Autor: Vera O.
VENECIJA POD MASKAMA
Do nje se dolazi vodom, kanalom, širokim grandioznim. Voda je sivo-zelena, mutna, ali voda. Ovaj put je prilagođena na boju. Kanal je, pogađate, Grande kanal.
Grande kanal 
Palazzo Santa Sofija 
Maske na pločniku
Gondole, brodice, vodeni taxiji, fascinantnom umjetnošću kreću se u, mogla bih reći, kaosu, neredu pokreta, ali uspijevaju se mimoići bez dodira, sve to za divljenje toj vještini. Palače uz kanal uvod su u galeriju.
Doplovljavamo do imaginarnih veličanstvenih vrata. Ulazimo. To je Trg Svetog Marka. Mnoštvo je tu, ali caruje snaga tišine. Krećemo se mirno, ipak grudi su uzbuđene. Nešto iznutra nam kazuje da fešta ljepote i kolorita tek započinje. Mramor pod tabanima je gladak, bijel. Koliko je milijuna nogu tuda prošlo, svi u nadi da Veneciju dožive kao arhitektonsko čudo ili pak na neki drugi način. Nada se u tom gradu ostvaruje.
pod maskom 1 
pod maskom 8 
pod maskom 9 
pod maskom 10 
pod maskom 13 
pod maskom 14 
pod maskom 15 
pod maskom 17 
pod maskom 19 
pod maskom 22
Ovaj put ja sam ju doživjela tako što sam u taj grad, koji sam posjetila gotovo u sva godišnja doba, došla u vrijeme karnevala. Za mene, a složit ćete se sa mnom, to je nešto jedinstveno, sasvim suprotno mnogim karnevalima širom svijeta. Ovo je nešto za smiraj duše, da se uživa, i to uživa u pravom smislu riječi. Ova nepregledna galerija gdje se eksponati kreću svuda oko vas, gdje se čuje samo šuštanje svile, satena, čipke, gdje su pokreti više nego dostojanstveni, dočarava dojam kao da je duh Venecije izašao na trg. Bila je to punoća osjećaja u meni, moje su oči upijale sklad boja, duša je bila ispunjena treptajima, reakcijom na viđeno.
pod maskom 3 
pod maskom 5 
pod maskom 6 
pod maskom 21
Nakon svega došla sam do jednog zaključka, koji se tiče samo mene … a možda ipak ne samo mene … da smo svi barem jednom u životu poželjeli biti nešto ili netko drugi. Maska to čini, nakratko naravno, jer svi mi ipak ostajemo – mi.
Prava harmonija dojmova, slika i rijeci.
Jednostavno i lijepo.
Posjetila sam Veneciju u više navrata, ali nijednom u vrijeme karnevala, i nisam je imala priliku doživjeti ovako nestvarnu.
To je poseban dozivljaj,upravo onakav kako sam opisala.
Ja sam gledala kako rade te maske – to je prava umjetnost!
zbilja odlične fotografije, grafika me vratila u kraj devedestih ali mističnost maski u stoljeća iza.
carne vale, zbogom meso
Predivna metafora “nepregledna galerija u kojoj se eksponati kreću”.
Valjda se gradu zbilja treba dogoditi to što se dogodilo Veneciji, da postane kulisa i zbirka eksponata za turiste, da bi događaji kao što je karneval poprimili ovu dimenziju koju imaju tamo.
U drugim gradovima, u kojima se svakodnvno odvija “normalan” život to još nije viđeno. Tamo su ljudi valjda previše zaokupljeni svakodnevnicom. Jedino ovako, kada ga većina stalnih stanovnika napusti i pođe živjeti u rubna područja stvara se pozornica na kojoj eksplodiraju sve one želje koje inače nemaju prilike za ostvarivanje.
Odličan tekst. Minimalan i jasan. Pravi okvir za galeriju slika.
Moj duboki naklon kriticarima!
Snaga duha, ljeopota detalja… Užitak u trenutku i daje taj potreban smisao. Kao da smo bili tamo, negdje u nekoj nepoznatoj dimenziji…pod maskama
Venecija je toliko tajanstvena, toliko puna detalja, toliko prepuna davne turbulentne povijesti povezane sa našom zemljom (posebno sa mojim gradom), prepuna umjetnosti, urbane opsesivnosti i glazbenih dimenzija…