu osamdesetih. Siva arhitektura zna biti lijepa, tako se meni činilo.

U tom dijelu grada je i srce Rige, tržnica. Cijene su posvuda u latima. Latvija je jedna od rijetkih zemalja gdje za jedan euro dobivate manje od jednog apoena. 1 euro je otprilike 0,75 lata i to Rigu čini nejeftinom destinacijom. Ipak, u nekim barovima se može popiti pivo od pola litre za 15 kuna.

Kada ste u Rigi svakako pođite i na plovidbu rijekom Daugavom. Ja nisam, potekle su još dvije pive niz grlo i bilo je vrijeme za  krenuti. Kažu za vlakovima i ženama se ne trči jer uvijek ima sljedeći, no ja sam već imao kartu.