Rim

I NAS JE PUT ODVEO U RIM

Autor: Slavica D.

Rukovođeni starom izrekom ‘Svi putevi vode u Rim’, suprug i ja smo odlučili naše bračno putovanje provesti u glavnom gradu Italije. Oduvijek smo željeli vidjeti ovu kolijevku zapadne civilizacije, veličanstven svjedok ljudske moći i snage. To se ogleda na svakom koraku: u bazilikama, forumima, amfiteatrima … svaki kamen, svaka ruševina, imaju povijesnu vrijednost i svjedoci su slavne prošlosti.

Željni susreta sa vječnim gradom, otisnuli smo se u istraživanje. Naših osam dana dozvolit će da otkrijemo samo djelić ove ljepote, ali mi ćemo nastojati da taj djelić bude nezaboravan.

Prvi dan zaputili smo se u Vatikan. Taj grad-država zavrijedio je da mu damo apsolutnu prednost. I na početku veliko iznenađenje: ogroman broj ljudi nalazi se na trgu, u bazilici, u i oko vatikanskih muzeja. Nikad nigdje nisam vidjela toliki broj ljudi, kao da su svi stanovnici odjednom izašli na ulicu. Naravno, to su uglavnom turisti koji žele upiti sve te ljepote i ponijeti ih sa sobom. I onda najljepši trenutak: Papa je držao svoju propovijed. Sretni smo jer ne kaže se uzalud: ‘nisi bio u Rimu ako nisi vidio Papu’. Mi smo ga vidjeli, istina izdaleka, ali bilo je dojmljivo.

Trg pred bazilikom je okružen brojnim kolonadama koje predstavljaju otvorena krila, kao da crkva širi ruke da obgrli cijeli svijet. Na sredini trga je egipatski obelisk, koji potječe iz Neronova cirkusa, a sa strane su dvije lijepe fontane, Berninijeva i Madernova. U bazilici je veliko umjetničko i povijesno blago, među njima i Michelangelova Pieta. Stupili smo u to najveličanstvenije postojeće sveto zdanje Katoličke crkve. Osjećali smo se uzvišeno, a ujedno i sićušno u tom nepreglednom ljudskom mravinjaku , koji se guraju na svakom koraku gdje smo bili.  Samu baziliku treba gledati danima, da se upije sva ta kićena barokna dekoracija, da se obiđu Vatikanske kripte (grotte)  ispod nje koje čuvaju bogatu zbirku sarkofaga i mnogobrojne papinske grobnice (najvažniji među njima su grob sv. Petra i Pape Ivana Pavla II). Najljepša je impozantna kupola, koju je izradio Michelangelo. A tek pogled sa kupole, ta slika ostaje u vječnom sjećanju.

Nisam vjerovala da može postojati tolika kolona ljudi, koji strpljivo čekaju na ulazak u Vatikanske muzeje. Izgledalo je da cijeli dan neće stići do ulaza. Pri pogledu na njih odmah smo odustali od čekanja. Ali onda mom suprugu sinu spasonosna ideja: kako, nažalost, ima međunarodnu karticu o svojoj bolesti, sjetio se da tu karticu upotrijebi kao propusnicu. I zaista, odmah su nas pustili da uđemo. Bili smo presretni. Eto kako se nekad i bolest može iskoristiti.

A obilazak muzeja se ne može riječima opisati. Djeluju nestvarno, jedan drugi svijet, svijet mira, uzvišenosti, ljepote, bogatstva. Sastoji se od nekoliko odsjeka. Sama pinakoteka se sastoji od 15 dvorana u kojima je izložena zanimljiva i prebogata slikarska zbirka, počevši od predrenesansnih slikara do 18.stoljeća.

Muzej antike je najbogatija postojeća zbirka klasične umjetnosti. Zatim Raffaellove odaje, Borgijine odaje, Vatikanska biblioteka, i najzad veličanstvena Sikstinska kapela.  Na tom mjestu ste daleko od stvarnog svijeta, tu vam duša poleti u visine a usne zanijeme od čudesne ljepote. Freske na stropu kapele je oslikao Michelangelo, prikazavši događaje iz Knjige postanka. Različite prizore je slikom spojio u jednu cjelinu. I sada, nakon 500 godina svakodnevno se tisuće posjetitelja šutke divi ovom velebnom djelu.

Kad izađete na svjetlo dana, nakon nekoliko sati obilaska Vatikanskih muzeja, ne možete se snaći u stvarnom svijetu. Pošli smo dalje, zamišljajući što li nas još čeka u ovom prelijepom gradu. I najednom, pred nama iskrsnu još jedno božanstveno zdanje: Anđeoska tvrđava. Odmah sam se sjetila filma ‘Praznik u Rimu’ i plesa Audrey Hepburn i Gregory Pecka.  Tu je ustvari mauzolej cara Hadrijana, za njega i članove njegove obitelji. Služila je i kao zatvor, u njemu je tamnovao Giordano Bruno. Danas je muzej. Naziv ‘anđeoska’ dobila je prema anđelu na vrhu.

U blizini su Palača pravde, Dom Invalida i lijepi Anđeoski most preko rijeke Tiber (Tevere). On nas je uputio do Piazza Navona, jednog od najposjećenijih mjesta Rima. U sredini trga su tri fontane: Fontana rijeka, Maurova i Neptunova fontana, u čijoj izradi je najviše sudjelovao Bernini. Trg je okružen s nekoliko vrijednih crkvi i palača.

I ostali rimski trgovi su fascinantni. Piazza del Popolo, Piazza di Spagna (cvijećem okićena dvostruka skalinada presvetog Trojstva, sa crkvom na brdu, i u podnožju fontanom u obliku čamca), Piazza del  Campidoglio (na najpoznatijem brežuljaku Kapitol, tu je centar javnog života grada)…

Što reći o Koloseumu ? O tom novom svjetskom čudu, pravim imenom Flavijev amfiteatar, impresivnom građevini iz starorimskog doba sve se zna. Ali stupiti nogom u nju, e to je vrijedilo svakog truda. Mi smo ga obišli na dan Republike, kad je slobodan ulaz u sve turističke objekte u Italiji. Pomisao na okrutne gladijatorske igre koje su se odvijale u sredini, probudila je jezu u nama. Gledalište je nekoć bilo prepuno pomamljenih ljudi, a moglo ih je stati oko 50.000, pred kojima su žrtvovani mnogi životi. I to im je predstavljalo razonodu. Strašno. A za jakog sunca ili kiše,   gledalište bi se pokrivalo lanenim pokrivačem, zbog zaštite gledatelja.

Nadalje se pruža Forum – nekadašnji nepregledni trg okružen bazilikama, hramovima i spomenicima gdje se odvijao društveni život antičkog grada. Tu se trgovalo, održavali skupovi pučana i Senata, obavljali vjerski i pravosudni poslovi. Nakon požara 283.godine nastavljeno je njegovo propadanje, sve do 18. stoljeća kad su krenula intenzivna iskapanja i napori da se ova naprocjenljiva vrijednost otrgne od zaborava i pokaže svijetu. Čak i u ovakvom stanju, izaziva strahopoštovanje. Vespazijanov hram, Hram sloge, veličanstveni Slavoluk Septimija Severa, Saturnov hram, Antoninov i Faustinin hram, Titov slavoluk, Augustov hram … ma tko će nabrojati sve te ostatke drevne prošlosti.

Kad je ovaj Forum postao pretijesan za sve djelatnosti, a nije se imao gdje širiti, građeni su novi forumi. Prvo je Cezar dao sagraditi Forum Julium, a onda su izgrađeni Augustov, Vespazijanov, Nervin, Trajanov forum. Još i danas je moguće s divljenjem promatrati Trajanov stup, visine 40 metara, ne računajući postolje. Na vrhu je naknadno postavljen kip Sv. Petra.

Preko puta je crkva Santa Maria di Loreto, a s druge strane uzdiže se veličanstveni spomenik Vittoriju Emanueleu II, tzv. ‘Vittoriano’. Izgrađen od bijelog kamena, po projektu G.Sacconija, spomen je na ujedinjenje Italije. Iako preglomazan, ipak izaziva strahopoštovanje. Prostrano središnje stubište vodi prema ‘Oltaru domovine’ s Grobom neznanom vojniku i stalno prisutnom počasnom stražom. Sa strana širokog stubišta su dvije fontane: jedna predstavlja Jadransko a druga Tirensko more. Na sredini se uzdiže spomenik konjaniku Vittoriju Emanueleu II, inače prvom kralju ujedinjene Italije.  Cijeli kompleks je smješten na Piazza Venecija, koja je geometrijsko središte Rima.

U unutrašnjoj galeriji posjetili smo izložbu slika (portreta) čuvenog Amadea Modiglianija. Iako je bilo zabranjeno fotografiranje, krišom sam napravila par snimaka.

Uspinjući se stubama uz memorijalni kompleks, stigli smo do Piazza del Campidoglio, na brežuljaku Campidoglio. Na ovom najpoznatijem rimskom brežuljku nekoć su se zbivali najvažniji događaji vezani uz povijest grada.  Trg, čiji izgled je dizajnirao slavni Michelangelo, okružen je palačama, danas sjedištima gradske uprave i muzejima. Na sredini se izdiže brončani kip Marka Aurelija na konju.

Teško je izdvojiti što me najviše impresioniralo u ovom gradu, koji je cijeli grad-muzej. Ali srce je poskočilo pri pogledu na Fontanu di Trevi, tu razigranu kombinaciju kamenih skulptura i nestašnih vodopada. Kao znatiželjna djeca obilazili smo veleljepnu građevinu, djelo Nicole Salvija, zagledani u statuu boga Oceana iznad kola koje vuku dva Tritona. U veliki bazen ispod njega, koji predstavlja more, običaj je preko leđa baciti novčić koji garantira ponovni dolazak u ovaj čarobni grad. Za svaki slučaj bacila sam nekoliko novčića, voljela bih se više puta ovdje vratiti.

Najuzvišeniji antički rimski hram, tzv. ‘hram svih bogova’, Pantheon, sagrađen je za vladavine Hadrijana. Okruglog oblika, sa 16 granitnih stupova na ulazu, i fascinantnom kupolom sa središnjim otvorom promjera oko 9 metara, predstavlja dobro očuvanu divovsku građevinu pred kojom ustuknete sa strahopoštovanjem. Zanimalo nas je što se događa kad pada kiša, kad voda ulazi kroz taj veliki otvor. Dobili smo tumačenje da je na podu napravljen savršen odvod vode kroz rupe, pa nema straha za poplavu u hramu.

Nadalje, znatiželja nas je odvela do Katakombi sv. Kaliksta, podzemnog službenog groblja rimskih biskupa,  Katakombi sv. Sebastijana, sa 4 kata ispod zemlje, zatim do Crkve sv. Petra u okovima, gdje su izloženi lanci kojima je bio okovan sveti Petar, kao i kip Michelangelovog Mojsija na prijestolju, zatim do Vile Torlonije, nekadašnje Musolinijeve rezidencije … pa Bazilike sv. Ivana Lateranskog, druge bazilike po važnosti nakon Bazilike sv. Petra, koja je ustvari rimska katedrala, službeno sjedište rimskog biskupa, tj. pape.

Što još nabrojati iz ovog prebogatog antičkog grada ? Da u grada ne smije biti zgrada viša od kupole crkve sv. Petra ; da je Rim neslužbeni glavni grad mačaka lutalica, koje su zaštićene zakonom, a građani obvezni da ih hrane. ‘Gattare’ je naziv za te hranitelje mačaka kojih ima možda i do 300.000. Kraj piramide Cestije smo gledali cijelu ceremoniju serviranja hrane za mačke kao što se u Veneciji hrane na stotine golubova. Nama čudno, ružno, ali ovdje je to tradicija.

Rim, kao šesti grad po veličini u Europi, stjecište je doseljenika iz cijelog svijeta. Zajedno sa ogromnim brojem turista, predstavlja veliki problem odvijanje prometa u gradu, a svi znamo da je cijela Italija poznata po nedovoljnom poštivanju prometnih propisa. Često sam se hvatala za glavu gledajući reli vožnje po gradu, ne uspijevajući razaznati koliko uopće ima traka na cesti. Sve je stvar snalažljivosti vozača i sposobnosti uguravanja.

U shopping se nismo upuštali, samo par suvenira i poklona za najmilije. A kad je riječ o hrani, ako se zadržite na pizzama i paštama, svih mogućih vrsta, nećete pogriješiti.

Divno iznenađenje su nam priredili prijatelji iz Napulja, koji su se uputili u Rim zbog nas, i zajedno smo proveli cijeli dan. To je bilo nezaboravno druženje, koje je još više pojačalo šarm vječnog grada.

Nadam se da će baš Napulj predstavljati nastavak našeg upoznavanja Italije, po nama, najljepše države na svijetu.