Sicilija
Autor: Vesna M.
Šta prvo pomislite kad čujete riječ Sicilija? Mafija je sinonim za taj divni otok većini ljudi, a nigdje ništa od nje kad stignete tamo. Naravno, ako stižete kao znatiželjni turista. Beskrajne divne plaže, začuđujujući krajolici u unutrašnjosti, kontrast modernog i prošlosti, i povijest na svakom koraku. Pravi rudnik blaga za putnika koji nikako da ugasi žeđ za znanjem i materijaliziranjem pročitanih knjiga. Ako pri tome imate sreću da vas vodi osoba kojoj je otok u krvi i koja ga voli kao svoje dijete, onda je doživljaj Sicilije potpun.
Ako ste im drag gost počastit će vas s grančicama rogača, masline i badema, biljkama koje simboliziraju svo bogatstvo koje vam je potrebno, jer sve tri biljke su životno važne i ljudima i životinjama.Kao što neki narodi dočekuju goste sa kruhom i solju. Kušat ćete, više očima nego ustima, voće i povrće,oblike svega i svačega, a sve napravljeno od marcipana. Uživat ćete u otkrivanju raznih vrsta pizza i posebnosti ovog otoka – arancina, punjenim kuglicama od riže, kao i u bezbroj vrsta tjestenine. Ne smijem zaboraviti ni ljubitelje mesa. Za svakoga ne ponešto, nego puno, puno.
Ako preskočimo opisivanje ljepote sicilijanskih gradova, poput Taormine – gradića podno vulkana Etne, koji je mondeno odredište svjetskih biznismena i besposličara, razgledanje muzeja i arheoloških nalazišta, tragove grčke i rimske civilizacije na svakom koraku, ostaje užitak sjećanja na ushićenje i začuđenost dok hodate ulicama Catanie, koja je od vulkanske lave, ili ruku držite zavučenu u šupljinu tla i osjećate toplinu od posljednje erupcije jer stojite na padini pravog vulkna a iznad vas se izdiže lagana izmaglica iz njegovog vrha -grotla.
Začude vas milioni leptira, čitavi oblaci kroz koje prolazite dok se penjete cestom uz Etnu. Žute okrugle skupine bilja koje kao da je netko ostavio u kamenom bespuću koje nastaje čim pređete visinsku granicu od 1500 m. Penjući se tako gledajući na sve strane kako bi što bolje upili čudesnost majke prirode dođete do mjesta odakle se autom više ne može, a za dalju avanturu vam treba specijalna obuća otporna na toplinu, jer što se više penjete sve je toplije pod nogama. A tek pogled nadolje. Svatko tko se makar jednom u životu popeo na nešto veće od zgrade u kojoj živi ili susjedno veće brdo, znat će o čemu govorim. Pogled je fantastičan…..
Ljubazni domaćin će vas možda odvesti u Đelu, gdje ćete vidjeti samo muškarce u bijelim košuljama i crnim hlačama okupljene na trgu ispred crkve, a nigdje nijedne žene. Kažu, takav je običaj. Asocijacija na mafiju je tu toliko stvarna da čekate da se iz skupine pojavi Don Karmelo. Moj domaćin me je uvjerio da nema straha, ali da plaća mjesečni iznos za neometano poslovanje kao i svi ostali.
Naravno sve to zaboravite kad vidite beskrajno plavo more i prelijepe plaže Dona Lucate, a znate da je na kraju horizonta Afrika.
I na kraju, gdje god putovali, družite se sa domaćim, jer samo tako možete doživjeti pravo lice mjesta u kome se nalazite.
Prekrasan prikaz Sicilije, sto drugo reci nego hvala, moram posjetiti 😉
Osjećaj istinski čudesan, hodanje po tragovima lave i dodir njene topline. Sigurno se svatko zapita može li taj čas opet izroniti iz utrobe zemlje i svojim plamenim bojama zahvatiti i nas. Vjerujem da je ta blizina opasnosti uvijek privlačila ljudsku pažnju.
Lijepo opisano, nadam se da ću i ja kad tad u taj prekrasni dio Italije, pozdrav.
Zadnju rečenicu bih nazvao “univerzalnim turističkim poučkom”. To je zaista jedini način da bilo koji dio svijeta doživite na pravi način. tek kada proniknete u način života domaćih ljudi možete o tome imati i neko svoje mišljenje. To je glavni razlog zbog kojeg istinski mrzim all inclusive turistička geta. Ti odsječci u nečijem prostoru zaista mogu biti bilo gdje. Savršeno je čak envažno na kojem ste kontinentu. Unutra je sve više manje isto, a vani je razlika samo u klimi.
Upravo mi je to bila namjera i cilj ovog zapisa-potaknuti ljude da se druže, a ne samo da hodaju iza plaćenog vodiča. Uzbuđenje otkrivanja novog može se doživjeti iza prvog kuta. Samo treba otvoriti oči i srce.
Ha, ha, upravo ti je to napisao Davor, koji je profesionalni vodič! 🙂
Davore, je li nam to savjetuješ da više ne putujemo u grupama s vodičima ? Realno gledajući, nemoguće je putovati s grupom i družiti se s domaćima, vrijeme ne dozvoljava, pogotovo ako smo na putu 4, 5 … max 8 dana, a želimo što više vidjeti. Meni je to na svakom putovanju bilo gotovo neizvodivo, i pored najbolje volje.
Ha, ha, haaaa
Hodati iza plaćenog vodiča je dio putovanja kojeg zovemo “learn how to know how”.
Svaki pažnje vrijedan aranžman uvijek ima i vrijeme nazvano slobodnim. Glavnina ga potroši u kupovini. Jednostavno je, ne mora biti tako.
Pogotovo ne u vrijeme individualiziranih putovanja i vrijeme kreiranja vlastitih programa. Nadalje, vodič je uglavnom domaći čovjek. E pa, postavljajte mu pitanja.
Zamisljala sam je takvom,kako je opisujete,spoj ljepote grotla Etne i ulice ovjencane mediteranskim biljem,a ocito i mirisom.Znam za jedan podatak,u vezi Mafije i domicilnog stanovnistva.Ljudi na selu “podrzavaju”mafiju.jer im se dostavlja sve za normalan zivot,zive u miru,ne govore sto znajui ne vjeruju sto cuju.To sam cula od jednog Talijana,iz Palerma.Hvala na putovanju,bilo je lezerno,punog zeluca.,pune duse.
Sicilija je otok koji želim posjetiti još tisuću puta u svome životu.
Toliko je toga lijepoga i različitoga, toliko je divnih ljudi, toliko je priča da čovjek poželi ostati mjesecima, usudim se reći godinama.
Osjećaj koji sam imala dok sam bila tamo ne da se mjeriti niti s jednim drugim jer sam imala privilegiju punih petnaest dana istraživati otok s mještanima, proputovati obalu, tulumariti do zore u prelijepim klubovima na beskrajnim plažama (Catania & Taormina &Siracusa), posjetiti unutrašnjost otoka (Assoro), popeti se na Etnu dok lava polako gmiže i doživjeti ovo o čemu pričaš..deseci muškaraca u ispeglanim košuljama i hlačama na crtu na glavnom trgu gradića u kojem nitko ne zatvara vrata kuće! A nigdje niti jedne jedine žene. Na moj naivan upit odgovaraju” Žene su ili u crkvi ili u kuhinji”.
Kad počnem pisati o Siciliji ne znam stati ali svakako stoji činjenica da je poznanstvo s domaćima jedini pravi način za upoznavanje Sicilije ali i svakog drugog mjesta na istinski način.
Na taj način da kada se sjetite putovanja poželite taj osmjeh uvijek imati na licu;)
Iva,
Ne znam kad si bila na Siciliji, ali tvoj komentar me zainteresirao. Voljela bih da s nama podijeliš malo više iskustava sa Sicilije. Slobodno se javi na putopisi@gmail.com
Urednica
Draga Vesna, sjecam Te se kao osobe izuzetno bogate duhom… vidim sada da jako lijepo i pises. Uzivala sam u Siciliji na Tvoj nacin, bas kao nekada u arancinima koje si nam spremala na Peljescu 🙂