Koloseum – Rim

KOLOSEUM POD SVJETLOM BOJE NADE

Autor: Slavica D.

Koloseum je zavrijedio još jedan osvrt, osobito ovaj tjedan. Od nedjelje to je centralna građevina, značajna ne samo po svojoj povijesnoj vrijednosti, već i po onome što se oko njega održava. Naime, za vrijeme održavanja samita FAO država u Rimu, tri dana Koloseum je obasjan zelenim svjetlom, bojom koja simbolizira nadu. To je odlučeno na osnovu inicijative ActionAid International, međunarodne dobrotvorne udruge, koja ima sjedište u Johannesburgu. Svrha akcije je ukazivanje na pravo svakog ljudskog bića na primjerenu prehranu. Hvale vrijedna akcija, kao i mnoge u organizaciji ove udruge, koja se već godinama bavi pomaganjem siromašnim zemljama svijeta. Ipak nameće se pitanje : hoće li se ovom akcijom puno postići ? Odgovor na to prepuštamo drugima.

Činjenica je da je ovih dana glavna ‘zvijezda’ baš Koloseum. Po mnogima najvažnija, od svih važnih građevina Vječnog grada. Kažu, tko je bio u Rimu a nije vidio Koloseum, kao da nije ni bio u Rimu.

O toj građevini znamo gotovo sve, osobito jer je prije 2 godine proglašena jednim od 7 novih svjetskih čuda. Jedina građevina iz Europe. Izvornim imenom ‘Flavijev amfiteatar’, prozvan je Colosseum jer se ispred njega nekad nalazila kolosalna, 40 m visoka, brončana skulptura cara Nerona.

U prvom stoljeću naše ere, točnije 72. godine, car Vespazijan je želio napraviti veličanstvenu arenu u srcu Rima, za razliku od svih dotad građenih izvan gradskih središta. Gradnja je trajala desetak godina, a svečanost otvaranja trajala sto dana. Sve je bilo po principu ‘kruha i igara’.

Napravljeno je 76 ulaza, iz razloga da gledatelji mogu brzo ući i izaći iz njega, čak za nepunih deset minuta. A mogao ih je primiti oko 50.000 za sjedenje, i oko 10.000 za stajanje. Objekt je sagrađen u valjkastom obliku, na tlocrtu elipse, a sjedišta su se u redovima spuštala prema središtu arene. Zidne arkade su bile ukrašene brojnim skulpturama, dok je laneni krov je štitio gledaoce od kiše i jakog sunca. Drveni pod je pokrivao prostor ispod, gdje su se nalazili gladijatori i životinje. Svi građani su mogli slobodno ući, a njihov položaj u gledalištu pokazivao je kakav su status imali u društvu. Mjesta su bila označena, a naravno da je car, uz svoju svitu, sjedio najbliže samoj areni. Ipak, postojale su grupe koje nisu smjele ući u arenu: glumci, grobari i bivši gladijatori.

Ljepota ove veličanstvene građevine nespojiva je sa svrhom njene gradnje. U njoj su se održavali razni sportovi na suhom ali i na vodi. Ipak najpoznatije su bile borbe gladijatora i zvijeri, surove igre sa potocima krvi. Gladijatori su uglavnom bili robovi, ratni zarobljenici, kriminalci. Znalo je biti i žena, koje su se prerušavale u Amazonke, a ponekad bi se prijavljivali i slobodni građani, željni trenutka slave. Te igre su carevi poklanjali svom narodu. Njima je to značilo kao nama kazališne predstave. Prije početka borbe, gladijatori su se obraćali caru pozdravom : ‘Ave Caesar, morituri te salutant’ (Zdravo, Care, pozdravljaju te oni koji će umrijeti). Rijetko koji gladijator bi ostajao živ. O njegovoj sudbini na kraju igre odlučivao je sam car dajući znak rukom (palac okrenut dolje značio bi da pobijeđenog treba ubiti, a palac gore – da ga treba poštedjeti).

Ulazeći u ovo čudo graditeljstva i povijesti, prožme vas jeza, pri pomisli da je to bilo središte strašne ljudske okrutnosti, gdje su mučenja predstavljala vrhunsku zabavu. Njegova unutrašnjost je fascinantna, čak i ovo što je do danas sačuvano djeluje zastrašujuće. Krišom sam se osvrtala oko sebe, da provjerim hoće li izjuriti neka podivljala životinja, ili krvožedni ratnik. Nisam se mogla sasvim opustiti, nelagoda me pratila sve vrijeme.

U areni su se održavali i sportovi na vodi. Zvučalo mi je nevjerojatno, ali priča tako kaže. Arenu bi ispunili vodom, pa su se održavale pomorske bitke sa pravim brodovima. Kanal za dotok vode još uvijek se nalazi ispod crkve sv. Klementa, nedaleko amfiteatra. Baš su bili maštoviti ti rimski carevi.

Koloseum je pregrmio i potrese, požare, sve to ga je postepeno uništavalo. Čak su ga koristili i kao građevinski materijal tijekom srednjeg vijeka. A onda, u 18. stoljeću, papa Benedikt XIV proglasio ga je za sveto mjesto, simbol kršćanskog mučeništva i stradanja, te mu se od tada počela poklanjati vrijedna pažnja.

http://www.youtube.com/watch?v=V8AoWljEH-I&NR=1

http://www.youtube.com/watch?v=8Q3-dno3aec&feature=related

Nove informacije govore da rimske vlasti žele obnoviti gladijatorske borbe u Koloseumu. Svakako, bila bi to gluma, ali vjerna kopija nekadašnjih okrutnih predstava, uz mogućnost korištenja tekstova antičkih rimskih pisaca i filozofa. Namjera vlasti je da posjetioci na ovakav način bolje upoznaju rimske kulturne spomenike.

Osim titule ‘novog svjetskog čuda’ , Koloseum se diči i svojom humanom misijom. Naime, svaki put kad se osuđeniku ukine smrtna kazna, bijela noćna rasvjeta na amfiteatru se pretvori u zlatnu, kao simbol borbe protiv smrtne kazne.

Tako i ovaj put, upravo ovih dana, njegova uloga je opet humanitarnog karaktera. Vrijedi nadati se kako će zeleno svjetlo prosvijetliti šefove država, i pomoći boljem životu mnogih gladnih ljudi svijeta.

Dojmio me se stari epigram: ‘Dok Koloseum stoji, stajat će i Rim. Ako Koloseum padne past će i Rim. Kad padne Rim, past će i cijeli svijet.’