Madonna di Campiglio

Autor: Tihana M.

Madonna di Campiglio – mali skijaški raj

Najbolja skijaška destinacija u kojoj sam boravila je zasigurno Madonna di Campiglio.

Mjesto smješteno na obroncima planinskog masiva Brenta Dolomiti u talijanskoj pokrajini Trentino na sjeveru zemlje. U prošlosti je Madonna bila omiljeno mjesto za odmor kraljevske obitelji Habsburg, koji su donijeli otmjenost i tradicionalne vrijednosti. Vrijeme kraljeva i dinastija je odavno prošlo, ali se ovo mjesto uspješno bori sa zahtjevima modernog turizma i primjer je kako iskoristiti i sačuvati sve pozitivne vrijednosti prošlih vremena.

Obično se ovo mjestašce vezuje za mondeni turizam i vjeruje se da nije dostupno običnim smrtnicima, međutim to je velika pogreška.

Naravno da i ovdje možete vidjeti “bogate” koji su došli samo da pokažu svoja najnovija krznena ski odijela i zlatne skije i pancerice, ali zar toga nema svugdje?

Cijene svih usluga koje su sastavni dio ski turizma iste su kao i na svim drugim odredištima, a cijena smještaja u apartmanima u hotelu neposredno uz ski lift je povoljnija nego kod nas na Jadranu za tu kategoriju.

Mi smo bili smješteni u apartmanima u hotelu Ambiez smještenog uz ski liftove Pragdalago i Passo Groste (ski in-ski out). Apartmani su bili 4-krevetni, izuzetno komforni, sa “normalnim” krevetima u odvojenim sobama, TV-om i neograničenim korištenjem bazena koji se nalazi u sklopu hotela. Sa Francuzima neusporedivo, ali o tome ćemo u idućem nastavku.

Madonna di Campiglio je skijaško središte za sve one koji vole spoj vrhunskih skijaških staza i dobre, ali ne prenaporne zabave poslije skijanja.

Nalazi se na 1524 mnv, a sa četiri lokacije iz mjesta se možete ski liftovima podići na četiri skijaška vrha Passo Groste, Pradalago, Monte Spinale i Cinque Laghi, od kojih je najviši Passo Groste 2444m. Sve stanice ski liftova i hotele međusobno povezuje ski bus. I samo skijalište je izuzetno organizirano i povezano, tako da bez skidanja skija (osim za gondolu) možete doći do sva četiri vrha i proskijati cijelo skijalište.

Sa svih vrhova u podnožje do startne stanice ski lifta se može spustiti kako iskusan skijaš tako i početnik, jer paralelno vode plave i crvene (crne) staze. Plave staze su, u pravilu, duže i većim dijelom vode kroz gustu borovu šumu, ali uvijek više nego dovoljno široke da ne “zagrlite” neko drvo. Za prve skijaške korake su idealne, a jedina im je mana u smrznutijim danima nedostatak sunca.

Moja preporuka su crvene staze, bez ledenih ploha (sve to topovi cjelodnevno saniraju), osobito FIS staza 3-tre sa završnim “crnjakom” za one iskusne skijaše. Uskijava se u Stadio Slalom za potpuni doživljaj, stazom na kojoj se svake godine održava slalom utrka Svjetskog kupa.

Moram napomenuti da je moj boravak u Madonni bio u godini sa izuzetno malo snijega, kada je većina evropskih skijališta bila “zelena”, ali to ne vrijedi za bogatu Madonnu. Cijelo skijalište se dodatno zasnježuje topovima, snijeg se dovozi kamionima, tako da je ovdje skijanje zagarantirano, osim kod visokih temperatura .

Poslije skijanja najbolja zabava je bila u ski barovima na stazi: Ristorante Boch na Passo Groste i bar Patascoss na 3-tre. Ovdje je zabava uz najnovije svjetske hitove, a često i uz gostovanja poznatih DJ-a, a traje do 17h, kako bi se još mogli spustiti u podnožje.

Poslije 17h zabava se seli u mjesto, a najčešće odredište svih zbivanja je klizalište tj. zaleđeno jezero u centru gradića.

Za one koji su željni poznatih faca najbolji termin za dolazak u Madonnu je siječanj odmah iza Nove godine, jer u to vrijeme svoju zabavu na snijegu, ledu i kopnu ima tim Ferrarija i njihovi vozači utrka Formue 1. Glavne zvijezde za vrijeme mog boravka bili su Felipe Massa i Michael Schumaher, a da nisu imali specifična crvena odijela rijetki bi ih prepoznali. Ne smijem ni spomenuti da smo pitali konobaricu u apres ski baru tko je lik kojeg svi oblijeću, a ona nam je u čuđenju rekla :”Pa to je Felipe Massa”. Po njegovom normalnom ponašanju nikad ne bi pogodili, za razliku od naših propalih nogometaša koje ne možeš promašiti.

Sva mjesta koja posjetim na putovanjima uvijek gledam malo i iz profesionalne perspektive, a ovdje odmah upada u oči izuzetna urednost, mirnoća mjesta i organiziranost u svim područjima življenja i turizma.

Madonna di Campiglio odiše šarmom i arhitekturom svojih građevina idealno je uklopljena u okolinu. Bajkovita planinska arhitektura okružena borovom šumom mjestu daje toplinu i u hladnim zimskim danima.

Očigledno je mjesto urbanistički definirano, kako prostorno tako i oblikovno.

Pogledajte samo ograničenje brzine (10km/h) kretanja automobila, koje ima svoju svrhu smanjenja buke, maksimalna sigurnost pješaka i što manje zagađenje okoline.

Nema masivnih višekatnih građevina, visina građevina je prizemlje i 4 etaže od kojih je zadnja obavezno potkrovlje. Sve su građevine tradicionalno oblikovane sa kosim krovovima i pokojim tornjićem koji u ovom kontekstu nisu pojam kiča i ne ističu se. Hoteli nisu preveliki i svi izvana djeluju kao veći obiteljski hoteli što i mjestu daje posebnu toplinu.

Pročelja građevina su djelomično obložena drvetom, sa neizostavnom drvenom ogradom balkona koja je dodatno izrezbarena. Stolarija je, bez iznimke, drvena, sa drvenim griljama kao zaštitom od vjetra i sunca. Nema ni traga PVC stolariji i roletnama, ovdje je to očigledno nepoznat građevinski proizvod (bravo!).

Neka pročelja zgrada su i dodatno oslikana, ali sve sa stilom kako bi se uklopilo u ambijent.

Sva ova pročelja su veoma zahtjevna za održavanje, a samim tim i skupa. Ukupan dojam da su zgrade “jučer” završene je vrlo skup sport i očigledno se veliki dio prihoda od turizma izdvaja se da bi se svake godine sanirali atmosferski utjecaji.

Sva ova pročelja su veoma zahtjevna za održavanje, a samim tim i skupa. Ukupan dojam da su zgrade “jučer” završene je vrlo skup sport i očigledno se veliki dio prihoda od turizma izdvaja se da bi se svake godine sanirali atmosferski utjecaji.

Madonna je savršeno sređeno mjesto gdje je svaki detalj eksterijera dizajniran u skladu sa tradicijom. Naglasak je na potpuno prirodnim materijalima – drvo i kamen, a drvo dominira cijelim mjestom.

Žardinjere za cvijeće i koševi za otpatke obavezno su obloženi drvetom ili kamenom, a zanimljivo je i rješenje pokretne rampe koja onemogućava ulaz automobila u pješačku zonu: dizajnirana je kao pokretna žardinjera za cvijeće, naravno, obložena drvetom.

Zaštine ogradice uz nogostup su izvedene od kamena i drveta, ne previše obrađeni kako bi sačuvali oblik iz prirode. Rijetko se mogu vidjeti kovane ograde i to eventualno na privatnim kućama.

A sad malo kulture…

U vrijeme mog boravka u Madonni održavala se aukcijska izložba skulptura. Skulpture su bile izložene u otvorenom prostoru, uglavnom ispred hotela, bez ikakvog vidljivog osiguranja i slobodno im se moglo pristupiti. Zanimljiva ideja i dobra prilika da se i na klasičnom zimovanju upozna jedan oblik umjetnosti. Uopće ne sumnjam da su sve  skulpture prodane i to  po “dobroj” cijeni. Jedini je nedostatak što je popratni tekst uz djelo bio samo na talijanskom jeziku.

Obišla sam mnoge skijaške destinacije, većina su velika skijališta, ali nigdje nisam bila ispunjena svih segmentima boravka kao ovdje. Sve je u  idealnoj harmoniji, priroda, skijalište, atmosfera gradića… Kažu da je dobar i šoping i noćni provod, ali o tome vam ne mogu svjedočiti obzirom da mi se to ne uklapa u tjedan dana skijanja. Ovo mi je jedino zimovanje koje želim u potpunosti ponoviti još nekoliko puta, a ako bude prilike za duži boravak bit će i za šoping….

Pri odabiru slijedećeg skijanja nemojte graditi barijeru prema Madonni di Campiglio,  skupo je ili jeftino, kao i svagdje drugdje, a uživat ćete sigurno …